Večernji list je 24. veljače 2012. prikazao kadroviranje Kukuriku koalicije u javnim poduzećima pod naslovom ‘Kukuriku u tvrtke vraća kadar koji se kalio u komunizmu’.
Ta je koalicija, koju su predvodili SDP i HNS, svoj javni image gradila na optuživanju HDZ-a za pljačku državne imovine, a nakon gubitka izbora 2015. za ‘fašizaciju’ društva.
Povici ‘drž’te lopova’ i optužbe za ‘fašizaciju’ i konzervativnu revoluciju, trebali bi skrenuti pozornost s velikih afera koje će ipak teško biti do kraja prikriti.
Uz to, oni koji vuku konce, nastoje na svaki mogući način kamuflirati otpor demokratskim promjenama i pokušajima konačnoga slamanja otpora ‘detuđmanizaciji’. I dalje mnoge poluge stvarne društvene moći i danas u našoj zemlji drže ‘prekaljeni’ kadrovi i njihovi sljedbenici.
Iako su na čelo Narodnih novina 2012., uz HNS-ovca Anđelka Topalovca zasjela i dva SDP-ovca, Petar Piskač i Nikola Sila, to je državno poduzeće bilo u ‘kvoti’ HNS-a. Esdepeov dvojac je i do tada, sve od 2000. držao važne upravljačke položaje u tome poduzeću. Topalovec je bio novi.
Nikola Sila je, kao odani komunistički ‘prekaljenik’, postao esdepeovac, koji je već za prve postkomunističke lustracije 2000. trebao preuzeti Narodne novine, ali je Petar Piskač, bivši član najužega partijskog vodstva SKH (Izvršnoga komiteta) nakon sloma hrvatskoga proljeća, bio vještiji i zasjeo na čelno mjesto toga, tada vrlo profitabilnoga javnog poduzeća.
Od tada je Piskač samo u jednoj promjeni vlasti u državi (2004.), uz bogatu otpremninu morao napustiti Narodne novine, ali se brzo vratio i zaposjeo vodeće mjesto. Ne znamo je li vratio otpremninu. Tek je 2014., u borbama za plijen, koji se izvlačio iz Narodnih novina, izgubio utakmicu sa Silom i Topalovcem.
Od dolaska Kukuriku koalicije na vlast, važnu je ulogu u Narodnim novinama imala i povezanost Piskača s tadašnjim šefom HNS-a Radimirom Čačićem. Čačićevim se odlaskom u zatvor promijenio i Piskačev status. Ljudi Vesne Pusić dobili su nove zadaće u upravljanju Narodnim novinama. Što su i kako su ti ljudi radili, što je s njihovim djelima u tome državnom poduzeću, što će za sobom ostaviti? Spomenut ćemo samo nekoliko segmenata njihova vrlo problematična upravljanja.
Tvornica toaletnoga papira. Uprava koja je postavljena 2012., još uvijek obnaša tu dužnost. Nakon što su 2014. otjerali Piskača, na njegovo je mjesto instaliran Davor Čović koji je, zapravo, trebao prikrivati prave igrače.
Izabran je, vjerojatno zbog poznanstva s nekim važnim slavonskim haenesovcem, među niže rangiranim voditeljima u komercijalnoj službi Narodnih novina. Do tada je i na poslu bio više okrenut hedonističkom životu i ležernijem odnosu prema radnim obvezama. Ta je ekipa, prema izvješćima koja su prenijeli mnogi mediji, oštetila državni proračun za više desetaka milijuna kuna. Narodne novine su, prema tim prikazima, u poslu s toaletnim papirom, kao ‘vrhuncem’ nove nakladničke inventivnosti, kako se ljudi šale, oštećene za više od šezdeset (60) milijuna kuna.
