Jedan od poznatijih hrvatskih letača, umirovljeni brigadir Ivan Selak je na Facebooku komentirao tragediju kod Zlarina u kojoj su poginula dvojica pilota Marin Klarin i Tomislav Baturina.
Selak piše da je posao vojnih pilota opasan te da nema bezazlenih letova. Navodi kako su vojni piloti svjesni opasnosti i rizika koje nosi njihov posao te da se unatoč rizicima radi se o nadasve zanimljivom poslu.
Njegovu emotivnu i polemičnu poruku na Facebooku prenosimo u cijelosti.
“Posao pilota je zahtjevan, složen, težak, riskantan ali i nadasve zanimljiv jer je nesvakidašnji, jer je interesantan, jer je sve samo ne dosadan. Kad kažem riskantan mogao sam reći i opasan, ali to je preteška riječ jer se radi ipak o prihvatljivom riziku ili o o prihvatljivoj opasnosti pa je onda i posao pilota sam po sebi prihvatljiv kao i dosta drugih zanimanja koja u sebi donose neku dozu rizika (prihvatljivog).
Posao vojnog pilota je još malo više, on predstavlja i izazov, on traži posvećenost, on traži vjeru u sebe i svoje kolege, on daje puno, ali puno i uzima…. ovo je taj slučaj ovo je taj trenutak. On uzima ljudski život. Na svu sreću to je rijetko, na žalost to je mogućnost koja se događala, koja se događa i koja će se opet dogoditi. Koliko god mi lamentirali oko toga, pitanje nije hoće li se nego kada će se dogoditi . Tako je kod nas, tako je i biti će u svim zrakoplovstvima svijeta.
Ovaj put otišla su dva čovjeka, Marin i Tomislav.
Vrhunski piloti posvećeni svom poslu, zaljubljenici svog poziva, vješti i sposobni pripadnici HRZ. Postoje trenutci u kojima ne postoji objašnjenje, ne postoji niti će postojati konačan i istinit zaključak. U kojem ćeš moći reći “e bilo je zato…”.
Ovakvih slučajeva nagledah se u životu, ne jednom, ne dvaput, bilo je i malo previše puta. Jednostavno neobjašnjivo.
Pravo je svakoga iznijeti mišljenje, ali pričati o nekakvim teorijama zavjere tipa jedno ili dvomotorni, o napuhavajućim plovcima, o opremi, o… ma dajte ljudi, eto nek ti otkaže repni rotor (transmisija), ma možeš imat 5 motora, ili hoće li ti plovci pomoći ako iz nekog razloga udariš sa 200km/h u more. Nema tu zavjere, nema tu zakulisnih igara, nema tu i neće tu nikada biti jednoznačnog objašnjenja.
U ovom poslu je to nažalost i opcija, ovaj put se dogodila, posljedice su strašne, ali to je onaj prihvatljivi rizik s kojim se svaki vojni pilot mora pomiriti i biti svjestan da stvari mogu krenuti i po zlu čak i kada letiš “samo” od točke A do točke B, kada letiš i eto neke potpuno “bezazlene” letove .
I jedina pouka iz ovog strašnog događaja je upravo to, nema i ne postoje “bezazleni” letovi, nema toga. to ne postoji. Let započinje puno prije sjedanja u kabinu, a završava, nakon gašenja motora i izlaska van letjelice (nekad ni to-drugi put o tome).
Marine i Tomislave, kao vaš stariji kolega hvala vam za svaki vaš trenutak proveden u vašoj želji da nastavite putem naših vitezova-pilota koji su dali svoj život za ovu zemlju, za ovu zastavu, za ovu slobodu. Na žalost sudbina je htjela drukčije.
I jedino je ona suvislo objašnjenje.
Sudbina je htjela da u vašem pješčanom satu nema više pijeska. Sada ćete u bezvremenskim nebeskim prostranstvima upoznati Vuleta, Marka, Antuna, Miroslava, Rudija, Meša... i ostale junake ove lijepe zemlje.
A vašim obiteljima, vašim najmilijima, znam da je njima užasno, da im je najteže, izražavam najdublju i iskrenu sućut…
Kolege naše, počivajte u miru ili letite beskrajem, vječna vam hvala…”
