Miroslav Škoro dao je opširniji intervju Večernjem listu u kojem je govorio o aktualnim političkim temama, interpelaciji u slučaju vjetroparka Krš-Pađene, HDZ-u i lokalnim izborima, o koronavirusu i maski Vidović Krišto, ali i zanimljivim vijestima iz svoje stranke
Imamo 119 organizacija trenutačno, možda i već 120 dok mi razgovaramo jer ljudi nam uistinu prilaze. U politici je na djelu negativna selekcija i to pokušavamo izbjeći. Mi pritom pokušavamo biti oni koji su svjesni da 2020. ne možete očekivati entuzijazam i polet kakav je bio 1990. godine. Tada se dogodila situacija kada se, u nacionalnom naboju i želji za stvaranjem države, puno ljudi željelo uključiti u cijelu priču oko politike. Nije, čini mi se, tada bilo sramota baviti se ovim poslom.
A danas jest?
Mislim da je tada na djelu bila pozitivna selekcija. Ali u međuvremenu je jedan dio tih ljudi, koji su grmjeli sa saborske govornice i činili neke stvari za koje sada možemo kazati da su povijesne, odustali i naprosto se dogodila ta negativna selekcija. To je specifikum politike koja vlada Hrvatskom posljednjih dvadeset godina. Bitna je samo matematika, morate imati 76 ruku u zraku na dan glasovanja i to je cijela priča. Sve drugo je apsolutno nebitno.
Žao Vam je što nije dobro prošla interpelacija Krš-Pađene koju ste vi predložili?
Dobro je prošla jer smo prvi puta isprovocirali jednu ozbiljnu raspravu. Mi smo unaprijed znali da je Vlada neće prihvatiti, ali imam jedno iznenađenje za čitatelje; nijedna interpelacija koju će pokrenuti opozicija neće proći dok postoje trgovina i interesi trenutne vladajuće većine.
Jeste li Vi spremni onda za neku trgovinu?
Nikad nisam bio spreman, niti ću, niti želim. Ali za razgovor sam uvijek. Pa čak i nakon onakvih objeda, laži i svega što nam se pripisuje. Uspjeli smo utemeljiti stranku u teškim epidemiološkim uvjetima od 1. travnja do danas i to je ono što, zapravo, smeta vođu većine.
Hoćemo se vratiti na članstvo stranke?
Ono se mijenja iz dana u dan, ali čini mi se da smo sad na oko 8000 ljudi, što je vrlo pristojno. Pokušavamo biti ono što imamo i u nazivu, pokret. I u tom pokretu ima mjesta za sve jer kod nas ljudi baštine različita politička nasljeđa. Sve će se to iskristalizirati do lokalnih izbora jer mi ćemo dopustiti unutarstranačku demokraciju. Da ljudi sami iznjedre svoje kandidate i uoče probleme o kojima će govoriti jer nitko ih ne može znati bolje od njih.
A kada ćete krenuti s isticanjem kandidata?
Nismo mi u poziciji da možemo tako strateški promišljati kao neki naši kolege iz drugih stranaka. Ne možemo, za početak, upregnuti sustav. Ne može iza nas slučajno stati ni HEP ni Hrvatske šume ni Hrvatska lutrija. Mi ne možemo pozvati medije i reći, evo, mi ćemo ove godine potrošiti 250 milijuna kuna na oglašavanje. Ne možemo koristiti veliku stranačku infrastrukturu, ne možemo napraviti ni unutarstranačke izbore s jednim kandidatom. Ne možemo, ali i ne želimo. Stoga ćemo samo istaknuti kandidate tamo gdje za to postoje kompetentni ljudi.
A ne može ni drugi predsjednik ako je Domovinski pokret Miroslava Škore?
Znate zašto smo to napravili, ali moje ime i prezime ćemo na sljedećem saboru stranke odbaciti i ostat će samo Domovinski pokret. Ustrojavanje stranke u ovom trenutku je ključ i naša velika želja. Pokušavamo to raditi dobro jer 16 mandata osvojenih na parlamentarnim izborima velika su stvar. Naravno da nije pobjeda. Pobjeda je kod nas 76 zastupnika, nije čak ni 66, ni 75. Ovo sve drugo je relativna pobjeda nakon koje velike stranke po običaju kreću u trgovinu i lov na žetončiće.
Hoćete li na lokalne izbore možda i s Mostom?
Kad sam išao na parlamentarne izbore, nastojao sam biti maksimalno korektan prema onima koji su me na neki način podržali u predsjedničkoj kampanji. Potrudio sam se da u dugotrajnim i iscrpnim pregovorima svakome od njih ponudim, recimo to tako, situaciju u kojoj bismo mogli stvoriti nešto zajedno. Tada smo neko vrijeme razgovarali i s Mostom, ali oni su imali pristup po kojem se tražio ekskluzivitet za određene izborne jedinice, a moj je stav bio da, ako smo zajedno, zajedno smo.
Generalno, predizborne koalicije nisu nešto čega sam ja pobornik. Izborni zakon bi u cjelini trebalo mijenjati jer to je prostor za manipulaciju, trgovinu, i rekao bi naš narod, marifetluke. Nakon što se svi na izborima “izvažemo”, tek tada treba sjesti i razgovarati. Politika je, kako sam je ja kao nekakav liberalni konzervativac shvatio, umijeće mogućega. Ali Domovinski pokret nikad nije niti će biti rezervna opcija SDP-u ili HDZ-u. Mi ćemo biti ti koji će preuzeti odgovornost i donijeti promjenu.
S kim popričate na saborskim hodnicima?
