Marko Ljubić, urednik i voditelj emisije Kreatori istine, koja se emitirala na TV Mreža, na platformi substack objavio je komentar na aferu Mreža i dao svoje viđenje tog slučaj koji je rezultirao smjenom ministra Davora Filipovića.
Zvučni naziv „afera Mreža“ ovih dana puni stupce medija, programe televizijskih emisija i vijesti, a spominje se i moje ime s nagađajućim interpretacijama moje uloge.
Ova „afera“ je kao rijetko što do sada predstavljena kao potres vrhunske političke prirode, a odmah po objavljivanju informacija u tjedniku Nacional, te popratne „prepiske“ u Večernjem listu o aferi i sudionicima, isti dan je smjenjen ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović po „zapovjednoj odgovornosti“.
U paketu s njim smijenjen je i medijski protagonist cijele priče Jurica Lovrinčević, Filipovićev posebni savjetnik. Sve je predstavljeno kao „mega korupcija“ a glavnu ulogu u svemu je imao moj dojučerašnji kolega, „istraživački novinar“ Marin Vlahović.
Nakon prvih reakkcija medija, stranaka i političara, te samih „sudionika afere“ idemo razmotriti i iznijeti pogled, ali i činjenice s kojima raspolažem, u najmanju ruku jer se sve odvijalo oko mene, tako da sam, htio ili ne, neka vrsta središta oko koga se sve odvijalo pa znam jako puno o bitnim, a ne izmišljenim stvarima.
Što se krije iza „afere Mreža“?
Prvo želim reći da, iako je vrlo snažno sve predstavljeno kao korupcijska afera velikih razmjera, danas je jasno da u tome nije bilo korupcijskog čina. To se uopće ne spominje kao činjenica, a činjenica, i to neoboriva jest.
Pravo pitanje, koje je izrekao direktor Mreža TV Saša Engler pred novinarima je – zašto protagonisti afere, prije svih Marin Vlahović, kad je i ako je već želio, kako javno zagovara uništiti „zločinačku organizaciju“ i pozatvarati sudionike, nisu sačekali da se izvrše uplate i isplate, te da se ima neoboriva potvrda korupcije i koruptivnih namjera koje je navodno prokazao.
U medijima to pitanje nećete naći, a ja sam siguran da je odgovor na to pitanje najvažniji element ove „afere“ koji razotkriva neizrecivo opasnije razmjere što se skrivaju iza svega, a nama je kao ljudima predstavljeno i oko čega se vode polemike i razgovori. Iako debelo sumnjam u sadržaj i navode tzv. transkripata koje je Nacional objavio, navodno ili stvarno, prenoseći sadržaj snimki koje im je dostavio Marin Vlahović, uzmimo da je sve što je navedeno točno. Reći ću i zašto sumnjam.
Čak da je sve što je objavljeno točno, radilo se o nekoj vrsti planiranja koruptivnog djela, koje nikada nije realizirano. Na stranu to o kojem iznosu financijskih sredstava se radi, što može biti zanimljivo u kontekstu dokazanih šteta o kojima sam upravo u emisiji „Kreatori istine“ kao urednik i voditelj emisije sa stalnim sugovornikom Marinom Vlahovićem govorio, ne izbjegavajući baš ničiju ulogu i potencijalnu odgovornost, ovdje je činjenica da nikakve uplate iz vladinih agencija ili ministarstava nije bilo prema Mreža TV, niti je shodno tome bilo ikakvih raspodjela tipa „pola meni, pola tebi, pola Marku“.
Otkud i zašto onda takvi razmjeri „afere“?
Zato što je cijela priča konstrukcija, koja je savršeno poslužila za političke obračune u Vladi Republike Hrvatske, prvenstveno Plenkoviću u stabilizaciji paralelnog sustava odlučivanja, kojemu je na njegovo golemo iznenađenje velika i nepremostiva zaprijeka bio upravo čovjek u kojega je on kao provoditelja svojih, odavno vidljivo zakulisnih politika, jako vjerovao – Davor Filipović, ali i prije svega zato da se dio apsolutno dvojbenih interesa, kojima je golema zaprijeka bio upravo pogrešno procijenjeni „zec“ za dio utrke Davor Filipović sa svojim savjetnikom Lovrinčevićem, pod vikom o „mega aferi“ koju većinom promoviraju i proizvode mediji, koji su dokazano interesno povezani s grupacijama oko Vujnovca, ali politički i oko Plenkovića, na miru u blagdanskoj tišini provedu i tako zatvori državna i korporativna financijska godina.
