Piše: D. Lukić
U dane kad se obilježava veličanstvena pobjeda Hrvatske vojske u bitci za Nuštar još jednom se možemo zapitati zašto Hrvatska televizija, još uvijek, ima tako malo igranih filmova na temu Domovinskog rta.
Ove godine u Puli je prikazan film Kristijana Milića “Broj 55” i pobrao brojne nagrade. Osvojio je osam od ukupno 11 Zlatnih arena. Film inspiriran istinitim događajem, zapažen je i hvaljen na svim promocijama, nagrađivan od braniteljskih udruga, a sam Milić kaže da mu je najveće priznanje pohvala obitelji poginulih hrvatskih ratnika kojima je film posvećen.
Kristijan Milić na snimanju filma “Broj 55”
Film “Broj 55” prvi je iz serijala od 12 igranih filmova koje je Hrvatska radio televizija planirala snimiti na temu Domovinskoga rata. Ideja za taj serijal nastala je još 2009. godine kad su tadašnji direktor programa Domagoj Burić i režiser Branko Schmidt, uz svesrdnu podršku tadašnjeg urednika Dramskog programa Dražena Siriščevića, posao povjerili Kristijanu Miliću.
Milić se godinu dana ranije afirmirao filmom “Živi i mrtvi”, rađenom po scenariju Josipa Mlakića, za koji je također dobio osam Zlatnih arena, pa mu je ukazano zahtijevno povjerenje da okupi scenarističku ekipu i napravi serijal igranih filmova na temu Domovinskog rata. Dogovoreno je da će filmovi biti temeljeni na istinitim događajima i uz preporuku da se obuhvati cijela Hrvatska – od Dubrovnika do Vukovara.
Za nešto više od godinu dana scenaristička ekipa u sastavu Robert Roklicer, Marko Marković i Ivan Pavličić pripremila je šest od planiranih 12 scenarija. Jedan od njih je već snimljeni “Broj 55” a ostali su vezani za Vukovar, Nuštar, akciju Orkan, Maslenicu te Oluju, završnu akciju HV-a kojoj je posvećen film pod naslovom Zastava.
Svi scenariju su prihvaćeni i odobreni, autori pohvaljeni i nagrađeni. I tu je sve stalo.
Osim šest napisanih u planu je bila ekranizacija obrane Gospića, Rujanski rat i obrana Šibenika, povijesna bitka za Srđ, akcija Bljesak, tenkovska bitka za Karlovac te osvajanje Velebita i ulazak u Knin.
Snimanje prvog filma iz tog serijala trebalo je početi u jesen 2010. ali je više puta odgađano zbog brojnih razloga. novčanih, organizacijskih, uredničkih i ideoloških.
Nakon brojnih odgađanja ipak je, zahvaljujući privatnom producentu Stanku Babiću i uz pomoć Ministarstva branitelja, HRT uspio realizirati “Broj 55”.
U međuvremenu su s direktorskih i uredničkih dužnosti smijenjeni Dražen Siriščević i Domagoj Burić, a upućeni u višegodišnju praksu na HRT-u kažu da se vrlo rijetko nastavljaju projekti smijenjenih urednika. Da je autor scenarija Hemingway, a režiser Hitchcock, projekt ne bi prošao jer ga je naručio smijenjeni urednik.
Uništeni tenk u Nuštru
Scenarij za film o Nuštru temelji se na knjizi Mirka Adžage “Vatrene ulice-četiri dana”- Adžaga je jedan od heroja obrane Nuštra. U knjizi su na literaran, ali dokumentaristički vjeran način, opisana četiri dana listopada 1991. godine kad su tenkovske jedinice agresora bile osvojile pola naselja. Bilo je tuge i panike, straha i bježanja, ali i prijateljstva i ljubavi, hrabrosti i odlučnosti da se obrane i oslobode svoji šorovi, avoj atar, svoje kuće i njive. I spasi ono što je naše. Opisane su ulične borbe, bitka protiv tenkova i transportera, razbijanje oklopa i beganiju neprijatelja četvrti dan bitke, u zoru 6. listopada 1991.