Ma s mnogima. Pa neki dan sam razgovarao s kolegama iz drugih klubova, primjerice o tome kako sam ja imao koronu, pa netko reče da ima anginu. Sad sam u godinama kad već i tablete možemo izmjenjivati. I iz ovog, kako ga zovu, “novog” HDZ-a jako puno ljudi znam još iz vremena kad sam ja u njemu bio. Malo je meni to kontradiktorno, da netko govori kako je to “novi” HDZ, a pola ih je sa mnom bilo u sazivu Sabora 2007. i 2008.
Pozdravim se i s njima, ali oni su, jadni, u problemu jer ne mogu razgovarati o strukturalnim stvarima. Oni mogu na razini, “kako si, dobro, kako si ti, odakle ti je mater”, a ako bi probali razgovarati o nekim stvarima koje su zdravorazumske, to je onda malo problem jer bi naljutili šefa stranke.
Preboljeli ste koronu, u vašem saborskom klubu dosta je bilo polemika u početku oko nošenja maski. Kako sad na to gledate?
U trenutku kad sam ja dobio koronu, imao sam masku. Imao je i Franko Vidović, moj kontakt. Toliko o maskama. Ono što sam oduvijek govorio, a govorim i sada kad sam ja, a i cijela moja obitelj, preboljeli virus, jest da je bjelodano da on postoji i da nas je strah jer je to nešto novo. Ali ono na što sam upozoravao od početka je da način na koji funkcionira Nacionalni stožer nije dobar. Još u prvom valu rekao sam, a smatram to i sad, da je to HDZ-ov stožer i tijelo, ali sam ispao kreten.
Protekli tjedan se obilježio i Dan pada Vukovara, koliko se općenito napravilo za pronalazak nestalih, za kažnjavanje ratnih zločina?
Muka je to velika. Pisao sam o tome i pjesme, ne dao bog nikome. Ali to su dani kad bi mi političari trebali barem jednom biti ponizni, zašto bi tu kolonu vodio itko doli ratnici Vukovara koji su grad branili i preživjeli. Majke poginulih, supruge, djeca, stijegovi, sve ono što simbolizira obranu Vukovara, to je trebalo biti na čelu kolone. Nikakav čovjek koji u tom trenutku obnaša nekakvu dužnost. On samo mora doći, pokloniti se i šutjeti.
Je li predsjednik onda taj dan najbolje obilježio?
Zoran Milanović je došao položiti vijenac i ne sudjelovati u koloni, to je njegov stil, ne želim ga uopće komentirati jer sve što kažem, iskoristit će protiv mene. Neka svatko radi što hoće, ali neke stvari se ne mogu ne raditi. Ne možeš ne staviti zaslužne ljude da oni vode kolonu, ne možeš ne pročitati 2717 imena ljudi koji su, nažalost, poginuli u Vukovaru. Treba ih pročitati, ako to traje dva i pol sata, stajat ćemo dva i pol sata i slušati jer su barem to zavrijedili.
A što se ratnih zločina tiče, kao što sam pustio Stipu Mlinarića Ćipu da govori taj dan, možda njega trebate pitati. To je čovjek koji je od prvog dana bio u obrani Vukovara, koji je bio vojnik Blage Zadre, jedna neosporna moralna vertikala, čovjek koji je izgubio brata, koji nije član nijedne udruge, koji nije ljut, koji je devet mjeseci bio u srpskom logoru, kojemu su kundakom izbili zube, njega trebate pitati. Ja vidim da bi neke stvari trebalo raditi drugačije i ako se mene, danas sutra bude pitalo, radit ćemo ih na način da se uistinu dovodi pravedan mir, kako je svojedobno rekao kardinal Franjo Kuharić.
Pravedan mir, pravedna tolerancija. Ja sam istog trenutka spreman da napravimo to kao Njemačka i Francuska, samo se moramo dogovoriti tko je tko. Ako je Hrvatska Francuska, a Srbija Njemačka, onda ću reći da je na djelu pravedan mir. Ali bojim se da nije niti mir niti pravedan, a ovo sve skupa posljedica je opet trgovine. Dođe netko i položi vijenac na Ovčaru i na njemu piše, a ja znam ćirilicu, “nedužnim civilnim žrtvama”.
Nisam nikad čuo od agresora da su došli i rekli, da, mi smo napali, mi smo krivi. Neka gospodin Milorad Pupovac dođe i kaže, evo, izvršena je agresija. Najavljen je gospodin Milas, pa ne dođe i onda, kao, nije sudjelovala Vlada u bacanju vijenca u Dunav. Kako nije, pa potpredsjednik Vlade je sudjelovao. Aha, nije bio Hrvat? To nema veze, što me briga što je po nacionalnosti, čovjek je potpredsjednik je hrvatske Vlade.
Živite kod žičare? Jeste li pratili događanja s cijenom?
Imam pogled na nju. Davnih sam dana čuo da je to trebalo koštati 250 milijuna kuna, a došlo je na 700. Žičaru gradi Grad Zagreb, na čelu je gradonačelnik, a postoji i Gradska skupština i oni to rade sve zajedno. A tko vodi Skupštinu? Marsovci neki? Ne, HDZ. Ni u jednom trenutku neću komentirati ni gradonačelnika ni Skupštinu, to su njihove odluke, oni za njih moraju odgovarati. Ali, kao dugogodišnji stanovnik Zagreba, a tu sam od 1997., ja sam vidio žičaru i u drugim gradovima u svijetu, nisu tako velike. Pitao sam se već je li Zagreb Schladming i treba li nam ovo u trenutku kad imamo prometne, infrastrukturne, gospodarske i ostale kolapse. Smatram da ne.
Kakva Vam je ovogodišnja berba, jeste li “krstili” vino?
Vino je odlično, ali ga nisam još “krstio”. To se radi kad ima uvjeta da bude i ljudi. Bez ljudi ništa ne vrijedi.
(R.I. /Foto: FaH)
