KREŠIMIR MACAN: Zašto Bandić može opet pobijediti i zašto je Plenković s pravom ljut?

Pročitao sam jutros jednu analizu na temu lokalnih izbora, posebice Zagreba, i bilo mi je čudno da se komentiraju svi osim Milana Bandića. A on se razvojem događaja apsolutno vratio u igru i mogao bi čak ponovo dobiti izbore. Zašto? Pa jednostavno je. Za razliku od svih drugih kandidata Milan Bandić zna jako dobro svoje brojeve, piše Krešimir Macan

Ako se analiziraju podaci s izbora 2017. jasno je da je Sandra Švaljek imala veći potencijal u 2. krugu nego Anka Mrak-Taritaš, što su pokazivale i izborne ankete, jer je uspijevala ukrasti dio glasova Bandiću u njegovim utvrdama. I usput bila je nezavisna, dok su SDP i HNS bili teret, tada odličnoj Anki MrakTaritaš.

Milan Bandić samo u tri mjesna odbora osvaja prednost od 20.000 glasova i to su Sesvete i Gornja i Donja Dubrava. I ta se prednost mora nadoknaditi drugdje da bi se došlo do pobjede – što nije lako.

Prije 4 godine nije Bandić tako loše stajao u ostatku grada, iako ga je tamo Anka Mrak-Taritaš pobijedila – no sve to nije bilo dovoljno jer je na kraju Bandić pobijedio sa 16.307 glasova više. Za Sesvete i Gornju Dubravu recimo.

Ono što je isto bitno, nije bilo kampanje, građani nisu bili motivirani za izlazak na izbore, pa je tako na kraju Milan Bandić postao gradonačelnikom tek sa svakim 5. glasom u Zagrebu. Zagrepčani sami ste birali i izabrali, kao uvijek dosad, jer kako kaže poslovica “Loše političare biraju dobri ljudi koji na dan izbora ostanu doma”.

Jasno je da Bandić ima stabilnu podršku, koja teško da će skroz nestati na ovim izborima i to bi mu moglo, uz ovako veliki broj kandidata na obje strane, osigurati da u drugi krug izbora prođe sa skromnim rezultatom ispod 20% glasova (na toj strani su Vesna Škare-Ožbolt (jedina koja bi ga mogla ozbiljno ugroziti kao Sandra Švaljek), Davor Filipović (HDZ – kasno ulazi u kampanju, treba odraditi jaku predkampanju da bi imao šanse), Zvonimir Troskot (MOST – iako želi igrati centra, skroz je desno) i za očekivati je još nekoga. Dakle 4 kandidata na 50% desnih glasova – tko god ima više od 15% je favorit za drugi krug.

S druge strane, na ljevici imamo favorita Tomislava Tomaševića (Možemo) i Joška Klisovića (SDP – kao i Filipović totalno nepoznat Zagrepčanima). Za obje strane je dobro da idu sa svojim listama jer postoji dobra mogućnost mobilizacije birača koji se nužno ne preklapaju i restrukturiranje SDP-a u Zagrebu.

Tu je i određeni broj ostalih kandidata čiji je učinak zanemariv. Može li Klisović poremetiti računicu Tomševiću – nikad se ne zna, ali teško. SDP je izgubio znanje kako voditi kampanje što se vidjelo na parlamentarnim izborima i trebat će im vremena da se vrate u formu.

Kad tako gledate utakmicu mogao bi se dogoditi drugi krug Bandić – Tomašević u kojem potonji ima šansi iznenaditi Tomaševića, ako SDP odspava drugi krug kao što je napravio s Ankom Mrak-Taritaš. Ovo su sve scenariji, mi na kraju ne znamo tko će odraditi kampanju i tko će na dan izbora izvući svoje. Sjetite se anketa i uvjerljive pobjede HDZ-a na parlamentatnim izborima 2020.

E zašto je onda Plenković s pravom ljut?

Pa zato jer bi s kandidaturom Damira Vanđelića imao jaku Sandru Švaljek koja bi se mogla prošetati kroz izbore, uz logistiku kakvu može pružiti HDZ. Dakle imao je dobru kartu u rukama, ali se na kraju izjalovila. Filipović ima potencijal, no niti blizu onog kojeg bi imao nezavisni Vanđelić i tada Bandić ne bi imao nikakvih šansi.

Toliko o tome što je htio Plenković na ovim lokanim izborima. Želje su jedno, stvarnost drugo, a politika je uvijek pragmatična na kraju, zaključuje Macan.

M. Marković/Foto: Elena Popova