Međuresorno povjerenstvo u Ministarstvu obrane jučer je obavijestilo javnost da su zaprimi ponude za nabavu višenamjenskog borbenog aviona od četiri države – Švedske, SAD-a, Francuske i Izraela.
Švedska je Hrvatskoj ponudila novi avion Gripen C/D model, (na naslovnoj fotografiji), Sjedinjene Američke Države nude novi F-16 blok 70. Francuska i Izrael nude raubovane zrakoplove. Francuzi nude polovni model aviona Rafal, a Izraelci polovni model F-16, blok 30.
Ovo kako ekipa iz Ministarstva obrane i Glavnog stožera kupuju borbene avione je neubičajeno pa čak i smiješno. Neki bi rekli da taj proces poprima konture farse i groteske. Sve se može svesti samo u jedan zaključak – drugi nabavni krug isti ljudi, iste nekompetencije.
No, krenimo redom s nekim opservacijama za koje smatramo da su bitne u sagledavanju šireg horizonta kupnje višenamjenskog borbenog aviona za HRZ.
Prvo, posve je nejasno zašto Povjerenstvo za odabir aviona i dalje u svojoj galeriji likova ima HRZ-ovce koji su se kompromitirali u prvom akvizicijskom krugu, a koji je neslavno propao.
Imamo pravo i obvezu sumnjati u njihovo osobno i stručno poštenje, jer su javno drukali za ponudu Izraela. Nikome nije bilo čudno da je tada zapovjednik HRZ-a vidno šutio, a njegovo podređeni sve do samog debakla uočljivo hvalio F-16 Barak.
S obzirom da se nisu promijenile ni kadrovske figure oko novog ministra obrane (doveo je samo svoju tajnicu u MORH) te da je bivši ministar obrane savjetnik premijera za vojna pitanja, sve navodi na zaključak da i dalje „kolo vodi“ ona ista ekipa koja je gurala izraelsku ponudu F-16 block 30 Barak.
Prilog ovoj, za sada samo – tezi je i izjava supredsjedatelja Povjerenstva, šefa premijerova kabineta Zvonimira Frke Petešića da se u slučaju nove izraelske ponude može računati na tripartitni ugovor sa SAD-om i podršku proizvođača „Lockheed Martina“, naglasivši da je takva podrška već osigurana.
Takva izjava se može protumačiti kao priprema terena.
U Povjerenstvu su sami „visoko pozicionirani“ birokrati, obavještajci, kompromitirani HRZ-ovci koji nemaju ama baš nikakvog iskustva u operiranju s lovcima 4. generacije, tu su i admirali pogodniji za kupnju čamaca i peraja negoli za avione, …. Malo je tu stručnjaka koja barataju materijom održavanja i praćenja operativnog resursa zrakoplova.
Da Povjerenstvo čini posve nova ekipa, sastavljena isključivo od stručnjaka, inženjera, pilota s iskustvom aviona 4. generacije, tada bi smo vjerovali u ozbiljne namjere ove države da kupi borbenu eskadrilu. Ovako, šipak.
Drugo, možemo li govoriti o sukobu interesa s obzirom da je spomenuti Frka Petešić francuski državljanin? // Rođen je 1969. u Puteauxu, Pariz)
Teško je zamisliti da u aktualnoj komisiji Njemačke za nabavu borbenog lovca (proces je u tijeku) sjedi američki, britanski ili francuski državljanin.
Ni u slovačkom povjerenstvu koje je nedavno izabralo sjajni američki F-16V nije bilo stranih državljana, kao ni u Bugarskoj gdje su se također odlučili za isti američki lovac. Stranih državljana nije bilo ni kod Rumunja kada su donosili odluku o kupnji portugalskih F-16 block 15 MLU. Prisutnost stranih državljana u ovim vrlo osjetljivim državnim, vojnim i geopolitičkim procesima, može implicirati i pitanje osobne vjernosti pojedinca koji ima dva državljanstva.
