Marko Jurič: Ovo je moja istina o četnicima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi

MARKO JURIČ odgovara ne bezbrojne medijske napade nakon emisije Markov trg u kojoj je tematizirao četništvo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i pokazo prvake te crkve kako slave četničkog zločinca popa Momčila Đujića.

Evo njegove izjave:

“U cijeloj priči dogodila se monstruozna zamjena teza, prema kojoj veličanje četništva u Hrvatskoj nije govor mržnje, nego je govor mržnje kada se skrene pozornost na to.

Pokazao sam i dokazao u svojoj emisiji kako pojedini svećenici Srpske pravoslavne crkve veličaju četništvo.

U svojem, ponekad ciničnom stilu, odjavio sam emisiju upozoravajući Zagrepčane na opasnost od potencijalnih četničkih koljača koji bi mogli istrčati iz srpske pravoslavne crkve na Cvjetnom trgu u Zagrebu. U trenutku dok sam to izgovarao, bio je to smišljeni verbalni šok, s ciljem da skrenem pozornost javnosti na evidentni problem promidžbenog djelovanja četništva u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Naime, više puta sam u svojim emisijama na to upozoravao, ali bez reakcije javnosti. Ako je takav stil, takva metoda verbalnog šoka, pa i provokacije, dopušten HNK-u u Rijeci, zašto meni nije? Pozivam sve koji su protiv mene odmah poveli linč, a da se pri tom nisu ni osvrnuli, a kamo li osudili ono što je u video snimci u emisiji prikazano da raspravimo javno i pozivam ih u moju emisiju Markov trg.

Prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, zagrebački mitropolit Porfirije bio je sudionikom tog veličanja četništva. Zar je to beznačajan detalj? Na video-snimci pored njega stoji još desetak srpskih pravoslavnih svećenika koji veličaju četništvo, i još tome podučavaju djecu. Sve to sam pokazao u emisiji više puta, no na to ovi koji me napadaju nisu reagirali. To im ne smeta, ali im smeta ako netko na to skrene pozornost javnosti. Zar nije to apsurd? Osim ako veličanje fašizma, pa i četništva kao istaknutoga odvjetka naci-fašizma, u Hrvatskoj izlazi iz okvira poimanja govora mržnje?

Doista, bio sam ciničan u svojoj odjavi, upozoravajući Zagrepčane da se pripaze, ali u konačnici – tko može jamčiti sigurnost Zagrepčanima? Tko može jamčiti da se ti ljudi koji u pjesmama, govorima, propovijedima, pismima i u zatvorenom krugu ”crkvenoškolskih opština” veličaju fašističko četništvo, neće odlučiti na zločinački pohod, od Cvjetnog trga pa do bilo kojega drugoga trga u Hrvatskoj?

Prijetnje upućene meni radi moje odjave emisije baš idu u prilog opravdanosti mojeg poziva građanima Zagreba na oprez. Naime, nisam pozvao na obračun i nasilje, nego upozorio na opasnost od toga i čim sam to napravio, iz tih su krugova došle baš takve prijetnje na koje sam upozorio. Umjesto da pokretači inicijativa protiv mene svojim protestom ukažu kako su ta moja upozorenja neosnovana, ove prijetnje meni upućene zapravo potvrđuju i opravdavaju moje upozorenje Zagrepčanima.

Prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj jedan je od tih koji veličaju četništvo. Koliko ih još ima u SPC-u u Hrvatskoj?

Jesu li ovakva pitanja novinarski logična i opravdana, ili su ona širenje govora mržnje? Srpska je pravoslavna crkva prije jedva 10 godina beatificirala dvojicu crnogorskih četnika koji su počinili niz zločina u Drugom svjetskom ratu: Milorada Vukojičića zvanoga “Pop Maca” ili “Pop Koljač”, koji je bio vođa tzv. četničke crne trojke, te Slobodana Šiljka. Obojica su uz to bili i svećenici Srpske pravoslavne crkve. Ta dvojica su od 2005. godine na popisu svetaca srpskog svetosavlja.

Već iz samo ta dva primjera, a s lakoćom bi ih se našlo još, nameće se logično pitanje: jesu li možda zločini put do svetosti u srpskom pravoslavlju? Ako jesu, što ako neki pojedinac među takvim svećenicima SPC-a u Hrvatskoj na taj način odluči postati svetac? Je li to dovoljno za upozorenje javnosti?

S druge strane, Srpska pravoslavna crkva ne ustručava se, i to više nego gromoglasno, iznositi svoje mišljenje o kanonizaciji blaženog Alojzija Stepinca. No, zar ne bi bilo logičnije da Srpska pravoslavna crkva iznese mišljenje o naci-fašističkom četništvu u svojim redovima, i onomu povijesnomu i onomu aktualnomu, i onomu idejnomu i onomu tvarnomu?

Jer, ako izostane to očitovanje, postavlja se pitanje: kako u Hrvatskoj može djelovati Crkva koja veliča zagovornike naci-fašističkih ideja i pokreta, zapravo ubojica hrvatskog naroda? Pa, upitajmo se, kako se osjećaju žene u Vukovaru, ali i cijeloj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koje su silovane uz taktove pjesama koje ojkaju mitropolit Porfirije i njegovi suradnici i sljedbenici i kojima podučavaju današnju srpsku mladež? Nije li, kada se sve to uzme u obzir, moj komentar uputnije protumačiti kao poziv na prijeko potrebnu javnu raspravu o jednomu definitivno nezanemarivu i vrlo aktualnom problemu hrvatskoga društva, nego pozivati na moj javni, profesionalni, moralni pa moguće i fizički linč, po načelu: “Ubijte pticu rugalicu” ili: “Likvidirajte prenositelja poruke”?

Protiv mene je pokrenut javni linč. Neshvatljivom brzinom, u dijelu medija, kako u RH, tako i izvan njenih granica. Taj poziv na linč poprimio je epidemijske razmjere. Posljedice tog linča su prijetnje fizičkim napadima i likvidacijom koje su mi počele stizati, i još mi stižu, a koje sam prijavio policiji.

Linč ide protiv mene, televizije Z1 na kojoj radim, ali i protiv cijelog slobodno mislećeg hrvatskog naroda i građanstva, nazivajući nas „govnima koji dižemo glavu“. Promjenu vlasti i društvenih odnosa oni vide kao svojevrsnu prijetnju, pa očito dižu nervozu i stvaraju paniku u društvu.

Pokretači linča potpaljuje mržnju i strasti ka fizičkom obračunom sa mnom. Ne bojim se tih napada, spreman sam podnijeti žrtvu za istinu, a ako se meni nešto dogodi, moja će krv pasti na ruke onih koji zapravo šire govor mržnje pokretanjem javnog medijskog linča na mene.”

Evo linkova na priloge koje sam puštao u emisijama): https://www.youtube.com/watch?v=fOeGWtrc2pM, https://www.youtube.com/watch?v=ZGzJO7P7KJQ )

M. Marković/Foto:Screenshot