Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić zbog otvorenih je prijetnji dobio policijsku zaštitu. O optužbama da je veleizdajnik, da je lažno svjedočio u Haagu te o osobnim napadima Vladimira Šeksa na njega progovorio je u intervjuu za Nacional.
Mesić je iznio svoje viđenje šokantnog čina generala u Haagu.
“Shvatio sam da je to davno prije odlučio i pripremao, o čemu govori i podatak da je prije dosta vremena napisao i oporuku i oproštajno pismo. Dakle, to nije odluka donesena na mah, nego je pripremljena. On je htio poslati poruku da je presuda nepravedna i da se ne osjeća krivcem za ratne zločine. To je bila njegova poruka”, rekao je Mesić za Nacional.
“Nemam namjeru polemizirati ni s kime tko si gradi spomenik ispisujući debele knjižurine, perući vlastitu biografiju, a možda ipak i savjest. Međutim, Šeks bi trebao biti svjestan činjenice da je, izričući tu ničim potkrijepljenu optužbu protiv mene, preuzeo izravnu, a ne posrednu odgovornost za sve što bi mi se moglo dogoditi. Od njegovih optužbi nemam se potrebu braniti niti to želim i imam razloga”, rekao je Mesić na Šeksove optužbe i dodao kako je tim samo htio skrenuti pažnju sa “svojih problema”.
Na Šeksove tvrdnje da je lažno optuživao Hrvatsku, Mesić kaže da Šeks možda ne razumije što znači biti svjedok na sudu. “Svjedok ne smije biti ni na čijoj strani… već na strani istine i tako sam se ja uvijek postavljao, da govorim istinu”, rekao je bivši predsjednik.
Presudu šestorci iz BiH i konstataciju u istoj da je postojao udruženi zločinački poduhvat od strane Hrvatske, a ne i drugih zaraćenih strana u ratu u BiH, prokomentirao je kratko.
“To treba pitati tužiteljstvo haškog tribunala, zašto nisu više inzistirali na povezanosti. Osim toga, uvijek sam smatrao da vrh armije i Blagoje Adžić i Veljko Kadijević moraju odgovarati po zapovjednoj odgovornosti, ali ništa se u tom smislu nije poduzimalo”, rekao je Mesić.
Bivši predsjednik, kojeg se u proziva i kao nekoga tko nije želio Hrvatsku ili veleizdajnika, opisao je činjenicu, koju oni koji ga prozivaju za takvo što ili ne poznaju ili ignoriraju.
Radi se o susretu s bivšim njemačkim ministrom vanjskih poslova Hansom Dietrichom Genscherom i dogovaranju priznavanja Hrvatske. Za taj sastanak nije znao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, a sastanak je dogovrio Mesićev prijatelj Božo Dimnik, a za njega je znao još samo Janez Drnovšek, koji im je osigurao put do Bonna, koji je u to vrijeme još uvijek bio njemačka prijestolnica.
“Dimnik mi je pričao kako je u srpnju 1991. bio u društvu s Genscherom i Helmutom Kohlom te su oni rekli da se vrlo teško može očekivati da zapadne zemlje priznaju Sloveniju i Hrvatsku, jer bi to značilo da bi se odjednom na ovom prostoru stvorilo sedam novih država… Kad mi je Dimnik to ispričao, pitao sam ga može li on mene privatno upoznati s Genscherom da mu ja pojasnim situaciju i on je to sredio”, rekao je Mesić.
“Objasnio sam mu da je moj stav da u Jugoslaviji nije moguć novi politički dogovor jer je Jugoslavija izgubila sve integrativne faktore, Tito je umro, partija se raspala, a armija je prešla na stranu Miloševića i pretvorena je u srpsku vojsku…
Rekao sam mu da je jedini izlaz u tome da Njemačka i druge zemlje priznaju Hrvatsku i Sloveniju, a da će nakon toga i druge republike ostvariti svoju samostalnost”, rekao je Mesić.
MP/Foto:FaH