Tvornicu toaletnoga papira Narodne novine su, s haenesovom i esdepeovom upravom, izgradile u Kukuljanovu (Rijeka) odmah uz poslovni prostor (veleprodaja) koji tamo otprije imaju. Vrlo skupi stroj za proizvodnju kupljen je u Italiji. Plaćen je više od 30 milijuna kuna (4 milijuna eura). U Europi postoje još dva takva stroja (u Njemačkoj i u Italiji). Razlika je u tomu što je hrvatski kupljen novcem poreznih obveznika. Međutim, dok se tvornica projektirala i gradila ‘zaboravilo se’ izmjeriti veličinu stroja tako da, kad je sve bilo gotovo, i plaćeno, u ‘Tvornicu’ nije mogao stati.
Ozbiljan će čitatelj pomisliti da je to šala. Ali nije. (Odgovor na pitanje kako je to moguće vjerojatno će kad-tad dati mjerodavna državna tijela?) U međuvremenu je, za više od 15 milijuna kuna (2,2 milijuna eura), s istim proizvođačem ugovorena i nabava još jednoga stroja (za presavijanje papira).
Izbacujući Petra Piskača iz Narodnih novina, obnovljena Uprava postavlja pitanje utroška novca za gradnju hale u koju stroj, za koji je građena, ne može stati. Javno ga optužuju za zlouporabu, ali prijavu tada još ne šalju mjerodavnim državnim institucijama nego za 670 tisuća kuna državnoga novca angažiraju privatnu detektivsku agenciju Shark kako bi istražila što se dogodilo (!).
Kasnije je Uprava podnijela kaznenu prijavu protiv Piskača, tvrdeći da su radovi na hali u Kukuljanovu, preplaćeni za dva (2) milijuna kuna. Optužen je za osobno koristoljublje na račun Društva.
Uprava iznenada odlučuje lokaciju u Kukuljanovu napustiti i tvornicu premjestiti negdje sjevernije, bez obzira na to što će morati kupovati zemlju, ako odluče graditi novu tvornicu ili plaćati skupu najamninu, ako odluče drukčije. Odlučili su tvornicu toaletnoga papira (u međuvremenu nazvanu Mekko) preseliti iz Kukuljanova u Krapinu.
KAKO SE TROŠIO NOVAC U NARODNIM NOVINAMA
Preseljenje. Preseljenje je stajalo tri (3) milijuna kuna. Uz to, Državna je revizija utvrdila da se u Krapini plaća najam proizvodnoga prostora 234 tisuće kuna mjesečno, dok je istovremeno ostala prazna hala u Kukuljanovu u vlasništvu Narodnih novina, u koju je uloženo 8,3 milijuna kuna. Proizvodnja u Krapini opterećena je i ugovornom obvezom isplate 1,45 milijuna kuna najmodavcu isele li iz prostora prije prosinca 2021.
Državna revizija, kako su mediji javljali, naime, nije našla niti malo razumijevanja za preseljenje proizvodnje u Krapinu. Topolovec je, kaže Piskač, želio tvornicu toaletnoga papira preseliti u Krapinu ‘jer je to njegova izborna baza i tako bi pokupio političke poene’. O skupljanju novca nije se govorilo.
Suprotstavljena strana prigovara Piskaču i zbog osnivanje tvrtke Papir International, koju su Narodne novine osnovale sa Željkom Fiolićem u omjeru 70:30 posto. Tvrde je da Papir International 95 posto prihoda ostvaruje od poslovanja s Narodnim novinama i da na 27 milijuna kuna prihoda ima svega 20-ak tisuća kuna dobiti.
Iz medija se ne da vidjeti je li problematizirano osnivanje poduzeća u Albaniji. Narodne novine su, naime, postale i suvlasnikom poduzeća u Tirani. Navodno je i ono ispunilo neku svrhu pa je sada smanjen njihov udio u tom ‘profitabilnom’ poslu.
Piskač odgovora da iza optužaba na njegov račun stoji Anđelko Topolovec, HNS-ov načelnik općine Radoboj, jer se (Piskač) otvoreno usprotivio njegovu imenovanju za predsjednika uprave Narodnih novina (jer nije imao potrebne kvalifikacije za to mjesto). Uz to, iznosi Piskač, u donošenju svih odluka, zbog kojih ga sumnjiče, sudjelovali su Topolovec i Sila koji su od 2012. bili članovi Uprave skupa s njim.