Treće, stručnjacima je teško zamislivo da se u jednom natječaju mogu istodobno nalazi rabljeni, ali odlično održavani francuski lovac Rafale i dozlaboga izraubani izraelski F-16 block 30. To jasno ukazuje da zbog politikanstva u HRZ-u ova grana nikada nije konkretno definirala kakve to performanse treba imati budući borbeni avion, ostavljajući tako mjesta i slobode za razno razne manipulacije. Kako to da nikome nije čudno što se na istom popisu ponuda svojedobno nalazili vrhunski Eurofighter ili ruski MiG-29 s jedne, te rabljeni Mirage ili F/A-50 s druge strane.
Potpuno nejasno i nelogično, a sve zbog preširoko definiranih zahtjeva HRZ-a. U MORH-u je još na snazi dokument iz 2011. godine u kojem stoji da spomenuti Eurofighter neće biti razmatran, jer njegove tehničko-taktičke sposobnosti, citiramo, “nadilaze potrebe HRZ-a”.
Sada odjednom njegov sposobniji „brat blizanac“, francuski Rafale, ulazi u izbor za novi avion HRZ-a.
Ovdje se radi o maskirovki jer je svima jasno da se MORH neće odlučiti za vrhunski, tehnički vrlo složeni francuski lovac čija se cijena vrti oko 50 milijuna eura (rabljeni) i to bez naoružanja i obuke. Slično je i s američkom ponudom za F-16 V (90 do 120 milijuna novi lovac). Unaprijed se znalo da je za naše financijske neprilike i ovaj avion nedostižan.
Ukratko, zatražene su ponude novih i rabljenih zrakoplova koje se teško mogu komparirati i dovesti u istu ravan. Dakle, na stolu smo dobili vrlo skupe ponude (Rafale, F-16V, JAS-39 Gripen C/D) i onu napadno jeftinu izraelsku (F-16 block 30), a dugoročno financijski najskuplju i tehnički najbolniju za HRZ.
S jedne strane imamo ponude iznad 800 milijuna eura, a s druge strane je samo jedna ponuda do 500 milijuna eura. Prevelika je razlika između ova dva razreda ponuđenih zrakoplova, pa se nameće pitanje radi li se o ciljanome scenariju kako bi se možda donijela odluka za priuštiviji izraelski avion.
Četvrto, kako je najavio Frka Petešić, do kraja godine očekuje se odabir ponuda koje bi bile najpovoljnije za Hrvatsku. Načelnik Glavnog stožera, admiral Hranj, najavio je i BAFO fazu. No, znali li cijenjeni admiral što je zapravo najavio? Čini se da ne zna. To je faza u kojoj bi trebala postojati skraćena lista ponuđača s najvećim izgledima za pobjedu, tzv. BAFO – Best and Final Offer faza. Admiral ne zna da BAFO faza, posve očekivano, može potrajati i do nekoliko godina.
U toj fazi trebao bi se voditi pravi „natjecateljski rat“ između užih ponuđača u kojoj bi s e raspravljalo o najdetaljnijim finesama ponuda. U BAFO fazi MORH bi trebao imati poseban tim sastavljen od zrakoplovnih i ekonomskih stručnjaka koji bi kontinuirano „izazivali, konstruktivno se svađali i pogađali se“ s ponuđačima.
Međutim, takav tim u MORH ne postoji, jer naprosto nema kadrova koji su bili u prilici voditi takve pregovore sa svjetskim zrakoplovnim firmama i koji su cijeloj takvoj složenoj priči uopće dorasli. Hrvatski doseg su kadrovi HRZ-a koji talibanski izjavljuju, citiramo, „Vjerujem Bogu, a ne papirima“. Oduševljenje stranih menadžera takvim hrvatskim pristupom bit će neviđeno…
Analitički tim Maxportala/Foto: Wikimedia Commons
