Milanović: Merkel kod Vučića? Posjećivali su i Miloševića. I onda su prestali

Predsjednik Zoran Milanović danas je posumnjao u iskrene namjere Srbije za članstvo u Europskoj uniji, na konferenciji za medije s crnogorskim kolegom Milom Đukanovićem na kojoj su, osim prema Beogradu, bili kritični i prema sporom djelovanju EU prema Crnoj Gori.

“Ja zaista imam sumnju u stvarne ciljeve beogradske politike kad je u pitanju članstvo u EU”, rekao je Milanović o srpskim vlastima, nazvavši to “mimikričnim kvaziciljem” Beograda.

Hrvatski predsjednik kazao je kako je put prema članstvu “jako težak” jer su to “nova pravila igre” koja zahtijevaju “pravu demokraciju” u kojoj nema varanja ni privatnih medija u službi vlasti.

Komentirajući nedavni posjet njemačke kancelarke Angele Merkel Srbiji na samom kraju njenog mandata, Milanović je rekao da “nešto s tobom nije u redu ako te prečesto posjećuju”.

“Posjećivali su i Miloševića i bio je sjajan partner. I onda ga više nisu posjećivali”, rekao je predsjednik, naglasivši time kako se iz posjeta njemačke kancelarke ne trebaju izvlačiti nikakvi zaključci o zapadnim preferencijama prema Beogradu.

“Hrvatska podrška modernoj i građanskoj Crnoj Gori”

Milanović je u dvodnevni posjet crnogorskog kolegu Milu Đukanovića pozvao povodom nedavnih “čudnih i nezgodnih” događaja u Cetinju i napetosti u Crnoj Gori povodom ustoličenja novog crnogorskog mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikija u Cetinju, simbolično važnom gradu za crnogorski identitet.

“Moja želja je bila, a mislim da govorim u ime cjelokupnih hrvatskih vlasti, da damo podršku modernoj, građanskoj Crnoj Gori”, rekao je Milanović na Pantovčaku.

Đukanović, čija je Demokratska partija socijalista (DPS) prošle godine izgubila vlast u Crnoj Gori nakon trideset godina, napao je novu vladu, smatranu prosrpskom, da ne radi u nacionalnim interesima te da je u službi Beograda i njegove “velikodržavne” i “profašističke” politike.

“Srpski svijet”, sintagmu koja se sve češće može čuti od srbijanskog vodstva, posebno ministra unutarnjih poslova Aleksandra Vulina, nazvao je eufemizmom za velikosrpsku politiku.

Crnogorski predsjednik Srbiju je optužio i da želi obnoviti “svoje neostvarene ciljeve iz ratova devedesetih” pa rekao da je smjena vlasti koja se prošle godine dogodila u Crnoj Gori pokazala “da nije svaka promjena dobra”.

Izrazio je nadu da se neće ponoviti ratni scenarij od prije tridesetak godina te rekao da je na njemu da upozori na “opasnu podudarnost” tih vremena s današnjicom.

“Troma i spora Europa”

Dvojica predsjednika s Pantovčaka su kritizirala i Bruxelles, za koji smatraju da nije dovoljno angažiran oko Crne Gore iako je ona uspješnija na svom putu prema članstvu u EU u odnosu na druge zemlje zapadnog Balkana.

Milanović je Crnu Goru nazvao “taocem nezainteresiranosti europske politike” i pozvao na “preferencijalni tretman” te države, koja je otvorila posljednje pregovaračko poglavlje o članstvu, dok neke zemlje, stavljene u isti kolosijek s Podgoricom, nisu ni otvorile pregovore.

Hrvatski predsjednik naglasio je da kao svoj zadatak vidi “skretanje pozornosti” Zapada na tu činjenicu, kao i na nedavne etničke i vjerske tenzije u Hrvatskoj susjednoj zemlji.

“Zapadne države vide utjecaj stranih sila na svojim granicama, a ekvivalentno to ne vide u Crnoj Gori”, naglasio je Milanović.

Crnogorski predsjednik rekao je kako Podgoricu “pogađa deficit pažnje s najvažnijih europskih političkih adresa” koji je stvorio politički vakuum na Balkanu.

Zbog toga se na balkanskom prostoru “nastanjuju interesi drugih, zemalja koje nastupaju s vrijednosnih platformi suprotstavljenih Europi”, rekao je Đukanović, spomenuvši pritom Rusiju, koja se aktivirala na tom prostoru jer se protivi “europskom sustavu vrijednosti”.

“Suštinska poruka koju svakodnevno dobivamo direktno iz Moskve ili preko njenih satelita je da naš izbor za članstvo u NATO-u i Europskoj uniji nije dobar geopolitički izbor.” Crna Gora članica je euroatlantskog saveza od 2017. godine.

Vjerske napetosti

Đukanović je u Zagreb stigao dan nakon što su oporbene crnogorske stranke, predvođene njegovim DPS-om, pozvale na formiranje prijelazne vlade koja će raspisati parlamentarne izbore. To mu je prvi službeni posjet inozemstvu otkako su porasle napetosti u njegovoj zemlji povodom ustoličenja mitropolita SPC-a Joanikija.

Joanikije, mitropolit crnogorsko-primorski, ustoličen je 5. rujna na Cetinju – povijesnoj, simbolički važnoj crnogorskoj prijestolnici – usprkos protivljenju nekoliko tisuća prosvjednika koji su blokirali ceste prema gradu i sukobili se s policijom, pri čemu je ozlijeđeno nekoliko desetaka ljudi.

Taj nasljednik mitropolita Amfilohija, koji je umro prošle godine od posljedica koronavirusa, te patrijarh srpski Porfirije na Cetinje su stigli helikopterom pod zaštitom naoružane specijalne policije.

Ustoličenje na Cetinju dio Crnogoraca smatra novim pokušajem velikosrpskog utjecaja Beograda na Crnu Goru i negiranja crnogorskog identiteta.

Vlada u Podgorici smatra se prosrpskom iako i razjedinjenom po nizu pitanja. Premijer Zdravko Krivokapić na vlast je stigao uz veliku pomoć SPC-a, zbacivši time Đukanovićevu vlast nakon 30 godina vladavine. Bivšeg premijera, a danas predsjednika, Krivokapić optužuje za huškačku retoriku.

“Oni koji su 30 godina bili na vodećim državnim funkcijama i u svojim izjavama se navodno bore za multietničku Crnu Goru, čine sve na produbljivanju napetosti i širenju vjerske i nacionalne netrpeljivosti”, napisao je premijer ovaj tjedan na svom Twitter profilu, dodavši kako oporba “širi mržnju i podjele samo da zaštiti stečeni kapital i privilegije”.

Događaji na Cetinju, simbolički važnom SPC-u i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC), kulminacija su dugotrajnih sporova u Crnoj Gori, članici NATO-a od 2017. godine, po pitanju identiteta i religije.

Prethodna crnogorska vlada, predvođena Đukanovićevim DPS-om, prije dvije godine donijela je zakon o slobodi vjeroispovijesti, kojim je crkvena imovina za koju ne postoji dokaz o vlasništvu prije 1918. godine, kad je Crna Gora postala dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, prepisana državi.

Crnogorska pravoslavna crkva je podržao taj zakon, a SPC mu se žestoko usprotivio i poveo masovne prosvjede na crnogorskim ulicama. Nekoliko mjeseci kasnije na parlamentarnim izborima mijenjala se vlast, a brojne čelne funkcije u zemlji preuzeli su kadrovi bliski SPC-u.