Večerašnja je HTV-ova emisija Otvoreno bila posvećena temama rada Udbe, ubojstava hrvatskih emigranta, lustracije i uloge Perkovića i Mustača u procesu stvaranja moderne hrvatske države 90-ih godina. Emisiju je ostalog obilježila žustra prepirka Hrvoja Klasića, Ivana Tolja i Ante Đapića.
Anto Đapić, nećak istoimenog posljednjeg ubijenog hrvatskog emigranta, rekao je da ga je ubojstvo njegovog strica 1989. godine u Njemačkoj u velikoj mjeri politički definiralo.
– U doba stvaranja hrvatske države mi smo se mnogi hrvatski domoljubi i ljudi koji smo krenuli u toj projekt nadali da će doći do velikih promjena u tom smislu da će morati otkrivati ubojice Udbe po svijetu, i ne samo po svijetu, nego da će odgovarati i za zločine počinjene po Hrvatskoj, rekao je Đapić.
Međutim, rekao je da je vrlo rijetko imao sugovornike.
– To je bio zid, dodao je Đapić.
– Nevjerojatna je priča što sam ja tih par godina doživljavao dok se nije uspjela uspostaviti s njemačkom policijom i pravosuđem mogućnost da se dosje Udba u Njemačkoj otvori, rekao je.
Klasić: Nedostaje nam samokritike
Povjesničar Hrvoje Klasić na suđenju Perkoviću i Mustaču bio je svjedok specijalist obrane. Rekao je da i dalje pristupamo prošlosti vrlo jednostrano te da nam svima u Hrvatskoj nedostaje samokritike i da prošlost pogledamo u oči sa svim pozitivnim i negativnim stranama.
– Ovo su strahote koje su se dogodile, rekao je Klasić o uvodno spomenutim ubojstvima, ali je dodao da ne bi htio da ostane samo na tome jer javnost dobiva pogrešnu sliku.
Rekao je, naime, da je bilo hrvatskih emigranata koji nisu bili ekstremnog svjetonazora, ali i jako puno onih koji su sami sebe nazivali teroristima i koje su njemački, američki ili kanadski sudovi i različite službe proglasile teroristima jer su i sami bili spremni ubijati ili su ubijali.
– Apsolutno nema opravdanja za nijedno ubojstvo, kao ni za ubojstvo nakon Bleiburga, nema za Goli otok, nema opravdanja niti za ubojstva nakon Oluje. Tako nema ni ovdje. Međutim, ne smijemo sve emigrante staviti u isti kompleks, poručio je Klasić.
Klasić o političkoj emigraciji
Politička emigracija nije predstavljala prijetnju Jugoslaviji, ali oni koji su sebe nazivali teroristima i koji su bili spremni na teroristička djelovanja, ti su predstavljali opasnost, predstavljaju u svakoj državi opasnost, rekao je povjesničar Hrvoje Klasić u večerašnjem Otvorenom. Klasić je na suđenju Perković i Mustaču bio svjedok specijalist obrane. Više ➡ https://bit.ly/3k0X4Tb
Objavljuje HRT Otvoreno u Četvrtak, 21. travnja 2022.
Rekao je da je 1972. godine skupina hrvatskih nacionalista ulazila s oružjem u Jugoslaviju da bi podigla ustanak.
– Zamislite kako bi danas izgledalo da skupina ljudi iz Srbije s četničkim šubarama uđe u Liku i kaže: “Mi ćemo to vratiti”, rekao je Klasić.
Vukojević: Perković nije bio Tuđmanov miljenik
Bivši sudac Ustavnog suda Vice Vukojević u emisiju je donio svoj dosje u Udbi od, kako je rekao, tri i pol kilograma. Rekao je da je u bivšoj Jugoslaviji bio 14 puta u 13 zatvora zbog “hrvatskog nacionalizma, podmetanja i slično”.
Vukojević je jedini koji je dobio proces protiv SFRJ zbog lažne optužbe, dok je bio u zatvoru u Zagrebu 1972. zbog kontrarevolucionarne djelatnosti Matice hrvatske u inozemstvu.
– Dobio sam novčanu naknadu, nije bitno kolika je, ali je za mene velika, rekao je Vukojević.
Rekao je i da je 1972. godine uveo obranu šutnjom.
– To je prvi put da politički zatvorenici šute u istrazi, dodao je.
Vukojević je između ostalog rekao da Josip Perković nije bio miljenik prvog predsjednika RH Franje Tuđmana. Rekao da je Tuđman 15. listopada 1992. godine umirovio Perkovića.
– Sva Perkovićeva djelatnost je prestala tada. On nije više u Hrvatskoj vojsci, dodao je.
Rekao je i da je 1993. godine Tuđmanu podnio izvješće o ubojstvima hrvatskih političkih emigranata.
– Našli smo oko sto i nešto nalogodavaca iz Udbe od Tita pa dalje. Našli smo 80 i nešto plaćenika. To su svi koji su sudjelovali oko ubojstava, rekao je Vukojević.
– Mi ćemo u roku dvije godine rekonstruirati sigurno 80 posto Udbe što se tiče personala, pozicija, odnosno personalnih dokumenata, rekao je također.
Dodao je da su dio toga već objavili na web stranici Hrvatski križni put.