Dok HRT ne snimi igrani film Bitka za Nuštar, podsjetimo se još jednom herojskog vremena i slavnih dana listopada 1991. Evo kako je te dane opisao Stanko Leko na na stranicama općine Nuštar:
“Nakon trodnevnog “omekšavanja” uzastopnom topničkom vatrom i zrakoplovstvom, 3. listopada uslijedio je i prvi tenkovski napad na Nuštar u jutarnjim satima kojem je neprijatelj iz smjera Marinaca tehnikom uspio osvojiti položaj Zidine. Napad na sam Nuštar započeo je popodne tenkovima i transporterima i to u dva pravca – ulicom Križnog puta do samog centra Nuštra s tri tenka gdje mu je uništen i najmoderniji tenk t-84., a ostala dva su se uspjela povući. Drugi pravac napada išao je iznad nuštarskog groblja ulicom M. Držića, gdje je ostao bez jednog transportera. Neprijatelj se povukao oko ponoći.
Prvi napad na Nuštar bio je odbijen.
Bila je to generalna proba kako za neprijatelja, tako i za branitelje Nuštra. Nuštar se nije predao. Slijedeća dva dana uslijedila je artiljerijska odmazda srbočetnika za svoje poginule, ranjene i izgubljenu tehniku. Tada je na Nuštar bačena i aerosolna bomba, nuštarske rane bile su sve očitije, pauze u granatiranju sve kraće. Više se nije mogla pronaći kuća bez ožiljka. Nuštar je tih dana srušen do temelja, ali u srcima branitelja bio je jedan jedini cilj: opstati.
Kako to uvijek i biva nakon “generalke” uslijedila je odlučujuća bitka 05. listopada 1991. za Nuštar i istočni dio Hrvatske. Nuštar je bio pojačan iskustvom, ljudstvom, ručnim, oklopnim i protuoklopnim naoružanjem. Njegovi branitelji su s krunicom oko vrata, i vjerom u Boga odlučili sačuvati svoja ognjišta i zaustaviti prodor agresora prema Vinkovcima.
Uz jaku topničku pripremu u jutarnjim satima započeo je kombinirani oklopno-pješački napad agresora iz smjera Marinaca te iz smjera Henrikovaca, srbočetničkim snagama, koje su se spojile na ulazu u Nuštar te se razdvojile kod groblja tako da je jedan dio nastavio glavnom ulicom prema centru, a drugi pored groblja pa ulicom M. Držića prema ulici B. Jelačića sa zadatkom spajanja sa snagama iz okupiranog Cerića, treći dio neprijateljskog oklopa i pješaštva ušao je u ulicu M. Marulića, kao podrška prodoru iz prva dva smjera sa zadatkom probijanja do centra Nuštra, i napredovanja prema dvorcu sa ciljem zauzimanja zapovjedništva branitelja. Time bi Nuštar bio osvojen, a agresor bi mogao ovladati sjevernim prilazom Vinkovcima kojima se s istoka neprijatelj iz Mirkovaca i okupiranog Cerića približio na svega nekoliko stotina metara.
Žestoke borbe s neprijateljskim oklopom i pješaštvom započele su u ulici Križnog puta. Nakon što su branitelji onesposobili dio neprijateljskih tenkova i pješaštva, nekoliko se tenkova s pješaštvom nastavilo probijati prema središtu, u međuvremenu je zaustavljen proboj transportera i tenkova na oba pravca iznad groblja, gdje je jedan tenk onesposobljen, dok su se dva tenka i transporter povukli. Neprijatelj je uspio proći centar i doći do crkve Duha svetoga, to je bio i najdublji prodor neprijatelja, gdje su ga branitelji potpuno uništili, nakon čega se neprijatelj počeo povlačiti, obeshrabren gubicima u tehnici i pješaštvu i suočen sa čvrstom obranom i odlučnošću hrvatskih branitelja i ako se iz smjera Bršadina Nuštru se približavalo pojačanje od još osam tenkova. Neprijatelj se povukao i s ulaza u Cerić.
