U REPUBLICI Hrvatskoj održani su parlamentarni izbori 8. studenog 2015. godine. Dva mjeseca poslije izbora imamo tehničkog mandatara Tihomira Tima Oreškovića, uspješnog poslovnog čovjeka koji je obrazovanje i poslovnu karijeru stekao u Kanadi gdje je odrastao sa svojim roditeljima, hrvatskim iseljenicima u Kanadu.
Uz mandatara Oreškovića imamo određena dva prva njegova pomoćnika čelnike HDZ-a Tomislava Karamarka te MOST-a Božu Petrova.
Tijekom slijedećeg tjedna očekuju se i konačni prijedlozi za ministarska mjesta u toj vladi. Nekoliko resora su ključni za budućnost Hrvatske, a to su MUP, MVP, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo obrane, turizam, demografski razvitak i useljeništvo. Odabir ljudi koji će biti prvi suradnici budućeg premijera Oreškovića može imati presudnu ulogu za budućnost Republike Hrvatske.
Obrazovanja prema potrebama Hrvatske
Neka imena koja se pojavljuju u pripremnim pregovorima vraćaju osmjeh na lice običnim građanima jer znače i guranje struke u prvi plan što je posebno dalo na važnosti sastanak Oreškovića i Karamarka s rektorom zagrebačkog sveučilišta prof.dr.sc. Damirom Borasom gdje se prvi put razmatrala mogućnost usmjeravanja sustava obrazovanja prema potrebama hrvatskog društva.
Najveći problem Hrvatske je nepostojanje dugoročnih strategija kako bi se unaprijed moglo planirati kakav profil budućih zanimanja će biti potreban u Hrvatskoj. Kad bi se izradile dugoročne, srednjoročne i kratkoročne strategije razvoja Hrvatske, model obrazovanja bi mogao proizvesti potreban broj stručnih ljudi koji će omogućiti razvoj Hrvatske. Danas taj model ne postoji i on se svodi na to da većina najboljih studenata svoje karijere nastavljaju obavljati negdje izvan granica Hrvatske.
Prema nekim pokazateljima samo u zadnjih dvije godine Hrvatsku je napustilo oko 100.000 ljudi koji su otišli graditi poslovnu karijeru negdje drugdje izvan Hrvatske. Tihomir Orešković dolazi iz takvog poslovnog okružja gdje je obrazovanje usko vezano s uspješnom profesionalnom karijerom i zato je ovakav susret s rektorom Borasom jedan vrlo pozitivan primjer promjene trendova u Hrvatskoj.
Povratak priprema Hrvatske za ulazak u schengensku zonu s Filipom Dragovićem na čelu Ministarstva unutarnjih poslova?
Hrvatska je imala do sada najduže pristupne pregovore s Europskom Unijom koji su rezultirali ulaskom u EU 1. srpnja 2013. godine. Posljednja dva mandata HDZ-ove vlade od 2004 do 2012. godine su rezultirale uspješno završenim pregovorima te odrađenim pripremnim radnjama kako za ulazak u NATO, tako i ulazak u EU te pripreme za ulazak u zonu schengena.
Stručne osobe u MUP-u koje su vodile pripremne radnje za osiguranje i nadzor državne granice su uspješno pripremile sve projekte za ulazak u schengensku zonu kroz programe nadzora državne granice sa Crnom Gorom, Srbijom i Bosnom i Hercegovinom. Projektima je upravljao Filip Dragović, te je uz pilot-projekt zaštite granice u Metkoviću uspješno prezentirao put kojim bi trebala krenuti Hrvatska. Ukupno je u svom mandatu Hrvatskoj priskrbio oko 70 milijuna eura.
Taj projekt težak milijun eura je uspješno proveden i trebao je biti obrazac za daljnje pripreme hrvatskih granica za schengenska pravila. Napravljene su pripreme za istočnu Slavoniju, ali taj projekt je zaustavljen jer je HDZ izgubio izbore. Dolaskom Kukuriku koalicije prioriteti se mijenjaju i zaustavlja se projekt pripreme Hrvatske za ulazak u schengensku zonu.
Dragović, koji je u svom mandatu Hrvatskoj priskrbio oko 70 milijuna eura, morao je u mirovinu, a njegovu poziciju preuzima Nebojša Kirigin, prijatelj novog ministra Ranka Ostojića koji je uz odsustvo kreativnosti za sve aktivnosti delegirao briselske činovnike koji ništa nisu mogli napraviti Hrvatsku.
Hrvatska je ostala bez financijskih sredstava u iznosu od 120 milijuna eura koje je Europska Komisija namijenila Hrvatskoj jer jednostavno nove vlasti nisu pripremile projektnu dokumentaciju za povlačenje tih sredstava. Uslijed tih propusta danas je Hrvatska ostala ograđena žicom sa svojim schengeskim susjedima Mađarskom i Slovenijom umjesto da je postala dio tog schengenskog sustava.