Zato sam potpuno siguran da je izbijanje ove „afere“ i smjena ministra Filipovića u biti izrazito opasna pobjeda korupcije nad ljudima i nastojanjima koji su tu korupciju i sintezu koruptivnih interesa i same Vlade ili spriječavali u mjeri u kojoj su mogli, ili odgađali svojim nadležnostima.
Zato se nije moglo čekati s realizacijom plaćanja i dokazima „mega korupcije“, jer se ulazi u blagdansko razdoblje i konac godine, pogotovo sad kad cvjeta ljubav između Vlade i Grada Zagreba oko Maksimira i kad treba pospašavati „građane“ golemom financijskom injekcijom Vujnovcu preko Grada zbog skandaloznog ugovora i preplaćivanja plina za potrebe Zagreba.
I zbog niza drugih stvari, koje iz višestrukih izvora po potpuno pouzdanim informacijama Filipović nije htio provesti. Ne treba zanemariti i svojevrsnu simboliku da je upravo na dan kad su osvanuli transkripti „mega afere“ bageri rušili kuću Barbariću na Hvaru ranjavajući tako simbolički jednog od gurua korporativnih operacija s golemim smradom i potencijalom teških kaznenih djela u rangu antihrvatske zavjere.
Da je u isto vrijeme u hotelu Hilton, pod blještavilom uspjeha Vujnovac sa svojom malteškom tvrtkom i kompanjonima prezentirao model preuzimanja Fortenove, pa se u to posve simbolički, kao reakcija uklopila smjena minsitra koga su upravo mediji u kojima je nastupio Marin Vlahović kao promotori antikorupcijske higijene, nehotice svojim žestokim višemjesečnim nasrtajima javno istaknuli kao suprotnu stranu interesa Barbarića i Vujnovca.
Pitat ćete me zašto sam tako siguran u to, imam li osnove za takvu hipotezu, te zašto debelo sumnjam u sadržaj transkripata koje je Vlahović predao Nacionalu, a Nacional objavio?
Sve ću detaljno objasniti u nastavcima na ovoj platformi, a sama pitanja i sve što sam u emisijama i na ovoj platformi, te u analizama na Facebooku objavljivao dovoljna su za zauzimanje razumnog stava.
Moram sumnjati u sadržaj transkripata jer je posve evidentno, a ja znam pouzdano, da Marin Vlahović laže o meni i oko mene.
Ako laže o meni, nema razloga da ne laže i montira sve ostalo, no neću ulaziti u „ostalo“ jer to nije moj posao. To je posao prije svih Jurice Lovrinčevića, ali i „institucija“ na koje se Vlahović poziva i zbog kojih, dajući si važnost – „ne može govoriti“.
Idemo redom razjasniti detalj po detalj, točku po točku. Pođimo od „istraživačkog novinara“ Marina Vlahovića, od prikazanog glavnog junaka drame, kako i priliči.
Uloga Marina Vlahovića
Marin Vlahović se predstavlja kao istraživački novinar, u Nacionalu, na HTV-u, u Večernjem listu se osvrnuo na ove događaje tumačeći svoje motive i ono što se dogodilo, iako naglašavam da se – nije dogodilo. No to se ne spominje.
On ovo što je napravio naziva specifičnim istražiteljskim modelom, navodeći kako se do sada više puta „infiltrirao“ u razne zločinačke strukture i iznosio u javnost podatke, otkrivao zlodjela i prokazivao zločince. Uz to stalno naglašava kako je tzv. mainstream u pravilu bio nezainteressiran za ta „otkrića“.
Uz to Vlahović novinarki Večernjeg lista tvrdi da je on „smjenio ministra“, da je odmah čim je došao u emisiju „Kreatori istine“ „skužio da je emisija sponzorirana“, dodajući uz to da sam ga pozvao u emisiji kako bi ga „pacificirali“, govoreći u množini s očitim aluzijama da sam ja bio dio neke skupine ili strukture. Zatim navodi da mi je motiv da ga pozovem kao sukomentatora bio to što su me neki smatrali „režimskim novinarom“ pa mi je „trebao njegov kredibilitet“.
Zatim navodi da smo mi jako vrijednosno različiti, da se on pretvarao cijelo vrijeme jer je to njegov način infiltriranja u „zločinačke organizacije“, navodi da ga uopće nisam poznavao, da sam ga nastojao „mentorirati“, zatvarajući tu nevjerojatnu priču o sebi i svojim posebnostima zaključkom da on svjesno izlaže svoju obitelj i sebe materijalnim gubitcima zbog želje da razotkrije „istinu“ i javnosti prokaže opasne tipove i kriminalce.