Nuštar je te večeri nakon protjerivanja neprijateljskog oklopa i pješaštva trpio nove razarajuće granate, branitelji su pobjedonosno brisali krv, znoj i suze sa svojih lica, zavijali svoje rane i razmišljali o onima koji su još istog jutra bili s njima, da bi u ovoj bitci za Nuštar i Hrvatsku darovali sebe. Ulicama Nuštra te večeri ležale su desetine životinjskih lešina i ljudskih tijela, zastrašujući ostatci neprijateljskog oklopa, svinje i goveda besciljno su lutali ulicama, a iz stotinjak spaljenih kuća se širio miris gareži. Hrvatski branitelji, praćeni uvijek spremnim pripadnicima saniteta 3. br. HV i ekipom hitne pomoći vinkovačke bolnice, dobro su obavili posao.
Nuštar je po drugi put bio obranjen.
Tog je dana uništeno osam srpskih tenkova (tri na Zidinama i pet u mjestu) četiri transportera, a pronađena su po ulicama i tijela napadača. Točan broj ranjenih i poginulih na strani neprijatelja ne zna se. Naime, prilikom povlačenja neprijatelj je nastojao pokupiti što više ranjenih i poginulih, a također i oštećenih ali pokretnih oklopnih vozila, kako bi prikrio stvarne gubitke.
Nuštar su tih dana branili uz nuštarce uglavnom pripadnike 5. bojne 109. br. HV i policije, i mnogi drugi domoljubi pripadnici raznih postrojbi kao što su dio 2.bojne 3.br HV, Samostalne vinkovačke satnije i drugi dragovoljci iz Cerića, Marinaca, Vukovara i svi hrabri, znani i neznani junaci iz Županje, Zagreba, Varaždina, Našica, te raznih krajeva domovine i svijeta. Svima njima veliko nuštarsko HVALA !
Naslovnica knjige Mirka Adžage
Nakon 05. listopada nije više bilo ulaska neprijateljskog oklopa u Nuštar i ako je bilo pokušaja. Nuštar je bio i jedan od najbližih svjedoka agonije Vukovara i Bogdanovaca nastojeći pomoći na bilo koji način tako je bilo i oko događanja i nehumanih srpskih igara s konvojem pomoći u lijekovima i hrani za vukovarsku bolnicu kada su međunarodni Crveni križ i EU promatrači pokušali pomoć dostaviti u bolnicu, a iz nje evakuirati oko 200 najtežih ranjenika. Nuštar je i u nekoliko navrata bio polazišna točka za probijanje blokade oko grada – heroja i to 13. listopada i 13. studenoga u tim nakanama se na žalost nije uspjelo.
Nakon herojskog držanja Vukovara njegove obrane, koja je mjesecima odolijevala nadmoćnom neprijatelju, nanoseći mu nevjerojatne gubitke u tehnici i živoj sili, heroji obrane Vukovara nakon što su ostali bez protuoklopnog streljiva te su tenkovi srbočetničke armade ušli u ruševine grada, dio preživjelih branitelja u manjim skupinama, nakon nekoliko dana probijanja kroz neprijateljske redove dolazi potpuno iscrpljen u Nuštar.
Povratak stanovnika Nuštra započeo je u proljeće 1992. i ako su napadi na Nuštar iz dalekometnog topništva i minobacača nastavljeni sve do svibnja 1992. godine. Započela je i obnova razrušenih kuća, a od rujna 1992. djeca pohađaju obnovljenu osnovnu školu i ako iz još uvijek okupiranog Cerića ponekad zalutali metak prozviždi ili probije prozorsko staklo s južne strane školske zgrade, koja je poslije zaštićena armirano-betonskim pločama. Nastava se ipak održavala i u takvim uvjetima.
Neprijateljske granate zasule su Nuštar posljednji put i u rano jutro 05. kolovoza 1995. za vrijeme vojno redarstvene akcije “Oluja” na dan kad je oslobođen Knin, hrvatski borci bili su spremni krenuti i u odlučnu borbu za oslobođenje Vukovara i istočne Slavonije osjećajući punu spremnost, ipak poštivajući zapovjedi stožera u Vukovar su došli nešto poslije i to bez novih žrtava.
Knjiga “Vatrene ulice – 4 dana” može se naručiti na e-mail autora: [email protected] ili pozivom na broj telefona 032/387029.
