U emisiji Markov trg na Z1 televiziji na temu o jugoslavenstvu koje je proželo gotovo sve važnije državne institucije gostovali su Davorina Mlakar iz HDZ-a i umirovljeni general HV-a Ante Roso.
Hrvatski branitelj Damira Čakanić se nije sam spalio na prosvjedu branitelja, njega su zapalile neke institucije ove države. Mi imamo državnu administraciju koja liže mikrofone po Saboru, uništavaju vrijednosti i otuđuje čovjeka od egzistencije. Od svršetka Domovinskog rata se ubilo 1700 branitelja u Hrvatskoj, ali to nikoga ne zanima. Mi stariji ljudi, bivši vojnici, moramo prenijeti mladim ljudima smisao za žrtvu, za rad, za generacije koje će doći, Gaženje svetinja za koje su se borili branitelji temeljni je uzrok PTSP-a koji muči mnoge od njih.
Cilj je političkih struktura bio da se pasivizira branitelje po svaku cijenu, da postanu ovisnici o subvencijama, udrugama, kreditima, da ih se razjedini, ne dati im nikakav smisao da se okupe oko vrijednosti ideala koje smo svi zagovarali. Smiješne su zamjerke da su ovi prosvjedi politički motivirani jer oni i trebaju biti politički motivirani. Mi živimo u jednom feudalizmu. Hrvatski narod više nema ništa, ostao je na jednom bespuću. Ovo je kraj jedne ere političkog boljševičkog faranoizma, izjavio je general Ante Roso.
Veliki je broj nezadovoljnih među onima koji su sa srcem krenuli u stvaranje države, ostali su negdje na pola puta, izdani od institucija države koju su stvarali. Ovo što se događa reakcija je branitelja na takav odnos institucija prema njima. SDP-ov zastupnik Stazić i njegovo ruganje braniteljima da su vojno krilo HDZ-a je njegov pokušaj dodvoravanja jednom dijelu svojih birača na krajnje vulgaran i prost način vrijeđajući druge. Stazić je izgubio kompas. On nema principa, jedino načelo kojim se vodi je vrijeđanje svih koji misle drugačije ili koji kritiziraju vlast kojoj on pripada. Njima je trn u oku bliskost branitelja i HDZ-a, objasnio je Davorin Mlakar.
Na temu sastanak i dilanja dokumenata Josipovića srpskom veleposlaniku Cvetićaninu Mlakar je rekao: ‘Predsjednik Josipović misli da smo mi blesavi i da ne razumijemo što je on radio u restoranu Vinodol sa srpskim veleposlanikom Cvetićaninom i zato smo tražili od njega da se očituje o tome. Ivo Josipović zapravo nikada nije demantirao da se kao tadašnji član komisije koja je pripremala tužbu protiv Srbije i saborski zastupnik nalazio sa veleposlanikom Srbije i donosio mu određene dokumente. On je lakonski to objasnio da mu je donosio nekakve svoje knjige, ali mi nismo maloumni da bi povjerovali kako je tobože veleposlanik Srbije pisao o knjigama’.
Bivši veleposlanik Srbije Radivoj Cvetićanin u telefonskom razgovoru vidno uznemiren nije htio ništa komentirati o svojim navodima u knjizi. A na izravno pitanje može li potvrditi navode predsjednika Josipovića kako mu je on donosio svoje knjige, a ne dokumente znakovito je odgovorio da to ne može niti potvrditi niti demantirati.
‘Cvetićanin je po profesiji novinar i ja vjerujem da je on doista dobio na poklon knjige da bi onda tako i napisao da je na poklon dobio knjige, a ne dokumente. Uostalom o Josipoviću
kasnije kaže da se povukao iz komisije za sastavljanje tužbe protiv Srbije i stvarno ne znam kakve bi to moglo imati veze sa udžbenicima koje mu je tobože Josipović poklanjao na tim redovnim susretima. Ovo kako je predsjednik Josipović reagirao samo produbljuje sumnju da predmet njihovih susreta nisu bile nikakve knjige nego čitava zbirka raznih dokumenata koji su se odnosili na ratne zločine’, zaključio je Mlakar.
