Nakon kritika da na svečanost otvaranja Pelješkog mosta, uz branitelje iz Prve i Četvrte gardijske brigade, nisu pozvani dubrovački i korčulanski branitelji bez čijih zasluga ne bi bilo moguće da Hrvatska danas uopće ima most, reagirali su organizatori i uvrstili ih u program.
Marko Mujan iz Korčule, predsjednik Udruge branitelja Dubrovnika, ratni zapovjednik I. samostalne bojne ZNG-a, sudionk herojske obrane Čepikuća 1991., je tek u petak dobio poziv da se akreditira za sudjelovanje u otvorenju.
“Ja sam tek 22. srpnja pozvan na otvaranje i odmah sam se trebao izjasniti prihvaćam li poziv. Po meni je to propust do kojeg nije trebalo uopće doći. Dobro se zna da nije Krešo Dolenčić onaj koji organizira sve ovo. On je samo dio priče. On je čovjek, valjda, samo od kostimografije? Nažalost, sjećamo se te ‘kostimografije’ iz Zagreba, kada je prekinuo Thompsonovu pjesmu, naravno, ako je to učinio on, a ne netko tko mu je dao nalog da to napravi”, kazo je za portal Narod.hr
“Držim da iza toga stoji dosta velika skupina ljudi, da to nije sve u jednom čovjeku. I sam sam nekad sudjelovao u takvim organizacijama i znam da to uvijek radi više ljudi, možda u užem timu treba biti i nekakvih 20-ak ljudi. Dakle, tu je došlo do nekih propusta do kojih nije trebalo uopće doći”,
“Dobro se zna koji su branitelji gdje i što branili i na onaj način je moglo doći samo do nekakvih “trvenja” među braniteljima, što je sasvim nepotrebno. Mislim da je to izbjegnuto zahvaljujući razumu onih koji su pokrenuli ovo pitanje, poput novinarke Ivane Petrović.”
“Da nije reagirala Ivana Petrović, i, prije nje, Vlado Onofri, pitanje bi li uopće došao taj poziv.”
Dr. sc. Vladimir Onofri, dozapovjednik Odreda naoružanih brodova, prije par dana za Dubrovački vjesnik je izrazio nezadovoljstvo što u program nisu uvršteni dubrovački branitelji. Sitaucija je nakon toga riješena da je uvršten u program.
“Tko bi ih zaboravio?! Dapače, nemam ja ništa protiv za bilo što što se može organizirati, samo se moraju javiti, ali ne sad da jedan po jedan zovu, nek’ se organiziraju, samo moraju biti na motorima, nek’ uzmu zastavu…
Nek’ naprave popis i pošalju Tamari Pajić iz Hrvatskih cesta, ona ima kontakt s policijom i ona zna gdje će ih parkirati prije jer oni ne mogu tijekom priredbe otvaranja biti blizu mosta jer je njih puno, a tamo će biti puno naroda, ne možete staviti 70 motora da vam sve zakrče! Morat će biti par stotina metara udaljeni, a prije otvaranja ćemo kolonu približiti naprijed”, kazao je Dolenčić za Slobodnu Dalmaciju.
Dr. Vlado Onofri, Odred naoružanih brodova
“Nije me kontaktirao Dolenčić. Dobio sam poziv od gospođe iz protokola Ministarstva Olega Butkovića i Hrvatskih cesta – oni su zajednički to poslali. Dakle, od ministra i predsjednika uprave Hrvatskih cesta. To sam dobio 22. srpnja, a to je ujedno bio i krajnji rok za prijavu. Srećom sam odmah napravio tu prijavu, da sam čekao drugi dan, vjerojatno bi već bilo kasno”, kaže Mujan.
“Koliko znam, dogovor je postignut i s našim južnim bikerima, na čelu s Đanijem Radovanovićem, koji će sudjelovati u tom programu s motociklima. Inače, moj načelni stav je bio da, ako te bikere ne pozovu, da demonstrativno ne odem tamo i da to obznanim. No, dobio sam informaciju od njih da su ipak pozvani. Ti ljudi su to zaslužili. Oni kao bikeri svake godine organiziraju odlazak u Vukovar, to je vrijedno pažnje. Ali, oni su dubrovački branitelji i treba to poštovati.”
“Da nije bilo tih ljudi pao bi Pelješac, a pala bi i Korčula”
To je sve trebalo realizirati prije, na pravi način, a ne u zadnji tren. Zašto je to tako napravljeno, ne znam. Dolaze motoristi 1. i 4. gardijske brigade, koji su sudjelovali u oslobađanju i njima svaka čast. No, netko je sve te ljude u trenutku kada je došlo do oslobađanja, odnosno deblokade Dubrovnika iz okruženja, morao dočekati na jugu. Te granice su bile na Bistrini iznad Stona i one su se dosta dugo održale bez neke velike pomoći sa strane. Da nije bilo tih ljudi gore na Čepikućima i u Dubrovačkom primorju, vjerojatno bi u tim prvim danima agresor mogao doći de facto do Ploča, ili do Makarske.”
Istaknuo je i kako su time pomogli Odredu naoružanih brodova da lakše opskrbljuje Grad.
“To je sve bilo 1991., tada smo ih uspjeli zaustaviti. Dubrovnik je preko Odreda naoružanih brodova mogao imati vezu sa Stonom, inače bi vozili možda do Ploča ili Makarske. Da je pao Pelješac, pala bi i Korčula. To je jasno, to nije nikakva filozofija. S obzirom na ono s čime je neprijatelj raspolagao, stvorila bi se ogromna panika i to bi sve bilo vrlo upitno da nije ta skupina ljudi ostala gore. I ti su ljudi, naravno, pa i oni u Dubrovniku, u okruženju, dočekali svoje suborce iz drugih krajeva Hrvatske.”
“Nije bilo lako to obraniti. Kada danas dovedem ljude na Srđ i pričam im o ratu – pitam ih: kako biste vi ovo branili? Pokažem im gdje je bio neprijatelj. Pa da imate ne znam kakve snage, bilo bi teško braniti tako uzak prostor…”, kazao je Marko Mujan koji će, kao predsjednik Udruge branitelja Dubrovnika, biti na otvorenju Pelješkog mosta.
