MILANOVIĆU, UBIJ SE! SDP za premijera predložio Mladena Pejnovića, bivšeg agenta KOS-a

IZ VRHA SDP-a, i još jednog neovisnog izvora, Maxportal je primio informaciju da je šef SDP-a Zoran Milanović, pripremajući se za pregovore s MOST-om, za premijera predložio Mladena Pejnovića, ravnatelja Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI).

Pejnović, ekomonist po obrazovanju, predložen je kao “stručnjak s velikim iskustvom i međunarodnim ugledom, sposoban za provođenje reformi koje predlaže koalicijski partner”.

Tko je Mladen Pejnović?

Na portalima se može naći desetine tekstova o osobi kojoj je premijer Milanović povjerio upravljanje državnom imovinu vrijednom 32,5 milijardi eura i ni u jednom se ne može opravdan razlog za imenovanje na tu dužnost.

Većina tekstova fokusirana je na njegovu biografiju vezanu za boravak u Moskvi i veze s obavještajnim službama Moskve i Beograda. To se, u većini tekstova, smatra ključnim razlogom za imenovanje na mjesto šefa DUDI-ja. To i prijateljstvo s premijerovim ocem Stipom Milanovićem. Spominje se i skidanja hipoteka obitelji Milanović koje je posredovao šef DUUDI-ja.

Pejnović rođen je 1953. u Sisku. Otac mu je bio pripadnik Sisačkog partizanskog odreda, nakon rata visoki oficir JNA. Unuk je narodnog heroja Kate Pejnović

, prve predsjednice Antifašističkog fronta žena Jugoslavije . Taj podatak mladi Pejnović često je naglašavao gradeći karijeru u vrijeme nenarodnog režima.

Činjenica da je unuk narodnog heroja pomogla mu je i pri izboru za predsjednika Saveza socijalističke omladine Hrvatske. Kad je Plavi vlak, s posmrtnim ostacima komunističkog diktatora Tita, prolazio kroz Zagreb Pejnović je na ispraćaju na kolodvoru stajao uz lijes držeći štafetu.

Na služenju vojnog roka započinje njegova suradnja sa Vojnom bezbjednosti JNA (KOS), a nakon povratka u Zagreb zapošljava se u stručni ekonomski tim CK SKH gdje se odlučivalo o strateškim smjernicama razvoja Hrvatske.

S pozicije šefa kabineta Mike Špiljka Pejnović 1986. odlazi na funkciju pomoćnika direktora Zagrebačkog Velesajma odakle je otjeran zbog loših rezulata. S Velesajma partija ga je udomila kao direktora u Jugohospitaliji gdje ga pamte po autokratskim metodama i prijetnjama liječnicima partijskim kaznama.

U tom razdoblju intenzivno kontaktira beogradske agente u Centralnom komitetu SKH Slavka Malobabića i Radenka Radojčića. Veza s KOS-om, kontraobavješajnom službom JNA, bio je Bude Divljaković.

Pejnović se 1991. god zapošljava u Astri kod Franje Gregorića na mjestu direktora predstavništva u Moskvi. Zajedno sa Željkom Tomljenovićem, Darkom Lončarićem, Mihom Ferenčićem i Nikom Midrićem (svi naslonjeni na obavještajni dio Vojne Službe) razvijaju koncepciju za osnivanje AKD i ALANA kao tvrtki posredstvom kojih se naoružava RH.

Godine 2008. godine vraća se u Hrvatsku i formalno zapošljava u tvrtci Nova Internacional vlasnice Melihe Mehmedagić Ivanić kao jedini zaposlenik. Obnavlja kontakte sa pripadnicima SDP-a te se uz pomoć Nevena Mimice približava Stipi Milanoviću, ocu premijera Milanovića, kojem je predstavljen kao uspješan menadžer s međunarodnim iskustvom.

Od 2011. do 2012. bio je direktor Gradske plinare, a 2012. postaje šef Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom.

Koristeći KOS-ovsko Udbaške veze u hrvatskoj vlasti sina Nikola Pejnovića 2011. godina, sa samo 23 godine zapošljava u HBOR-u. U vrijeme dok je na burzi više stotina magistara ekonomije mladi ekonomist Pejnović zaposlio se odmah po završetku studija, a za dvije godine u HBOR-u od pripravnika je napredovao do rukovoditelja sektora.

Pejnović ima veliki utjecaj na Zorana Milanovića. U njegovom uredu skrojena su brojna kadrovska rješenja od pomoćnika ministara, šefova uprava javnih poduzeća do nadzornih odbora državnih tvrtki.

Kruna karijera Pejnoviću bi bilo mjesto predsjednika Vlade što je predložio šef SDP-a.

Milanović ni dosad nije pokazivao ponašanje normalnoga čovjeka, ali predložiti agenta agresorske vojske za hrvatskog premijera, i to uoči obljetnice pada Vukovara, je totalno ludilo ravno nacionalnoj izdaji.

Milanoviću, ubij se!

AUTOR: Marko Marković /foto: screenshot