Savanu Grabundžiji (68) bivšem ministru prometa i veza u vladi tzv. SAO Krajine, a danas član Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) u Pančevu, ) stigle su loše vijesti u pravnoj bitci koju je pokrenuo kako bi ostvario pravo na mirovinu Hrvatskog sabora.
Grabundžija je na početku demokratskih promjena devedesetih izabran kao predstavnik Saveza komunista Hrvatske – Stranke demokratskih promjena (SKH-SDP) u Vijeće općina sabora Republike Hrvatske, tijelo koje je okupljalo predstavnike lokalnih jedinica i kojim je predsjedao Slavko Degoricija.
Međutim, Grabundžija je s ostalim predstavnicima Srba prestao dolaziti na sjednice u prosincu 1990. godine. Otprilike godinu kasnije, 31. siječnja 1991. Grabunžija je s grupom zastupnika formalno obavijestio Sabor o prekidu svojeg sudjelovanja u radu Sabora te se pridružio terorističkoim skupinama samoproglašene paradržave SAO Krajine, gdje je ubrzo postao ministar u njezinoj vladi.
Unatoč tome, Grabundžija sada traži mirovinu na temelju zastupničkog mandata u Hrvatskom saboru, a nakon što je niz tijela odbio njegove zahtjeve, Ustavni sud mu je dao za pravo da je diskriminiran pri odluci i vratio je slučaj HZMO-u na ponovno odlučivanje.
Područni ured HZMO-a donio je novu odluku i ponovo se radi o odbijenici za bivšeg ministra tzv. SAO Krajine.
“Kao što je navedeno u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-759/2022, od 26. rujna 2024., predmet o ostvarivanju prava na zastupničku mirovinu za g. Savana Grabundžiju iz Pančeva, Republika Srbija, vraća se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO), Područnoj službi u Zagrebu na ponovni postupak.
HZMO je izvršio Odluku Ustavnog suda te je u ponovljenom postupku utvrđeno da imenovani ne ispunjava uvjete za priznanje prava na zastupničku mirovinu te je zahtjev odbijen kao na zakonu neosnovan”, potvrdili su iz HZMO-a.
Vijeće Ustavnog suda, kojim je predsjedala Igrid Antičević Marinović, još je krajem rujna utvrdilo da upravni sudovi i HZMO nisu pružili dovoljno ozbiljna, relevantna i dostatna obrazloženja svojih odluka te da su svojim postupanjima povrijedili Grabundžijino ustavno pravo na pravično suđenje.
Sud je naglasio da se obnašanje dužnosti zastupnika ne može automatski povezati s prisustvovanjem sjednicama jer niti jedan zakon nije propisivao takav uvjet. U prilog Grabundžiji išla je i potvrda Hrvatskog sabora, koja je priznala da je Grabundžija formalno imao zastupnički mandat u navedenom periodu, bez obzira na neaktivnost na sjednicama.
Prema mišljenju Suda, upravna tijela i sudovi nisu smjeli jednostavno izjednačiti nepojavljivanje na sjednicama s prestankom obnašanja zastupničke dužnosti, već su trebali uzeti u obzir cjelokupno trajanje Grabundžijinog mandata.
Posebnu težinu, po Ustavnom sudu, ima potvrda koju je izdao Hrvatski sabor, a kojom se priznaje da je Grabundžija formalno bio zastupnik od svibnja 1990. do rujna 1992. Ustavni sud smatrao je da su tijela koja su odbila njegov zahtjev za mirovinu zanemarila tu potvrdu i zakonske odredbe koje nisu predviđale automatski prestanak mandata zbog nepojavljivanja na sjednicama
Novim Ustavom iz 1990. godine mandati zastupnika postali su neobvezujući, a taj je kontekst, prema Sudu, također bio ključan u ovom slučaju.
Budući da su upravna tijela i sudovi odlučivali isključivo na temelju prisustva na sjednicama, bez dodatnih objašnjenja, Ustavni sud zaključio je da takvo postupanje nije pošteno prema Grabundžiji te je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje.
Ovime se otvorila mogućnost da Grabundžija ipak ostvari pravo na saborsku mirovinu unatoč tome što je velik dio mandata proveo izvan hrvatskih institucija, služeći u paradržavnim strukturama koje su djelovale protiv ustavnog poretka Republike Hrvatske.
No HZMO ga je sad ponovo odbio.
M.M. /Foto: TV Pancevo
