Zbog objave na listi srama Osijek Koteks izgubio je posao od 200 milijuna kuna, ugrožene su plaće 462 radnika, državni proračun oštećen je za pedesetak milijuna kuna
Piše Marko Jurič
Hrvatska udruga poslodavaca priopćila je kako je tvrtka Osijek Koteks zbog neopravdane objave na listi srama izgubila posao od 200 milijuna kuna. Također u HUP-u upozoravaju kako je popis poslodavaca koji ne isplaćuju plaće pun pogrešaka te da slučaj tvrtke Osijek Koteks nije usamljen. Nakon što je objavljena tzv. lista srama izvršni odbor jedne od vodećih banaka trebao je potvrditi Osijek Koteksu odobrenje garancije, u vrijednosti od 20 milijuna kuna, no zbog liste srama, odustali su od te garancije smatrajući da je poslovanje s tvrtkom koja se nalazi na ‘Listi srama’ rizično. Zbog toga je Osijek Koteks izgubio posao vrijedan 200 milijuna kuna. Zbog nepotrebne i krive objave, gotovo je sigurno da će 462 radnika te tvrtke ostati bez posla i plaće, smatraju u HUP-u.
Lista srama, kako su mediji prozvali Popis poreznih obveznika pravnih i fizičkih osoba koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće na ovom se slučaju pokazala kobnom za 462 radnika. Logično bi bilo pitati se zar nije posao izvršne vlasti kažnjavati neplatiše poreza, a ne baviti se njihovim sramoćenjem? Ta ‘briljantna’ ideja ministara Mrsića i Lalovca se pokazala kobnom za te nesretnike u Koteksu. I što sad? Slijedi li otvaranje pitanja nečije odgovornosti? Je li ovo dovoljan broj unesrećenih ljudi za ostavke ministara Mrsića i novoimenovnog Linićevog nasljednika Lalovca ili je potrebno da oni učine još štete? Čini se da su u SDP-ovim glavama poslodavci i dalje klasni neprijatelji, buržoazija, kapitalisti, kulaci, eksploatatori proleterijata…
Sankcije za ministre
Međutim, pored ovog socijalnog konteksta ova priča u sebi sadrži i jednu pravnu nejasnoću. Naime, kad je novinarka Slavica Lukić pisala o problemima u Medikolu za to su je osudili prema članu 148. Kaznenog zakona koji govori o sramoćenju. Taj zakon predviđa sankciju za onoga tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu i tko sve to počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način. U ovom su slučaju Porezna uprava, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i Ministarstvo financija sastavili i učinilo dostupno javnosti nešto što je putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže bilo prozvano kao ‘Lista srama’ i izravno je naštetilo radnicima Osijek Koteksa i njihovim vlasnicima koji su zbog objave te liste ostali bez bankovne garancije, posljedično bez posla, profita, egzistencije, a u konačnici i radnoga mjesta.
Novinarka Slavica Lukić je pisala da je Poliklinika Medikol među privatnim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj koju je HZZO najizdašnije financirao. Na temelju ugovora sklopljenih između HZZO-a i Medikola pokazala je da je ta privatna poliklinika od studenoga 2007. do kraja 2013. dobila nešto više od 500 milijuna kuna javnog zdravstvenog novca i da se unatoč tolikom novcu dobivenom od HZZO-a nalazila na listi poreznih dužnika s dugom od 25 milijuna kuna. Suvlasnicu Medikola, Ivanku Trstenjak Rajković, prenijeli su mediji, navodno je pogodio i osramotio dio teksta iz veljače 2013. u kojemu je Slavica Lukić ustvrdila da je Medikol, unatoč milijunima dobivenim od HZZO-a, nestabilna zdravstvena ustanova. Međutim, razvoj događaja potvrdio je vrijednosni sud o nestabilnosti Medikola kojemu su potkraj 2013. Blokirani računi, a njezini su vlasnici u siječnju ove godine zatražili predstečajnu nagodbu.
Lista srama služi za sramoćenje
Stoga se postavlja sasvim jednostavno pitanje po čemu je pisanje Slavice Lukić, koje je usput budi rečeno bilo istinito, ušlo u sferu inkriminiranog, a objavljivanje ‘Liste srama’ od strane dva ministarstva i Porezne uprave nije? Zar nisu objavljivanjem Popis poreznih obveznika pravnih i fizičkih osoba spomenuta ministarstva i Porezna uprava iznijeli za tvrtku Osijek Koteks činjeničnu tvrdnju koja je naškodila časti i ugledu te tvrtke, a u konačnici i poslovanju? Uostalom sami mediji su s razlogom taj Popis prozvali ‘Lista srama’, a kad je nešto prozvano listom srama, onda je to očito učinjeno zato jer je evidentno da se tom listom nekoga sramoti s ciljem da mu se naškodi časti i ugledu. Postoji li, dakle, eklatantniji primjer kršenja zakona, odnosno počinjenja djela sramoćenja o kojemu govori član 148. Kaznenoga zakona?
