Politički tajnik Mosta Nikola Grmoja u vrlo zanimljivom i opširnom intervjuu za portal Telskop.hr ponovio je teške optužbe na račun premijera Andrea Plenkovića nazvavši ga veleizdajnikom i anemičnim.
“Nakon ovog razgovora Grmoja će zasigurno steći nove neprijatelje u politici, gospodarstvu i medijima”, piše uvodno autor intervjua Dražen Ćurić.
Jeste li planirali sukob s premijerom Andrejom Plenkovićem?
Nisam. Pitanje koje sam premijeru postavio u srijedu postavljam već šest mjeseci i svaki put kada bih mu postavio to pitanje došlo bi do tenzija u Saboru. Prošli moj sukob u sabornici, koji je bio kao neki incident s kolegom Zekanovićem, bio je zbog iste ove teme.
Znači, postavio sam isto pitanje premijeru i on je tada izbjegao odgovor, ali je bio vidno nervozan. Tada je kolega Zekanović iz čista mira napao mene. Zato sam tako reagirao jer mi je ova tema jako važna i bitna. Nalazio sam se više puta i s logorašima i želim istjerati na čistac djelovanje Ministarstva vanjskih poslova.
Kada god mogu napraviti nekakvu poveznicu između pitanja i ulaska Srbije u Europsku uniju, a jučer je bilo izvješće s Europskog vijeća, iskoristio sam prigodu i postavio pitanje. Znao sam da premijeru nije drago kada mu postavljam to pitanje, ali nisam znao do čega će dovesti.
Ostajete i dalje pri izjavi da premijer vodi veleizdajničku politiku?
Nisam u Saboru koristio takvu kvalifikaciju. Rekao sam da se može zaključiti da ministrica Pejčinović Burić radi za interese srpske vlade s obzirom na to da krši važeću odluku koju je donijela Vlada Tihomira Oreškovića da se Povjerenstvo koje prati provedbu mjerila 23 i 24 mora sastajati četiri puta godišnje i da o tome mora izvještavati predsjednicu Republike. Još sam se malo našalio i upitao premijera Plenkovića očekuje li iz Srbije snažnu potporu za ministricu u njenoj kandidaturi za glavnu tajnicu.
Potaknut time što je HDZ išao spinati da sam optužio premijera za veleizdaju, rekao sam na presici da stojim iza svega što sam rekao u Saboru i da ću podebljati da se to može smatrati izdajom. Odnosno, da ih prozivam zbog činjenice da logoraši sami dižu tužbe protiv Srbije, da Hrvatska ništa ne poduzima, da Srbija otvara nova poglavlja, a istodobno ministar Bošnjaković tvrdi da Srbija ne surađuje, a pomoćnik ministra branitelja upozorava da Srbija krije informacije o nestalim.
Znači, premijer ipak vodi veleizdajničku politiku?
Ako ne radite u korist hrvatskih nego u korist srpskih interesa, smatram da je to izdaja nacionalnih interesa, a onda se to može nazvati i veleizdajom. Ne mislim da je to sporno.
Više je puta HDZ druge političare i političke opcije prozivao za veleizdaju i izdaju. Uostalom na N1 televiziji sam gledao prilog kolege Hrvoja Krešića u kojem se može vidjeti koliko je puta u Njemačkoj, od strane različitih političkih opcija, podignuta prijava protiv Angele Merkel. Najzanimljivije je to što je Merkel zbog migrantske politike tužio i jedan njezin stranački kolega iz CDU-a.
Hoćete li i vi podignuti kaznenu prijavu protiv premijera?
Neću jer nemam preveliko povjerenju u DORH. Osim ovog slučaja, već dulje vrijeme se bavim protupravnim trošenjem novca u veleposlanstvima u Canberri i Washingtonu gdje je jedan naš diplomat to razotkrio, a ja sam ga u tome podržao. Čovjek je zbog tog udaljen iz službe. Na sjednici antikorupcijskog vijeća u Hrvatskom saboru inspektor Ministarstva vanjskih poslova je potvrdio da su prekršeni pravilnici, ali je DORH tu kaznenu prijavu odbacio bez da je ispitao djelatnika koji je to prijavio.
Je li u redu što ste premijera nazvali anemični?
Pa to je bilo u žaru borbe nakon što je on u više navrata na moje političke kvalifikacije, koje nisu bile uvredljive, rekao da sam jadan. Nakon što je predsjednik Sabora prekinuo sjednicu, kolega Borić dobacio zastupnici Strenji Linić što je napravila za Hrvatsku, tada sam ja kao predsjednik kluba reagirao i rekao da je Strenja Linić, za razliku od Borića i anemičnog, bila ranjena u ratu.
Smeta li premijera više kada ga nazovete veleizdajnikom ili anemičnim?
Mislim da mu više smeta tema koju sam otvorio. Prokazao sam ga pred njegovim biračkim tijelom kao nekoga tko sustavno radi protiv interesa Hrvatske, a onda sam to još začinio i s konstatacijom da je anemičan.
Kao da ste radili premijerov psihogram i kao da ste zaključili da ga to smeta pa ga onda u svim javnim nastupima i po nekoliko puta nazivate anemičnim.
