Hrvatska demokratska zajednica predstavlja izborni program “Za sve izazove” uoči parlamentarnih izbora 17. travnja. Prije toga su održane sjednice Predsjedništva i Nacionalnog odbora stranke. I prije nego što je počelo predstavljanje, koje je podosta kasnilo, procurila su imena s lista.
HDZ-ova kandidatkinja na izborima bit će i Alemka Markotić, aktualna ravnateljica Klinike za infektivne bolesti, član Stožera u vrijeme pandemije.
Na HDZ-ovim listama će biti i bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, umirovljeni general Josip Lucić, Marijana Petir i Tomislav Zadro, sin vukovarskog heroja Blage Zadre. Na listi u 1. izbornoj jedinici bit će Plenkovićev glasnogovornik Marko Milić, a u 9. Hrvoje Zekanović
“Na listama će biti članovi Vlade, saborski zastupnici, lokalni čelnici, naši partneri. S nama na liste idu dosadašnji partneri: HSLS, HDS, HNS, Hrvatska stranka umirovljenika. Bit ćemo relativni pobjednici i sastavit ćemo Vladu. Ima tu novih imena, tako da su liste popunjene s našim partnerima, ali i dobrom kombinacijom iskustva i mladosti”, kazao je Plenković.
Od ranije je poznato da su nositelji HDZ-ovih lista: Andrej Plenković (prva izborna jedinica), Gordan Jandroković (druga), Anđelko Stričak (treća), Ivan Anušić (četvrta), Marin Piletić (peta), Davor Božinović (šesta), Tomo Medved (sedma), Oleg Butković (osma), Ivan Malenica (deveta), Branko Bačić (deseta), dok će listu za dijasporu (11 izborna jedinica) nositi državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske Zvonko Milas.
Tko je Alemka Markotić
Rođena je u Zagrebu, srednju školu završila je u Zavidovićima, mjestu između Doboja i Zenice, a Medicinski fakultet u Sarajevu gdje i započela znanstvenu karijeru
Njeni roditelji upoznali su se na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Otac Vlatko inače je završio gimnaziju u Imotskom, a majka Ljiljana Gornjogradsku gimnaziju u Zagrebu.
Otac robijao na Golom otoku
Alemkin otac Vlatko je pred kraj studija, kao politički zatvorenik, dvije godine proveo na Golom otoku pod optužbom da je sudjelovao na studentskim demonstracijama.
Po svršetku studija, kao političkom zatvoreniku, teško mu je bilo pronaći posao u Hrvatskoj pa su oboje radili Drvnoj industriji Krivaja u Zavidovićima u BiH. Pred kraj života, tijekom rata u BiH, Vlatko je bio sudac za međunarodna ljudska prava u Sarajevu.
Alemka je bila vezana za roditelje. “Njima imam zahvaliti sve u svom uspjehu i životu”, kazala je.
U osnovnoj školi se zaljubila u kemiju, a na fakultetu joj je profesorica Danica Hlača, šefica Katedre za mikrobiologiju, ponudila da radi s njom i tako se “zaljubila u viruse”.
Odmah nakon diplome profesorica Hlača ju je poslala u Beograd da nauči dijagnostiku hantavirusa (mišje groznice). Dok je proučavala hantavirus sa znanstvenicima iz američkog Vojnog centra za infektivne bolesti, u BiH je 1989. godine izbila velika epidemija mišje groznice.
To iskustvo joj je dobro došlo 1995. godine u Domovinskom ratu kada su hrvatski vojnici imali problema s mišjom groznicom, a nitko u Hrvatskoj osim nje nije tada radio brzi test.
Dr. Markotić je bila stipendist National Academy of Sciences, National Research Council iz SAD-a za postdoktorska istraživanja imunopatogeneze hantavirusa u USAMRIID-u. Za rezultate tih istraživanja dobila je sedam nacionalnih i devet međunarodnih nagrada među kojima je nagrada American Society of Virology.
Na Medicinskom fakultetu u Sarajevu je dočekala rat. Radila je pod granatama, pokušavajući održati nastavu u opkoljenom gradu koji je ostao bez struje, vode i hrane. Uključila se u Caritasovu zdravstvenu skrb i nosila hranu i lijekove nemoćnima, pod paljbom granata i snajperista. Geler jedne granate pogodio bi ju ravno u čelo da se u tom trenutku slučajno nije ustala sa stolca na kojem je sjedila u kuhinji.
Rad s izbjeglicama i prognanicima
Ratni pakao Sarajeva proživljavala je dvije godine i na dan velikog masakra na tržnici Markale napustila je grad.
Dugogodišnji suradnik LeDuca ju je 1995. pozvao da dođe u Ženevu. Nakon kraćeg boravka u Ženevi, vratila se u rodni Zagreb, gdje je prvi posao dobila u Međunarodnoj humanitarnoj udruzi koja je opskrbljivala prognaničke i izbjegličke kampove u Hrvatskoj lijekovima i ostalim potrebama.
Pritom je i provjeravala zdravstveno stanje izbjeglica i prognanika i utvrdila da je već tada među njima bilo puno slučajeva kroničnih bolesti, a tu su analizu objavili u uglednom časopisu Lancet.
Kako je u Sarajevu bila započela specijalizaciju iz kliničke imunologije, u Imunološkom zavodu u Zagrebu pitala je prof. Dekarisa i prof. Silobrčića može li tamo obaviti laboratorijski dio prakse. Nakon nekoliko mjeseci akademik Dekaris joj je ponudio da ostane na kontroli virusnih cjepiva i interferona, uz ispriku što u tom trenutku nije bilo otvorenog mjesta u znanstvenom sektoru.
Samo godinu dana nakon toga ponudili su joj da vodi cijeli odjel.
Mlada i željna dokazivanja, brzo je napredovala. Pod mentorstvom akademika Dekarisa završila je doktorat i dobila prestižnu stipendiju Američke akademije znanosti te je otišla u SAD u Vojno-istraživački centar za infektivne bolesti na osnovu svog projekta kojim je osvojila stipendiju.
Iz SAD-a se vratila nakon očeve smrti
Mongo toga je, kaže, naučila i imponiralo joj je imati takvu čast. Htjeli su da ostane u SAD-u, ali joj je u međuvremenu preminuo otac i vratila se u Hrvatsku jer je osjećala obavezu prema majci, ali i prema poslu i ljudima koji su joj sve omogućili, kako je rekla.
Prešla je u istraživački dio Imunološkog zavoda, a zatim u Kliniku za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, gdje su je uporno zvali.
“To je zapravo bio moj životni san. Kombinacija istraživanja i kliničkog rada. Kako sam tamo došla, tako sam i ostala. Smatram da sad imam sve: rad s pacijentima, istraživanja, prenošenje znanja studentima. A okolnosti su dovele do toga da postanem ravnateljica”, ispričala je dr. Markotić.
Kad je, po izbijanju covid pandemije, postala općepoznata hrvatskoj javnosti ljevičarski mediji su ju hvali na sva zvona i proglašavali komunikatoricom godine.
No, kako smo ju bolje upoznavali, doznali da je vjernica i katolkinja, da su joj komunisti oca osudili na Goli otok, da je snimljena na misi za kardinala Stepinca, da je podržala Kolindu Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima (…) oduševljenje ljevičara je splasnulo.
Pokrenuta je čak i haranga protiv nje jer je majku, koja je u poznim godinama (84), cijepila na početku pandemije, u vrijeme kad se preporučivalo cijepljenje starijih osoba.
Godine 2021. proglašena je Zagrepčankom godine.
M. Marković/Foto: Dnevnik hr