Danas postoje jasne indicije da bi „otpisani“ dr.sc. Filip Dragović trebao postati kandidat za budućeg ministra unutarnjih poslova. Ovakav prijedlog svakako treba pozdraviti jer se radi o osobi, stručnoj za unutarnje poslove te koji je poseban značaj u svojim zadnjim radnim aktivnostima stavio pripremu Hrvatske za ulazak u schengensku zonu. Podsjetimo na onih 70 milijuna eura.
Zato očekujemo od Dragovića da će prvi njegovi koraci biti osiguranje schengeskih pravila na vanjskim granicama Republike Hrvatske čime bi se Hrvatska uspješno integrirala u schengeski sustav te onemogućila ilegalnu imigracijsku politiku koju je intenzivirala Angela Merkel čime je dovela do velike nestabilnosti u središtu Europske Unije.
Ministarstvo vanjskih poslova određuje brzinu vanjskopolitičkog djelovanja Republike Hrvatske
Izbor predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima otvorio je put nove vanjske politike Republike Hrvatske. Iako je Predsjednica imala sužen izbor alata i mogućnosti za uspješnu vanjsku politiku, ona se uspjela nametnuti svojim inicijativama, poslovnim i državničkim putovanjima, susretima s najznačajnijim svjetskim političarima te velikom broju drugih aktivnosti kojima je pokazala da i mala Hrvatska može biti značajna, utjecajna i važna država u međunarodnim odnosima.
Predsjednica je pokrenula inicijativu Jadran – Baltik – Crno More kojom je jasno dala do znanja da Hrvatska napokon odustaje od jugoregionalnih saveza te se okreće prema Srednjoj Europi u kojoj glavni europski saveznici postaju članice Višegradskog saveza -Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka – za koje Hrvatsku veže niz velikih infrastrukturnih projekata od energetskih, prometnih, logističkih te telekomunikacijskih.
Uz od prije dobre veze sa Sjedinjenim Američkim Državama i hrvatskom dijasporom u SAD-u nazire se geopolitički smjer partnerskih odnosa Hrvatske. Izbor Tihomira Tina Oreškovića za budućeg najbližeg suradnika Predsjednici jasno bi trebao biti vjetar u leđa novoj vanjskopolitičkoj orijentaciji Hrvatske.
Kako Tihomir Orešković dolazi iz izraelske TEVA-e, vlasnice hrvatske farmaceutske tvrtke Pliva u ovaj krug prijateljskih partnerskih država dovode i Izrael koji posebno može pomoći oko projekata navodnjavanja Slavonije čime bi napokon Hrvatska mogla postati u pravom smislu riječi žitnica Europe, a Izrael u tom projektu ima mnogo iskustva obzirom da je uspio od svoje pustinje napraviti plodna zemljišta te postati veliki izvoznik hrane.
Brzina i uspješnost ovih svih projekata u velikoj mjeri ovisi i o odabiru čelnih ljudi unutar Ministarstva vanjskih poslova. Izbor pravog ministra vanjskih poslova omogućit će brzinu izvođenja svih ovih projekata koji Hrvatskoj donosi velik rast BDP-a, povećanje investicija, povratak iseljenih Hrvata te mnogih investicijskih projekata.
U javnosti kao poželjan kandidat spominje je prof.dr.sc. Dragan Primorac, predsjednik udruženja hrvatsko-izraelskog prijateljstva s jakim poslovnim vezama u Izraelu, Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Uredništvo Novih Pogleda smatra da bi izbor Dragana Primorca bio puno bolji izbor jer bi na taj način vanjskopolitička orijentacija predsjednice Grabar Kitarović dobila novi zamašnjak koji bi ubrzao ekspanziju gospodarskog rasta Hrvatske te približio Hrvatsku učlanjenju u Višegradski savez.
Uz Dragana Primorca na čelu Ministarstva vanjskih poslova bi se uspravnica Jadran – Baltik – Crno More vrlo brzo aktivirala kroz sve ove razvojne projekte od Jadrana do Baltika pri čemu bi pomogla svakako i oko ostalih projekata kao što je navodnjavanje Slavonije u čemu država Izrael može mnogo pomoći Hrvatskoj. Primorac je kao hrvatski branitelj aktivno sudjelovao oko osam mjeseci, nakon čega je, uz preporuku prof. Marušića, tijekom školske 1992./93. godine otišao u SAD na stručno usavršavanje te pokrenuo postupak identifikacije žrtava Domovinskog rata dajući izniman doprinos u identificiranju posmrtnih ostataka uvodeći novu metodu DNA analize.
Koji put će Hrvatska odabrati trebali bi znati do kraja slijedećeg tjedna. Od MOST se očekuje da bude ne samo korektor vlasti, koji će spriječiti nova uhljebljivanja, nego aktivan (su)kreator politike na svim područjima.
Od novog premijera očekujemo da neće samo prihvatiti ponuđene prijedloge za pojedine resore nego da Karamarku i Petrovu ponudi suradnike s kojima će moći uspješno surađivati.
Milan Glavinić/Novi pogledi
