Na zagrebačkom krematoriju na Mirogoju održan je posljednji ispraćaj Budimira Lončara, nekadašnjeg ministra vanjskih poslova SFRJ. Lončar je preminuo 1. rujna na otoku Ugljanu u 101. godini života
Njegovi prijatelji, suradnici i obitelj su u kristalnoj dvorani hotela Westin sudjelovali i na komemoraciji za pokojnika.
Posljednjem ispraćaju Lončara su, između ostalih prisustvovali Tomislav Tomašević, Vesna Pusić, Milorad Pupovac, koji je održao govor, i Rade Šerbedžija, Tvrtko Jakovina, Božo Kovačević i brojni drugi.
Posljednjem ispraćaju nazočio je i bh. glumac Emir Hadžihafizbegović, viđen je Žarko Primorac i umirovljeni general Krešimir Kašpar, predsjednik Nadzornog odbora HGZ-a.
General Kašpar i Lončar povezani su po dvije linije. Prvi su susjedi u Kaptol centru u Zagrebu, a obojica su radili u Uredu predsjednika Stjepana Mesića.
Uoči komemoracije u zagrebačkom Westinu predstavljen nam je čovjek za koga su rekli da je bivši vozač Veselina Šljivančanina ( osuđenog ratnog zločinca) koji je ponosno salutirao uz fotografiju Budimira Lončara.
Lončar je bio posljednji ministar vanjskih poslova SFR. Ostat će zapamćen po svojoj ulozi u uvođenju embarga na oružje Jugoslaviji. To se posebno teško odrazilo na Hrvatsku koja je bila razoružana.
Do samog kraja, Lončar je služio jugoslavenskoj državi, napustivši svoju dužnost tek na dan okupacije Vukovara 18. studenog 1991. godine.
Tijekom ispraćaju u rodnom Preku brojni su bojkotirali taj čin iskazujući tako svoj stav prema političaru i partizanu za kojeg se vežu brojni poratni zločini i tom dijelu Dalmacije.
Lončar se protivio se hrvatskoj samostalnosti i u posljednjim danima SFRJ zagovarao je demokratsku Jugoslaviju, a njegovi biografi nižu mu hvalospjeve.
“On je bio čovjek koji je 60-ih godina bio u Indoneziji da bi se u Indoneziju vratio kao specijalni izaslanik UN-a za nesvrstane, ali ja iza toga bio jedan od nekolicine mudrih koji su trebali razriješiti krizu u Ačeu, u tada problematičnoj pokrajini Indonezije.
To pa i sve ostale diplomatske aktivnosti iz kojih se on vraćao s kontaktima koji nikada nisu prestali je nešto što ga je činilo drugačijim i kao čovjeka i kao diplomata”, naglasio je Tvrtko Jakovina, povjesničar i autor biografije Budimira Lončara, prenosi HRT.
D.M. /Foto: FaH