Tko ne vjeruje, ili tko nije preslušao taj intervju frendici u Večernjaku, koja ga usprkos međusobnog komplimentiranja i iskaza odanosti, zanimljivo nikada ranije usprkos svim njegovim „otkrićima“ i realnim otkrićima u mojoj emisiji, nije pozvala i razgovarala s njim.
Neka pogleda njegove objave na facebook profilu, pa uoči čime se i kako služi da pridobije emocije ljudi i stekne „posebno mjesto i status“ u novinarstvu, ali i u društvu, posebno nakon „smjene ministra“.
Koliko je sve to poprilično neobično, nelogično i pomalo nastrano, umjesto da ja ovdje iznosim svoje dojmove nakon, za mene ipak šokantnog postupka tog čovjeka kome sam ukazao veliko povjerenje u jednom trenutku i zanemario dio signala koje sam uočavao tijekom cjeloga razdoblja suradnje zbog emotivnog štita oko njega koji sam javno stvara, na koji bi morao biti osjetljiv svaki čovjek, a i objasnio mu u više navrata zašto sam ga odabrao, predlažem svima koji racionalno i logično žele provjeriti utemeljenost ovoga što pišem, kao i ulogu Marina Vlahovića u svemu, smireno i detaljno pregledati video intervju koji je dao Večernjem listu, ali i kako sam rekao, kronologiju njegovih objava na fb profilu.
Tko hoće razmišljati, tamo se sve vidi, pogotovo ono što nije izgovoreno i što se želi predstaviti posve suprotnim.
Meni je osobno jako teško kao čovjeku to gledati, jer to bez okolišanja smatram, uz ovo što se dogodilo, ozbiljnim posrnućem čovjeka. Utoliko mi je teže to gledati, ukoliko sam imao razumno, ali i nerazumno povjerenje u tog čovjeka, zanemarujući niz signala, koje sam tijekom suradnje vidio, ali kojima nisam davao prevelik značaj ili bar takvu razinu značaja da mu otkažem suradnju, ponajprije zbog toga što sam ja bio apsolutni kreator i autor emisije, i bez obzira na njegovo negodovanje ponekad, radio ono u što vjerujem i što ste gledali.
Upravo takav moj pristup je baš njemu omogućavao potpunu slobodu lišenu svake površnosti i banalizacije „istražiteljskog novinarstva“, dajući i emisiji, ali i njemu razinu koju su prihvatile s poštovanjem stotine tisuća ljudi donoseći mu status i poštovanje kakvo nikada nije imao.
Pogledajmo Vlahovićeve navode.
Kaže, smjenio je ministra!
Djelomično točno. On je zapravo dao Barbariću, Vujnovcu i Plenkoviću karte u pokeru, kojima mogu skinuti založenu političku glavu ministra, koji je svjesno glavu založio poništavajući politike koje je zatekao u ministarstvu i u Vladi, izričući tako svojim postupcima najtežu ikada izrečenu praktičnu kritiku Plenkovićevih vlada i načina upravljanja zemljom. Detaljnije o tome u nastavku – o Filipoviću i Lovrinčeviću…
No, kojeg ministra je smjenio, kad kaže da je on smjenio?
Iz tih riječi se jedino može prepoznati njegovo zazivanje vlastite važnosti. Jer, poruka “smjenio sam ministra”, ukazuje na namjeru u ovom slučaju smjeniti bilo kojega ministra i izazvati javni interes i poziciju za sebe u javnosti, bez obzira na uporište, razloge, činjenice i opravdanost toga što je učinjeno. Ništa drugo ne ostaje iza te otužne poruke.
Vlahović pokušava iz perspektive u kojoj se našao naknadno dati svemu cjeloviti smisao i u sve što se dogodilo ugraditi svoju glavnu ulogu autora cijeloga scenarija, posve očito zaslijepljen silnom željom za javnom satisfakcijom svojih „otkrića“ i poprilično već danas suočen s činjenicom, da to što je uradio neće naići na plebiscitarnu potporu i iskreno odobravanje krugova kojima toliko silno želi pripadati, ako isključimo potporu nekoliko tisuća ljudi koji mu lajkaju baš sve što kaže na svome facebook profilu.
Njegove javne poruke nakon toga ukazuju na postojanje sumnje i velike nesigurnosti pred jadnom perverzijom koju je uradio, te očajničkom nadom da će to ljudi prihvatiti kao – nacionalni ili opći značaj.
