“Po pitanju govora tijela, bilo je očigledno da je Bernadić smotan, nervozan i pod pritiskom, iako je imao ugodan osmijeh. Plenković je bio totalno pod kontrolom i uživao je u komunikaciji, jer je to njegova najjača vještina.”
Među više desetina analiza sinoćnjeg sučeljavanja Davora Bernardića i Andreja Plenkovića na RTL-u izdvojili smo ono dr. Smiljane Leinart Novosel na tportalu. I to iz dva razloga.
Prvo, radi se se o sveučilišnoj profesorici koja je cijelu profesionalnu karijeru posvećena komunikologiji i političkom marketingu, a drugo, nije vezana ni za jednu političku opciju, nema navijanja ni favoriziranja kandidata.
Većina ostalih komentatora i analitičara, profesionalno ili svjetonazroski unaprijed favorizira jednog ili drugog kandidata pa su im procjene vrlo subjektivne. Ili materijalno uvjetovane. Kao kad bi šef Torcide komentirao utakmicu Dinamo-Hajduk.
Startne pozicije
“Za početak, s proglašavanjem pobjednika sučeljavanja Bernardić – Plenković valja biti oprezan” kaže komunikologinja Smiljana Leinert Novosel
“Ljudi su subjektivni i svatko ovaj nastup ocjenjuje na svoj način. Vrlo često se ljudi znaju solidarizirati s onim koji je slabiji u duelu, tako da me ne bi čudilo da za to dobijete potvrdu i na društvenim mrežama.
Objektivno, Bernadić je bio slabiji, pogotovo što se tiče konkretnog znanja, odnosno vladanja materijom koja se očekuje od budućeg lidera, ali to ne znači da će simpatije ljudi biti na strani onog drugog”, ističe Smiljana Leinert Novosel.
Plenković je pak u ‘RTL Duelu’ pokazao da mu trenutačno u komunikaciji ‘malo tko u Hrvatskoj objektivno može parirati’.
“Međutim, upravo stoga što je gotovo savršen, kod ljudi to može izazivati određeni otpor. Iako se trudio da ne bude predominantan, on je svejedno to bio”‘, detektira komunikologinja.
Zbog silnih najava ovotjednih ‘presudnih’ sučeljavanja Bernardića i Plenkovića porasla su i očekivanja te pritisci, a s obzirom da je Bernardić u duel ušao s manje znanja i vještina, pozicije su bile veoma različite u samom startu.
Bernardićev minus svakako je, po ocjeni Leinert Novosel, bila neverbalna komunikacija.
“Nespretno je vrtio i interpretirao papire, generalno slao poruke o zbunjenosti i pritisku, premda je to pokušao korigirati simpatičnim izrazom lica. Trudio se pokazati da se spremao, iako ni svako spremanje nije jednako kvalitetno niti ima jednaki efekt. Iako je imao minus u znanju, kroz tu svoju nespretnost bio je simpatičan, a ljudi se lakše poistovjećuju s nekim tko nije presavršen.
Objektivno, Bernadić je bio slabiji, pogotovo što se tiče konkretnog znanja, odnosno vladanja materijom koja se očekuje od budućeg lidera,
S druge strane, Plenković se trudio biti opušten i srdačan, ali je na momente spontano ulazio u ulogu profesora u odnosu na studenta, dakle netkog tko ‘pliva u vodi’ za razliku od onog drugog koji se trudi nešto pokazati’, navodi Leinert Novosel.
‘Komunikacija iz zasjede’
Po pitanju međusobnog vrijeđanja, nije joj se, kaže, svidjelo to što je Bernadić previše potencirao određene primjedbe i diskvalifikacije.
“On je po meni bio pristojan dečko, a sada sam stekla dojam da je previše forsirao s napadanjem, podbadanjem, predbacivanjem. Plenković je čak puno više pazio da tako nešto ne napravi, naglašavao je jedino da Bernardić neke stvari ne zna, što su nažalost činjenice.
U nekoliko navrata Bernardić je koristio i ‘komunikaciju iz zasjede’ – samo je čekao gdje će upiknuti nešto što nema veze s odgovorom na pitanje. Upadao je u riječ i dekoncentrirao, što je krajnje nepristojno i nikada se ne sugerira. Možete biti oštar, ali pustite čovjeka da kaže pa onda krenite… Nije mu to bilo potrebno – netko tko se želi predstaviti pristojnim liderom koji želi biti na važnoj poziciji mora cijelo vrijeme kontrolirati da ne ispadne iz te uloge i da ne pošalje drukčiju poruku”, napominje Leinert Novosel.
S druge strane, Plenković “suvremeno vlada materijom, ima strašnu memoriju i sadržajno je apsolutno dominantan”.
“Njegov je glavni komunikacijski stil profesorski, on cijelo vrijeme tumači, docira. Toliko je jak da ljudi to doživljavaju kao pritisak. Tko to ne voli, to doživljava kao nešto pogrešno, ali tko voli čvrste vođe, reći će – taj je pravi, taj nam treba. Sve ovisi o tipu birača – voli li političara kao odrješitog čovjeka i lidera ili onoga koji je otvoren za sve i djeluje više kao šef tima nego kao lider”, tumači Leinert Novosel.
Ona smatra da Plenković nije pretjerao s objašnjavanjem u želji da pokaže sve elemente određenih tema kojima se bavi.
“Glavni zadatak bio mu je da bude što simpatičniji i što manje neugodan. To je apsolutno postigao”‘, kaže komunikologinja.
Razlike između kandidata najviše su došle do izražaja u debati o Europskoj uniji. Plenkoviću je to u malom prstu, a Bernardić se ‘nesmotreno išao upuštati u nadmetanje’.
“To je neiskustvo komunikacije u javnom prostoru. Morate osjetiti gdje ćete se pokazati, a gdje povući i gdje niste doma. Kao iskusni komunikator to jednostavno morate znati, a tu Plenković vrhunski poentira. On kratko i jednostavno odgovori na teme koje mu nisu bliske ili ih ne želi previše širiti”, uočava Leinert Novosel.
Generalno, njoj je u raspravi nedostajalo sadržaja koalicijskih i stranačkih programa.
“Stalno su pričali o onome što je bilo, a premalo smo nažalost čuli o tome što se planira i što bi se moglo događati od jeseni. A naravno da kandidati neće otvarati svoje karte ako ih se to ne pita”, zaključuje komunikologinja.
GOVOR TIJELA
“Po pitanju govora tijela, bilo je očigledno da je Bernadić smotan, nervozan i pod pritiskom, iako je imao ugodan osmijeh. Plenković je bio totalno pod kontrolom i uživao je u komunikaciji, jer je to njegova najjača vještina. Za njega je bitno da se opusti, jer ostavi odličan dojam kad je relaksiran.
S druge strane, Bernardić je pokazao da ne odustaje – on je drljao, lupao, nikako da se zaustavi. I tu je razlika u stilovima, jer Plenković svoju misao zaokruži. Nije loše biti uporan, ali Bernardić bi trebao raditi na znanju i vježbati umijeće nastupanja”, savjetuje dr. Smiljana Leinart Novosel.
M. Marković/Foto:rtl
