Uoči početka suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču zbog umiješanosti u ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, minhenski list Süddeutsche Zeitung u opširnom članku se pita: Zašto im se sudi tek sad?
Za suđenje Perkoviću i Mustaću akreditirano je 133 novinara, 15 iz Hrvatske.
U članku se ponovno navodi kako su njemačke vlasti jako dobro znale što se događalo na tlu tadašnje Savezne Republike. Njemačka vlada je znala da se vodi “rat podzemlja” između jugoslavenskog režima i dijela hrvatske emigracije, koji u svojim antikomunističkim akcijama nije prezao ni od uporabe sile.
“Na jednoj strani je bila jugoslavenska država sa svojim plaćenim ubojicama. Na drugoj: hrvatski disidenti, demokrati i fašisti, anarhisti i monarhisti. Oni su sanjali o neovisnoj Hrvatskoj. Neki su skladištili eksploziv i oružje za pobunu, vježbali su partizansku borbu u tajnim kampovima.”
“Bila je to zabluda”
Utjecajni minhenski list piše i da su hrvatski egzilanti “ubili jugoslavenskog konzula u Frankfurtu”, da su u Njemačkoj “trenirali i ubijali”, da su se u Njemačkoj “osjećali sigurnima”. “Bila je to zabluda. Duga ruka jugoslavenske tajne službe dosezala je i do Savezne Republike”, zaključuju novinari SZ-a.
Po aktualnim procjenama na njemačkom je tlu likvidirano oko 30 protivnika Titovog režima. “Prvi je umro 1967. u blizini Stuttgarta, njegov je ubojica na njega pucao šest puta”, podsjeća SZ i prenosi detalje o nekim drugim, dijelom i misterioznim ubojstvima.
Upadljivo brzo su, dodaje se dalje, istrage u mnogim slučajevima bile naprasno prekidane. Potvrđuju nam to i drugi izvori u Njemačkoj. Navodno nije bilo dokaza, navodno su ubojice brzo napustile njemačko tlo, policijski službenici su tvrdili kako “ima i važnijeg posla”. Vjerojatno se ipak razlog zbog kojeg njemačke vlasti nisu intenzivnije istraživale zločine Udbe zvao Josip Broz Tito. Tadašnji njemački kancelar Willy Brandt često se družio s jugoslavenskim predsjednikom. Brandt je htio “otrgnuti” Jugoslaviju iz sovjetskog zagrljaja, približiti ju Zapadu. To je bio ključni dio Brandtove nove “istočne politike”.
“Komunizam, velika prijevara”
Bili su to ljudi poput Stjepana Đurekovića. On se protiv režima borio riječima. Izdavao je knjige s naslovima poput: “Komunizam, velika prijevara”. “Đureković je žrtva njemačke politike prema istoku”.
Danas bi se ciničnim rječnikom vjerojatno reklo: kolateralna šteta. A sve s ciljem da se ne naljuti Tita.
Do danas nije rasvjetljeno zbog čega je Đureković ubijen. Zato što je znao previše o manipulacijama u svom bivšem poduzeću (INA)? Zbog knjiga u kojima je kritizirao Tita? Zbog toga što je radio jedno vrijeme i za njemački BND?
U slučaju Đurekovića stvari su, kako stoji u optužnicama, bile jednostavne. Mustač je kao bivši šef Udbe, naredio Perkoviću da isplanira likvidaciju bivšeg menadžera INE. Perković je, tvrdi se, stvarnim ubojicama dao ključeve tiskare u blizini Münchena u koju je navraćao Đureković. Ključeve koje mu je predao vlasnik tiskare – Krunoslav Prates.
Atentatori do danas nisu otkriveni. “Oni zbog ubojstva nikada neće morati odgovarati pred sudom”, zaključuje Süddeutsche Zeitung.
Za suđenje Perkoviću i Mustaću akreditirano 133 novinara, među kojima je 15 hrvatskih.
(D.L. Maxportal)
