Postoji opravdana sumnja da je dokument kojim se pilot HRZ-a, umirovljen brigadir Ivan Selak, proziva za napadno djelovanje na Hrvatsku u listopadu 1991. godine krivotvoren. Sumnja se da je nastao u kuhinji KOS-a, kao osvete Selaku što je, kao as među pilotima, prešao na hrvatsku stranu.
Taj dokument, koji se zadnjih dana dijeli društvenim mrežama, i drugim alatima za komunikaciju, a amaterski su ga objavili i neki portali, bio najme dostupan još 2015. godine. Kao i kompletan ratni dnevnik iz rujna i listopada 1991. godine 117. lovačkog avijacijsko puka, stacioniraog na aerodromu Željava kod Bihaća.
U tim Dnevnicima, rasporedu letenja i izvješću o izvršenim zadacima, vjerojatno je mnogo toga točno, ali su uz točne i lako provjerljive podatke ubačeni i oni obavještajni s ciljem diskreditacije konkretnih osoba. Jedna od meta napada bio je pilot Ivan Selak ( i Ivica Ivandić).
Da je taj dokument krivotvoren lako je provjeriti i začudno je da portali, koji se predstavljaju kao ozbiljni, nekritički i bez imalo sumnje objavljuju dokumkente sumnjive vjerodostojnosti. Istražujući tu temu navedeno nam je i nekoliko imena među kojima treba tražiti osobe koje su javno plasirale taj dokument.
Da je dokument krivotvorina lako je provjeriti iz javno dostupnih izvora. Naime, u planu leta se navodi da su Selak i Ivandić 3. 4. i 5. 6. listopada 1991. godine letjeli nad Hrvatskom, da su raketirali Paški most, Komarevo, Petrinju, ciljeve na području Duge Rese, Siska i druge položaje Hrvatske vojske.
Napad zrakoplova JNA na Paški most osobno sam gledao i bio među prvima koji su 4. listopada 1991., prošli preko oštećenog mosta. Momci iz vojne policije su veliku rupu na mostu prekrili metalnom pločom, vozio sam drugi u koloni, iza Hajdukovaca Igora Štimca i Vedrana Rožića. Most smo prošli dok su avioni još bili u zraku.
No, u MiG-u koji je taj dan tukao Paški most, nije bio Ivan Selak što je lako provjerljivo iz javno dostupnih izvora.
Naime, pilot Ivan Selak je 5. listopada 1991. doživio ozbiljnu avionsku nesreću pri čemu su dvije osobe poginule ( pilot i tehničar) a Selak teško ozlijeđen i hitno prevezen u Vojno medicinsku akademiju (VMA) u Beogradu. Posljedice opeklina i danas su vidljive na licu brigadira Selaka.
O tome u knjizi “117. lovački avijacijski puk, 352. izviđačka avijacijska eskadrila, 200. vazduhoplovna baza” (Bojan Dimitrijević i Milan Micevski, Galaksija, Niš, 2015.), piše:
“Već 3. oktobra dogodila se još jedna katastrofa. Prilikom polijetanja Utve-66 ( iz Bihaća, op.a.) za Banja Luku s piste br. 4 avion je skrenuo s piste, upao u vrtaču i zapalio se. U eksploziji do koje je došlo poginuo je raniji načelnik Štaba 117. puka i komandir 352. eskadrile, pukovnik Rodoljub Gajić. Uz njega stradao je potpukovnik zrakoplovno-tehničke službe Nikola Studen, a teško ranjen Ivan Selak, koji je uspio iskočiti iz Utve.
Tako se priprema za postavljenje Gajića na novu dužnost u Banja Luci pretvorila u dramatičnu katastrofu. Selak je poslije oporavka na Vojnomedicinskoj akademiji vratio u jedinicu 1992. godine, a kasnije postao poznat po prebjegu s MiG-om 21 na hrvatsku stranu”, piše u monografiji 117. lovačkog avijacijskog puka JRV-a iz Bihaća.
Za spomenuti je da u knjizi piše da se nesreća dogodila 3. listopada, a u biografiji poginulog pilota Rodoljuba Gajića, i svim drugim dokumentima vezanim za taj udes, kao datum se navodi 5. listopad 1991.
Tu iformaciju, da ne nesreća dogodila 5. listopada 1991., u iskazu MUP-u potvrdio je i Ivan Selak osobno.
Kroz ovo vrijeme upratili smo i seriju napada na Selaka u srbijanskim medijima ( Miroslav Lazanski, Savo Štrbac, Milomir Marić, Ljuban Karan…) koji ga smatraju letačkim asom i nisu se mirili s činjenicom da je “prešao na hrvatsku stranu, a Hrvati mu sve oprostili”.
Da je Ivan Selak, u vrijeme agresija na Hrvatsku, sudjelovao u napadnim operacijama JNA, nije nepoznato. On sam je to potvrdio. Uz važnu ogradu, navodi da nije gađao ciljeve, da je ubojito oružje lansirao tako da ne pogodi metu. U Dunav, šumu ili more. Je li dosta tako, preozbiljna je tema za neozbiljne rasprave na društvenim mrežama. Ili političke obračune.
Važno je spomenuti da su ovi dokumenti u prometu šest- sedam godina i nisu izravno povezani s javnom polemikom ( i svađom) brigadira Ivana Selaka i ministra obrane Marija Banožića. Ta polemika samo ih je aktualizirala i izvukla na svjetlo dana.
Na kraju i javni poziv pilotu Ivanu Selaku. Zna li gdje je bio i što je radio 21. rujna 1991. godine, datumu o kojem se govori o izvješću koje se nalazi u arhivu vojne tajne službe i koji je dostavljen Pantovčaku.
M. Marković/Foto: pxll
