Prije dvadeset godina Državna revizija otkrila je da je Miroslav Škoro neosnovano dobio otpremninu i povlašteni kredit od HRT-a piše Tomisla Klauški za 24sata
U nalazu Državne revizije iz 1999. godine u kojoj je utvrđeno da je Škoro, kao bivši ravnatelj HRT-ove glazbene tvrtke Orfej, neosnovano od javne televizije primio otpremninu od 350 tisuća kuna koja mu nije pripadala s obzirom da je razriješen na vlastiti zahtjev.
Također, Revizija je tada utvrdila da Škoro nije imao pravo ni na povlašteni kredit od 120 tisuća maraka koji mu je tada dao HRT. Nije baš pohvalno za kandidata kojemu se dosad nije moglo puno toga prišiti.
Ljubav prema narodu i novcu
Od objave svoje kandidature Miroslav Škoro trudio se graditi imidž stereotipnog hrvatskog domoljuba, onoga koji se svim silama zaklinje u ljubav prema državi, u odanost hrvatskom narodu, poziva se na Boga i ugleda na Isusa, bori protiv pokvarenih i odnarođenih elita. A onda je ono famozno, gotovo eliminacijsko pitanje “gdje si bio ’91.” apsolvirano citatom iz njegova intervjua Panorami 1995. godine, gdje je priznao da je za vrijeme rata bio u Americi.
“Da sam i bio ovdje, nisam baš veliki borac, nisam vičan oružju. U životu se nisam potukao. Mislim da sam bio koristan i u SAD-u”, rekao je tada Škoro i dodao: “Da sam dobio poziv za mobilizaciju, odazvao bih se, ali ne znam kako bih se ponašao”.
Na pitanje gdje je Miroslav Škoro bio u doba bujanja HDZ-ove političke korupcije, pljačke države i državnog proračuna, javnosti je ponuđen odgovor u vidu njegovih fotografija u Sanaderovim plavim šuškavcima, u izbornim kampanjama plaćenim sumnjivim stranačkim fondovima. A sada smo, eto, došli do omiljene stavke svakog stereotipnog hrvatskog domoljuba – do novca. Po mogućnosti, javnog.
U ime Boga i naroda
Poznati pjevač i poduzetnik koji želi razmrdati ovu baruštinu, rasturiti “u ime Boga i naroda” odnarođene elite, bio je itekako sklon uzimanju novca, i to na netransparentan način, od javnih ustanova financiranih novcem hrvatskih građana. Iliti “naroda”. I čak ako se nije trudio, Miroslav Škoro uspio je ocrtati karikaturu hrvatskog domoljuba. Onog koji je rat proveo na prvoj liniji bojišnice u Americi, onoga koji je s Ivom Sanaderom gradio političku karijeru, kao i onoga tko za sobom vuče “krvavi trag” javnog novca u privatne džepove. Reklo bi se, sve će to narod pozlatiti.
Zastave i vreće
Nagledali smo se takvih, u pravilu najvećih, gotovo ekskluzivnih hrvatskih domoljuba koji su pokazali da od svoje države više vole njezin novac.
Ivo Sanader, sjetimo se, nikome nije dozvolio da Hrvatsku voli više od njega. A iza svake visoko podignute hrvatske zastave u rukama najvećih hrvatskih domoljuba obično se krila vreća hrvatskog novca. I evo, sad imamo Miroslava Škoru.
Koliku štetu će mu nanijeti ovo arhivsko podsjećanje na njegove financijske aranžmane s Hrvatskom radiotelevizijom?
Škoro je u kampanju ušao kao svježa politička pojava kojoj se dosad nije moglo puno toga prišiti. Njegovi glavni konkurenti imaju na kontu debelu arhivu zamjerki, primjedbi, gafova i afera. A ljudi sve češće glasaju za one koji im se najmanje gade. Osim, naravno, HDZ-a.
Također, Miroslav Škoro u javnosti se promovira kao “self-made man”, čovjek koji je sam izgradio svoju karijeru i svoj život. Sada se vidi da je u tome imao i malu pomoć HRT-a. Što bi o tome mogli reći njegovi birači?
Ljubav ide kroz novčanik
Desno biračko tijelo, što se najbolje vidi i po HDZ-u, obično ne obraća pažnju na licemjerje, muljaže, laži i prevare svojih kandidata. Kao što, uostalom, ni Zagrepčani ne obraćaju pažnju na višestrukog optuženika Milana Bandića. Ide li ta neosjetljivost na ruku Miroslavu Škori?
Neki bi rekli da će mu sve ovo samo podići rejting. Jer, eto, Škoro se “snašao”. Jer, ljubav prema domovini najvećih domoljuba obično ide kroz novčanik. I mjeri se količinom isisanog novca iz javnih poduzeća i institucija, piše Klauški.
G. Matković/Foto:facebook
