Glasoviti hrvatski novinar Mate Bašić, koji trenutno živi u Melbourneu u Australiji, otac tri sina ( Veselko, Ante i Nikša) napravio je ozbiljnu analizu demografskog stanja u Hrvatskoj.
Prema zadnjemu Popisu stanovništva, onomu iz 2021., Republika Hrvatska ima 3.871.833 stanovnika, od čega 1.865.129 muškaraca (48,17 %) i 2.006.704 žena (51,83 %), što znači da se – u odnosu na Popis iz 2011. – broj stanovnika smanjio se za 413.056 osoba ili 9,64 %.
U svim županijama smanjen je ukupan broj stanovnika te je najveći relativni pad broja stanovnika prisutan u Vukovarsko-srijemskoj županiji (20,28 %), Sisačko-moslavačkoj županiji (19,04 %), Požeško-slavonskoj županiji (17,88 %), Brodsko-posavskoj županiji (17,85 %) te u Virovitičko-podravskoj županiji (17,05 %).
Tako se oprilike na Wikipediji sublimiraju podatci Hrvatskoga zavoda za statistiku, uz napomenu da rezultati Popisa 2021. pokazuju sljedeće udjele prema narodnosnoj strukturi stanovništva:
91,63 % Hrvati
3,20 % Srbi
0,62 % Bošnjaci (muslimani)
0,46 % Romi
0,36 % Talijani
0,36 % Albanaci, dok je udjel ostalih pripadnika nacionalnih manjina pojedinačno manji od 0,30 %, a udjel osoba koje su se regionalno izjasnile iznosi 0,33 %, te osoba koje se nisu željele izjasniti iznosi 0,58 %.
Prema vjerskoj pripadnosti, katolika je 78,97 %, pravoslavaca 3,32 %, muslimana 1,32 %, osoba koje nisu vjernici i ateista ima 4,71 %, dok se 1,72 % osoba nije željelo izjasniti na pitanje o vjeri.
Prema materinskom jeziku, 95,25 % osoba izjasnilo se da im je materinski jezik hrvatski, a svega 1,16 % osoba izjasnilo se da im je materinski jezik srpski. Udio osoba s nekim drugim materinskim jezikom pojedinačno je manji od 1,00 %.
Od ukupnog broja stanovnika Republike Hrvatske, njih 99,24 % ima hrvatsko državljanstvo, dok je stranih državljana 0,74 % ili 28 784.
xxx
Istodobno, Wikipedija – nonšalantno kao i uvijek – navodi ovako:
– Godine 2021. Hrvatska je imala 3.888.529 stanovnika.
– Godine 2011. Hrvatska je imala 4.284.889 stanovnika.
– Godine 2001. Hrvatska je imala 4.437.460 stanovnika (Hrvati 89.63 %, Srbi 4.54 %, ostali i nepoznato 2.91 %, Bošnjaci 0,47 %, Talijani 0,44 %, Mađari 0,37 %, Albanci 0,34 %, Slovenci 0,3 %, Česi 0,24 %, Romi 0,21 %, Crnogorci 0,11 %, Slovaci 0,11 %, Makedonci 0,1 %, Nijemci 0,07 %, Rusini 0,05 %, Ukrajinci 0,04 %)
– Godine 1991. Hrvatska je imala 4.784.265 stanovnika (Hrvati 78,1 %, Srbi 12,2 %, neopredijeljeni 6 %, Muslimani 0,9 %, Slovenci 0,5 %, Mađari 0,5 %, Talijani 0,4 %, Česi 0,3 %, Albanci 0,3 %, Crnogorci 0,2 %, Romi 0,1 %, Slovaci 0,1 %, Rusini 0,1 %, Židovi 0,1 %, Nijemci 0,1 %)
– Godine 1981. Hrvatska je imala 4.601.469 stanovnika (Hrvati 75,1 %, Srbi 11,6 %, neopredijeljeni 10,2 %, Mađari 0,6 %, Slovenci 0,6 %, Muslimani 0,5 %, Česi 0,3 %, Talijani 0,3 %, Crnogorci 0,2 %)
– Godine 1961. Hrvatska je imala 4.159.696 stanovnika (Hrvati 80,3 %, Srbi 15 %, Mađari 1 %)
– Godine 1953. Hrvatska je imala 3.936.022 stanovnika (Hrvati 79,5 %, Srbi 15 %, Mađari 1,2 %, Slovenci 1,1 %)
– Godine 1948. Hrvatska je imala 3.779.858 stanovnika (Hrvati 78,7 %, Srbi 14,3 %, Talijani 2 %, Mađari 1,4 %, Slovenci 1 %)
– Godine 1931. Hrvatska je imala 3.430.270 stanovnika (Hrvati 72,3 %, Srbi 16,8 %, Nijemci 2,9 %, Mađari 2 %, Česi 1,3 %)