Analizirajući jugoslavenski mentalitet predsjednika Ive Josipovića gosti su komentirali poznatu izjavu o ‘lijepoj kapi partizanki’:
‘Kad razmišljate o izjavama Ive Josipovića o lijepoj kapi partizanki, o tome da će Hrvatska pocrvenjeti ili o Titu onda se vidi da je on odrastao okružen takvim vrijednostima koje i danas za njega imaju veliku vrijednost. Žalosno je da je takva osoba predsjednik Hrvatske, osoba koja u simbolu kapa koje su napadale Vukovar vidi simbole ljubavi. Problem je što smo u društvu toliko razorili moral da osobe poput Josipovića mogu doći na najviše funkcije u državi’, objasnio je Mlakar.
U emisiju se javio Marko Marković urednik Maxportala koji je ispričao da su na njegovom portalu objavili temu o stravičnom udbaškom ubojstvu obitelji Ševo 1972. godine u Italiji te da su o tome poslali upit veleposlanstvu Italije u Zagrebu s pitanjem hoće li talijansko pravosuđe po uzoru na njemačko otvoriti istragu za ubojstvo obitelji Ševo. Kako će se u tom slučaju postaviti Italija nama nije nezanimljivo, rekao je Marković, jer jedna od osoba na čija bi vrata mogla pokucati talijanska istraga je i otac sadašnjeg predsjednika Ante Josipović.
U emisji je bilo govora o Josipovićevim skandaloznim isprikama u parlamenitma BiH-a i Izraela. ‘Josipović je zaboravio da je u BiH uništeno i spaljeno trideset posto prostora gdje su živjeli Hrvati, da je polovina Hrvata iseljeno iz BiH i nikom ništa, zar su svi idioti i ništa ne razumiju? To je boljševička propaganda’, zaključio je general Roso.
Na pitanje voditelja Marka Juriča da prokomentiraju Josipovićev govor u Izraelu i njegovu poznatu izjavu o ‘ustaškoj zmiji’. Mlakar je rekao da je Josipović tom izjavom uvrijedio sve Hrvate: ‘Mi koji smo stekli simpatije izraelskog naroda šaljemo tamo predsjednika koji govori pogrdno o svojoj zemlji. Nikad nisam čuo da je neki državnik došao u posjet nekoj zemlji i onda govorio pogrdno o svojoj zemlji. Njemu niti je stalo do ove zemlje niti za nju mari’.
‘Unatoč svemu tamo izrečenome ‘drug’ Josipović nema simpatije židovskog naroda. Imam prijatelje u Izraelu, oni mi to kažu. Ja sam antifašist, svi moji su antifašisti. Josipović nije, on mrzi sve Hrvatsko’, istaknuo je general Rosso. Osvrnuo se i na kritike koje predsjednik Hrvatske upućuje svojim oponenetima. ‘Josipović ima nedostatak temeljne kulture prema drugom mišljenju i drugim ljudima. To je zato što nismo donijeli zakon o lustraciji. Predsjednik Tuđman je to htio ali zna se tko je zakočio. To je politički primitivizam boljševičke kulture’, zaključio je Rosso.
Za Mlakara je Josipović jedna tipična tvorevina hrvatske šutnje iz osamdesetih godina. On je spreman poniziti se svaki puta kad negdje ide u posjetu. ‘Iz ove Cvetićaninove knjige prvo ćete čuti da se pohvalio kako je on beogradski zet, onda on govori o svom narodu s takvom jednom odvratnom kvalifikacijom kakva se dogodila u Izraelu, potom govori o našoj
odgovornosti za rat u BiH, pri tom se uopće ne sjeti spomenuti pola milijuna izbjeglica iz BiH koje je Hrvatska zbrinula. On uvijek ide tim putem i to je postalo prečesto da bi moglo biti slučajno. Bill Clinton je za puno manje odgovarao u slučajnu Monike Lewinsky, kod nas za puno veće stvari nikad nitko nije odgovarao. Mi smo postavili to pitanje u Saboru i predsjednik bi se morao očitovati o tome i reći kakvi su to bili susreti o kakvim se tu dokumentima radilo, zašto se on sastajao s veleposlanikom Srbije? To mu nije bilo u opisu posla koji je tada obnašao. Ali da bi se u Saboru otvorilo pitanje je li time povrijedio Ustav RH potrebna je podrška dvije trećine zastupnika’.
Komentirajući nazivanje prof. Zlatka Tomca i prof. Josipa Jurčevića luđacima i bolesnicima, general Roso je rekao da Ivi Josipoviću nedostaje temeljna kultura bontona u odnosu prema drugima, da je on osoba jedne perfidne doze političkog primitivizma boljševičke kulture.
‘Josipović je odličan kandidat za gradonačelnika Pančeva’, zaključio je ironično na kraju Davorin Mlakar.
