– Prilikom iznošenja stvari iz mog doma, vidi se visokopozicionirani agent, inspektor Pnuskoka kako iznosi registratore iz moje kuće. Pogledali smo popis ljudi koji su bili u pretrazi kuće i ustanovili smo da on uopće nije među popisanim u pretrazi mog doma. Radi se o inspektoru Josipu Vrbiću, kazao je Vidošević.
– Ovo što sam ja čuo je toliko, da sad ne ispadnem prostak, bedasto da se jednostavno ne može staviti u nikakav kontekst. Sam postupak koji se tamo odvijao nije ni na koji način stvorio mogućnost da ja tamo nešto uzima, kazao je Josip Vrbić za “Labirint”.
Vidošević je na sudu kazao da su registratori bili uredno složeni u njegovoj radnoj sobi. Tvrdio je na sudu da je nestala dokumentacija koja se odnosila na njegovu umjetničku zbirku što je, kako je rekao, nenadoknadiv gubitak.
– Zbirka je nastala kroz nekoliko generacija i ako se ne nađe, ne može se rekonstruirati, kazao je Vidošević.
Vrbić tvrdi da nikakve dokumente, posebno one za umjetnine, nije vidio.
– Pitao sam osobno gospodina Nadana kako je moguće da za toliku količinu umjetnina nema dokumente. S druge strane kad smo došli tamo u kaminu je bila hrpa spaljenih dokumenata. Sve što je rečeno u medijima, ja to tumačim kao kad se utopljenik hvata za slamku. Ako je nekome stalo do istine, ja pozivam Nadana i vas da organizirate emisiju, da cijela javnost prati trenutak istine gdje ćemo staviti detektor laži pa ćemo razjasniti, poručio Vrbić.
No druga je Vidoševićeva ljubav, ona prema lovu, za Vrbića značila životnu prekretnicu. Fotografija prepariranog polarnog medvjeda postala je simbolom načina života jednog čovjeka, ali i sudbine drugog koji je i sam završio u Remetincu i ostao bez posla, a sve nakon što su njegove slike luksuznog bunkera dospjele u medije.
– Ako je postojao neki moj interes u cijeloj priči, to je interes da javnost zna. Druga stvar kako je to nabavljeno, sve se to može rekonstruirati. Kad dobijete sto kuna od nekoga, potrošite i poslije je njima teško ući u trag. Umjetnina je nevjerojatan trag, nju se čuva, ona traje i uz sebe veže priču.
Jedan ga je trag, zajedno s kolegama te 2013., doveo do rješenja 20 godina duge zagonetke – otkrića slike Bogorodice s djetetom, nepoznatog autora iz 16. stoljeća koja je 1993. ukradena iz Zavoda za zaštitu spomenika u Splitu.
– Mi smo detaljno pratili problematiku kriminaliteta s umjetninama. U jednom trenutku smo sve informacije složili na jedno mjesto i to je koincidiralo pronalaskom Bogorodice. Odlučili smo da taj gordijski čvor prerežemo, da tu rak ranu koja inficira prostor da je otvorimo i očistimo. Iz toga se izrodila velika operacija kodnog naziva “Morana.” Ja nisam mogao o tome govoriti niti ću sada govoriti jer me vezuje službena tajna, rekao je Vrbić.
Inspektori su, kaže Vrbić, krenuli tragom pitanja je li nabava umjetnina za HGK povezana s nabavom djela za privatnu umjetničku kolekciju Nadana Vidoševića. Kako su te umjetnine plaćane, gdje su računi, dokumenti o porijeklu?
– Mi smo došli do činjenica koje nam ukazuju da novac, koji je izvlačen iz Komore, kojima su plaćene ranije umjetnine, da se sve dešavalo istim kanalom. Napomenut ću samo da je istim kanalom u Hrvatsku došao Renoir koji je trebao biti plaćen milijun eura od strane vlade, i to smo kolega i ja zaustavili. Tad je naš silazni put počeo, jer smo dirnuli ono što se ne smije dirati, a sve u cilju da zaštitimo hrvatsku kulturnu baštinu, spriječimo kriminal i da u suradnji s kolegama putem Interpola i Međunarodne policijske i pravosudne razmjene vratimo novac koji je opljačkan, govori Vrbić.
Vidošević je rekao kako zna da je Vrbić tijekom pretrage došao u Komoru i da je drugim policijskim službenicima davao upute što da rade. Vidošević je također ustvrdio da su Vrbićevi ljudi iz Komore iznijeli dokumentaciju, a da je on osobno iznio jednu sliku iz ureda predsjednika.
– Mogu rastumačiti fotografiju na kojoj iznosim sliku koja je zamotana. To je bio dokazni materijal. Ja sam i tada u Komori uvjeren da radim na “Morani”, donosim sliku koja mi je ključni dokaz za otvaranje međunarodne istrage. Svi dokumenti koji su tamo bili su popisani i svi su na potvrdama o oduzimanju predmeta, tako da ta priča da je netko nešto odnio ne stoji, rekao je Vrbić.
Siva zona prejaka
Tu ima toliko toga, ali o tome nitko ne želi govoriti. Rekao je za jednog suđenja bivši inspektor, a jasno je i zašto.
– Velike su to igre, teško je ući u te zone, jednom kad ulovite taj konac samo ga držite. Ali treba vremena. Kad smo zaokružili, ne ide, jednostavno prejaka je siva zona i ona ide vratiti kontra udarac. Da se nešto odnijelo, našlo bi se kod mene, kazao je Vrbić.
Fotografije koje su završile u medijima i ušle u kolektivno pamćenje kao simbol obijsne i nezasitne elite odvele su ga iza rešetaka, no Vrhovni sud ga je početkom prošle godine oslobodio optužbi da je zloupotrijebio položaj i ovlasti.
– Iskreno sam vjerovao u hrvatsko pravosuđe. Bolje spora pravda nego brza krivnja. Ni jednog trenutka nisam dvojio da će to tako biti, kazao je Vrbić koji se nada povratku u sustav kako bi završio svoj životni projekt – registar umjetnina.
Foto: hrt