Nisam o tome previše govorio u Saboru. Više sam se bavio ovom temom, ali istina je da sam nastojao izazvati reakciju kod njega. Prošli put kada sam mu postavio ovo pitanje i kada je također odbio odgovoriti na njega, poručio mi je iz klupe da ću platiti. Ali to, nažalost, kamere ne mogu zabilježiti. Otkrio sam njegov meki trbuh, sada sam još sigurniji da je to njegova bolna točka i u tom smjeru ću nastaviti i dalje bušiti.
Gospodin Beus Richembergh tvrdi da Plenkovića nikada nije vidio ovakvog iako ga pozna dvadesetak godina. Kako ste vi doživjeli Plenkovićev hod prema vama?
Nisam mogao vjerovati. Znam da ga ova tema jako živcira i da on nije baš onakav kakav se predstavlja u javnosti, ali nisam mogao vjerovati da će krenuti na takav način. Postoje različite interpretacije događaja, ali najbolje je pogledati snimku HRT-a koja najbolje pokazuje što se događalo.
Dijelu javnosti i medija kao da je žao što nije došlo do fizičkog sukoba?
Znate kakvi su ljudi. Biraju strane. Velik dio građana ima dosta negativno mišljenje o premijeru, neovisno o političkom spektru kojemu pripada. Primio sam puno poruka da sam trebao „sastaviti” premijera i da bi bio nacionalni heroj, ali mislim da bi bilo kakav fizički sukob bio potpuno neprimjeren, ne samo za Hrvatski sabor nego i za mene kao političara. Što god mi misli o premijeru, to je hrvatski premijer i ja poštujem tu instituciju.
Tko bi bio jači da je bio dogovoren dvoboj između vas i premijera?
Iako me u medijima nastoje prikazati kao nekakvog tučaroša, uopće ne želim to procjenjivati. Kada bi netko osobno ugrozio moju obitelj ili mene, zasigurno bih reagirao, ali nisam čovjek od fizičkih sukoba
Jeste li vi pristalica teze da je dobar dio tih tajkuna proizišao iz Udbe?
To je činjenica. Pogledajmo ta imena, te ljude i kakav su utjecaj imali u bivšem sustavu. To nitko tko je objektivan i razuman ne može demantirati. To ne znači da nema novih tajkuna koji su nastali u cijelom tom procesu. Ja sam se osobno s jednim sukobljavao u dolini Neretve koji je tvrdio da je sve stekao na obradi zemlje i poljoprivredi, ali jasno je što se devedesetih godina događalo oko Razvitka. Mislim na Stipu Gabrića Jambu i njegovu prodaju kupusa HV-u po cijenama koje su bile višestruko veće od tržišnih, što se može također nazvati ratnim profiterstvom. Bilo je i takvih tajkuna, ali i ovih o kojima smo govorili.
Koji prevladavaju? Koji je lobi jači: onaj iz bivše Jugoslavije ili onaj koji je stasao u Hrvatskoj?
Sva se ta ekipa prebacila u novi sustav. Oni su dobro znali što će se dogoditi, ali i Hrvatska je bila u situaciji kada bilo kakva trvenja nisu bila pogodna. Vrlo mudro su iskoristili tu situaciju. Sada kojih je više, a kojih je manje, trebalo bi napraviti nekakvu analizu. Ali mogu sa sigurnošću tvrditi da te strukture imaju vrlo snažan utjecaj u Hrvatskoj.
A u hrvatskim medijima?
Svatko onaj tko je moćan i ima novac ima i veliki utjecaj. To smo mi osjetili na svojoj koži kada smo se tek pojavili. Mislim da su mediji gledali blagonaklono na nas. Možda su određeni politički akteri, gledajući svoju računicu, dopustili nama veći pristup medijima jer su se nadali da ćemo mi uzeti dobar dio kolača HDZ-u. Mislim na bivšeg premijera Milanovića. Kasnije su i HDZ i SDP i oni koji stoje iza HDZ-a i SDP-a shvatili da smo mi politička opcija i ljudi koje se ne može na bilo koji način kontrolirati.
Hoće li Most imati predsjedničkog kandidata?
Mislim da mi moramo imati kandidata za predsjednika, ali smo sada fokusirani na EU izbore. Vidjet ćemo kakvi će biti rezultati i ovisno o tome i rejtingu pojedinih mostovaca donijet ćemo odluku.
Kakva su šanse Dalije Orešković?
Ona ima šanse na ljevici, ali joj je minus to što su europski izbori preblizu pa bi je moglo stajati rezultata. Osim toga, zanima me koliko je njezina priča povezana sa Zoranom Milanovićem.
Postoje kuloarske priče da je u dosluhu s Milanovićem?
Milanović je nju postavio. Nije ona izabrana po Duhu Svetome na čelo Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa. Od 133 kandidata Milanović je izabrao baš nju. Očito je ona bila u jako dobrim odnosima s Milanovićem, a sad on najavljuje kandidaturu za predsjednika.
Zanimljivo je da Dalija Orešković govori da ona neće ići na te izbore i da je ti izbori ne zanimaju, ali kada nastupa u javnosti čini mi se da više kritizira Kolindu Grabar Kitarović nego Plenkovića. Mogu zaključiti da ona priprema teren za moguću Milanovićevu kandidaturu.
Cijeli intervju možete pročitati OVDJE