xxx
Kako pak stoji na službenoj stranici Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, prema Popisu stanovništva iz 2021. godine u Republici Hrvatskoj živi 240.079 pripadnika nacionalnih manjina. Oni ih navode po abecednom redu, a ne po broju (ali svejedno, svatko zna čitati!), pa tako piše:
– Albanaca 13.817 (0,36%),
– Austrijanaca 365 (0,01%),
– Bošnjaka 24.131 (0,62%),
– Bugara 262 (0,01%),
– Crnogoraca 3.127 (0,08%),
– Čeha 7.862 (0,20%),
– Mađara 10.315 (0,27%),
– Makedonaca 3.555 (0,09%),
– Nijemaca 3.034 (0,08%),
– Poljaka 657 (0,02%),
– Roma 17.980 (0.46%),
– Rumunja 337 (0.01%),
– Rusa 1.481 (0,04%),
– Rusina 1.343 (0,03%),
– Slovaka, 3.688 (0,10%),
– Slovenaca 7.729 (0,20%),
– Srba 123.892 (3,20%),
– Talijana 13.763 (0,36%),
– Turaka 404 (0,01%),
– Ukrajinaca 1.905 (0,05%),
– Vlaha 22 (0,00%),
– Židova 410 (0,01%).
Međutim, sve to imajući u vidu- jer, čini se to kao prošlost – svakako u obzir valja uzeti i nove činjenice.
Primjerice, portal Direktno.hr, pozivajući se na čestiti Državni zavod za statistiku iz 2021., navodi da u Hrvatskoj živi 3.888.529 osoba (dakle, razlika od spomenutih 3.871.833 je vrlo uočljiva, zar ne?), od čega je iseljenih 40.424, a doseljenih 35.912.
Istodobno, prema podacima MUP-a, u Hrvatskoj su tijekom ove godine (2023.) izdane 160.464 dozvole za boravak i rad strancima. Posebno je važno istaknuti kako su 104.432 dozvole izdane za nova zapošljavanja, dok se ostale dozvole odnose na produljenje boravka rada ili na sezonske radnike, kako piše, recimo Nacional.
Najveći broj dozvola za boravak i rad izdan je za:
– državljane BiH (36.012),
– Srbije (22.976),
– Nepala (20.899),
– Indije (14.317),
– Sjeverne Makedonije (12.927),
– Filipina (10.166),
– Kosova (9431),
– Bangladeša (7822),
– Turske (4644),
– Albanije (3978) itd.
Najviše radnika iz trećih zemalja zaposleno je u Zagrebu (39.246), u Istarskoj županiji (22.733) te u Splitsko-dalmatinskoj županiji (16.771), a inače – u Hrvatskoj je oko 1,68 milijuna zaposlenih osoba, tako da brojka viša od 160 tisuća stranih radnika čini oko 10 posto od ukupnog broja zaposlenih. Taj broj u narednim godina sigurno će rasti, što je nova hrvatska realnost.
Ogradimo se od ksenofobne glupe matematike, ali, primjerice:
– ako u Hrvatskoj već ima 13.817 Albanaca, a sada je došlo (privremeno, s radnom dozvolom) još 9431 njih s Kosova i još 3978 iz Albanije, a po logici stvari, još 12.927 (Makedonci plus/minus), koliko je to?
– ako je iz Srbije došlo 22.976 ljudi, jesu li oni povratnici od onih optanata ili će se uklopiti u ovih postojećih 123.892 Srba u Hrvatskoj (tj. hrvatskih pravoslavaca/Srba)?
– ako je u Hrvatsku došlo 20.899 Nepalaca, i još 10.166 Filipinaca, te 14.317 Indijaca, a uz njih 7822 ljudi iz Bangladesha, to znači ili ne znači da ih već brojčano ima više nego polovice od 22 ustavne (tzv. autohtone) nacionalne manjine u “avnojsko-badinterovskoj Hrvatskoj zajedno?
I tako dalje i tako dalje,
Indiju i Bangladesh da ne računamo, kao ni sve ono što nije navedeno.
Uzimajući sve to u obzir, makar kao slučajnost, upitajmo se što sve to za Hrvatsku znači u perspektivi od, recimo, 10, 20, 50 godina?
U koju crkvu, u kakvu školu, kojim jezikom će govoriti naši unuci?
Mate Bašić/ foto: press