Džanko se pridružio inicijativi “iz strukovnih razloga”
Umirovljeni general-bojnik Luka Džanko jedan je od onih koji su podržali pomilovanje Perkovića i Mustača. Rekao je da se pridružio inicijativi isključivo iz strukovnih razloga.
– Dovoljno govori da je nama naša obavještajna služba puno pomogla u ostvarenju naših ciljeva, rekao je Džanko.
– Ti ljudi su nama dali takve podatke da smo mi danas tamo gdje jesmo. Zahvaljujući tim podacima i njima mi smo postigli ovo što smo uradili, rekao je također.
Prepirka Tolja i Klasića oko Bušića
Umirovljeni general-bojnik Ivan Tolj na čelu je skupine generala koja se protivi pomilovanju. Klasića je optužio da relativizira neka hrvatska nacionalna pitanja na potpuno neprihvatljiv način. Kazao je da Klasić predaje u Hrvatsjkoj, a njegovu retoriku razumiju oni u Beogradu, odobravaju i njegove nastupe često koriste protiv Hrvatske. Sugrirao je da mu je mjesto tamo jer je u Srbiji itekako prihvačen
Klasiću je zamjerio što emigranta Zvonka Bušića naziva teroristom.
– Razmišljati o Zvonku Bušiću, hrvatskome mučeniku koji je 32 godina robijao da bismo mi imali slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu, da ga se naziva teroristom…, rekao je Tolj.
Klasić je pitao tko je Bušića zatvorio, a Tolj je odgovorio da su to učinili Amerikanci i pitao što to ima veze.
– Zatvoren je zato što su ga proglasili teroristom, rekao je Klasić.
Tolj: Ciljano se išlo prema pojedinim ljudima koji će potpisati
Tolj je rekao da se pomilovanju protivi jer je to izazvalo golemi razdor unutar braniteljske populacije.
– Plodovi toga potpisa su gorki, vrlo nezgodni i oni su plasirani u trenucima kad je hrvatski narod trebao proslaviti Uskrs. Molim vas, je li slučajno da se to na Veliki petak pojavljuje u javnosti, a da smo mi prije toga, nas 10-15 zapovjednika koji su sudjelovali na Južnom bojištu bili četiri dana zajedno i da nitko nije riječi progovorio o tome, rekao je Tolj.
Rekao je da se radi o specijalnoj operaciji pomilovanja jer je izvedena u tajnosti.
– Očito je, ciljano se išlo prema pojedinim ljudima koji će potpisati, rekao je također Tolj.
Prepirka Đapića, Klasića i Tolja
Đapić je pri kraju emisije optužio Klasića za neobjektivnost, na što mu je Klasić odgovorio da nije relevantan da govori o tome.
– Recite, jesu li pojedini emigranti sebe nazivali teroristima, pitao je Klasić Đapića, koji mu nije odgovorio na to pitanje.
– Zašto ste se tako uzbudili, pitao je Tolj Klasića.
– Što vas briga za moj rad? Pa niste vi relevantni da o mom radu govorite, rekao je između ostalog Klasić Đapiću.
Što se tiče Perkovića i Mustača, Đapić je rekao da, da bi došlo do pomilovanja kao akta milosti, prvo treba doći do akta pokajanja.
– Pravo bi pokajanje bilo kada bi se oni i njihovi zagovornici prije svega pokajali za sve zlo koje su učinili hrvatskom narodu, pa i mom stricu kojega sam našao zaklanog, rekao je Đapić, dodajući da se to od njih ne može očekivati.
O lustraciji
Upitan jesu li Nijemci suđenjem Perkoviću i Mustaču bar na simboličkoj razini pokrenuli lustraciju, Tolj je rekao da je nesreća upravo u tome što su to Nijemci trebali napraviti.
– Mene je sram da je to strana država radila. To smo mi trebali napraviti, rekao je Tolj.
– Upravo i danas upravo takvi kroje naš život. I Nobilo radi ovo što radi, na ovaj način, dodao je.
– Bilo je jedno od pitanja vlada li Udba Hrvatskom. Ja znam da od zadnjih 32 godine 26 godina vlada HDZ. Pa sad, zašto nije provedena lustracija, tko je nije proveo, a mogao je provesti, tko nije na sudovima proveo – pa sad…, rekao je pak Klasić.
Vukojević je rekao da je Tuđman filmom o životu Brune Bušića pokušao vidjeti kako diže Hrvatska, može li prići lustraciji.
– I na sastanku cijelog državnog vrha bojim se da je ostao u manjini. Na sjednici predsjedništva HDZ-a imao je podršku i lustracija se čekala za povoljnija vremena, rekao je Vukojević.
Đapić za kraj
Ostala je samo nedodirnuta tema tko je generale potaknuo da potpišu pismo. Predsjednik Milanović je skočio na zadnje noge negirajući svoju ulogu u tome.
To bi moglo držati vodu da šef njegova ureda nije Orsat Miljenić, čovjek koji je napisao Lex Perković, da njemu posebni savjetnik nije Željko Jovanović koji je na svakom koraku prozivao Hrvatsku za ustaštvo, da njemu najbliži suradnik nije bio Ranko Ostojić koji je prešutio, odnosno nije odradio, svastiku na Poljudu…
Ako želi pomilovati Perkovića i Mustača neka to učini, ali neka se ne pokriva generalima Hrvatske vojske, a njima nije na čast da su to potpisali.
M.M. /Foto: hrt