Tako postaje razvidnije zašto se danas za sve nevolje u Narodnim novinama optužuje aktualni predsjednik Uprave, koji o velikim, dvojbenim projektima nije ni mogao odlučivati, jer su započeti prije njegova imenovanja. Upravljanje su nakon Piskača preuzeli Anđelko Topolovec i Nikola Sila. Tvornica u Krapini je ‘zbog promjena na tržištu toaletnoga papira’ i velikih gubitaka, koncem prošle godine prestala s proizvodnjom.
Ali ne treba se brinuti, kaže u veljači 2016. Bojan Vinek, još jedan od ‘moćnih’ HNS-ovaca koji je u Narodne novine došao po stranačkoj vezi, Mekko nastavlja s proizvodnjom toaletnoga papira, doduše s trećinom kapaciteta (!), ali s Nikolom Silom, Anđelkom Topalovcem i Davorom Čovićem, na čelu Društva. I to je dovoljno za nove pothvate.
Kupnje u Srbiji i Kini. Vjerojatno će na red doći i pitanje o kupnji poduzeća u Srbiji i posudbi (!) 145 tisuća eura državnoga novca tamošnjim prodavateljima. Čiji su novac prodavateljima u Srbiji posuđivali članovi Uprave Narodnih novina? Kako doznajemo, osim srpskoga, otkrili su i novo, veliko tržište. U 2015. mnogočlane su delegacije toga državnoga poduzeća desetak puta putovale u Kinu. Što su kupovali i koliko su na putovanja potrošili, mjerodavni mogu lako ustanoviti.
Radnici upozoravaju da bi bilo dovoljno pregledati skladišta Narodnih novina. Javno je postavljeno i ovo pitanje: ‘ako su uspješni projekti uvoza kontingenata robe iz Kine, a skladišta NN su prebukirana i što je najžalosnije, rok trajanja robe je istekao, upitno je u najmanju ruku zašto skladišta robe NN stoje puna, prekrivena prašinom, i zašto zalihe robe propadaju’. Roba stoji, ali ne i nova zapošljavanja.
Tako je 2014. i 2015, i pored zabrane, Uprava odobrila zapošljavanje 60 novih radnika u Narodnim novinama? Koji su bili kriteriji? Politički ili neki drugi? Koliko je u tom razdoblju kupljeno novih ‘službenih’ automobila i kako su korišteni? I, kako je uobičajeno, na kraju gozba. U Narodnim novinama su u istom razdoblju potrošili čak tri (3) milijuna državnoga novca na ‘reprezentaciju’, što je s čuđenjem zabilježila i Revizija.
Otpremnine za uspješne. Umjesto bilo kakva zaključka upitajmo što do sada javnost zna o izvlačenju novca iz te državne tvrtke i uspješnome obmanjivanju javnosti o pravome stanju stvari u tome nekad vrlo uspješnome poduzeću. Pretpostavljamo da državnim institucijama, posebno Dorhu i Uskoku nije nepoznato što je u svom zadnjem nadzoru konstatirala Državna revizija, pregledavajući poslovne knjige Narodnih novina.
Ne samo da ista poslovna ‘elita’ i dalje upravlja Narodnim novinama, nego se u medijima donedavno nagađalo da će Nikoli Sili, članu Uprave, ako ga sadašnja vlast smijeni prije nekoga roka, morati isplatiti deset osobnih dohodaka što će reći, oko dvjesto (200) tisuća kuna otpremnine. Za ‘zasluge’ naravno.
Ponovimo na kraju naše prvo pitanje: kako danas, u ožujku 2016, stvari stoje s ‘čistkama’ u Hrvatskoj, koje navodno provode ‘konzervativni revolucionari’ nad ‘pravim’ revolucionarima, odanima Titu, njegovoj državi i poretku koji je u njoj vladao od 1945. do 1990.? Jesu li ‘prekaljeni kadrovi’ pridonosili napretku Hrvatske, ili su radili nešto drugo. (A. Ž.)
Foto:mp
