IAKO su ratovali na prvoj crti bojišnice, unatoč mišljenju da su bili radikalni, ni jedan HOS-ovac nije optužen za ratni zločin.
Hrvatske obrambene snage (HOS) su službeno osnovane krajem lipnja 1991. Osnivači su Dobroslav Paraga, Ante Paradžik, Alija Šiljak i još nekih članova tadašnjeg vodstva HSP-a. Odmah je osnovan i Ratni stožer HOS-a, a Ante Paradžik je bio njegov prvi načelnik. Ratni Stožer HOS-a je bio smješten u zagrebačkim prostorijama HSP-a u Šenoinoj ulici, a kasnije u Starčevićevom domu.
Hrvatske obrambene snage bile su među prvim organiziranim vojnim jedinicama koje su djelovale u Domovinskom ratu
Ante Paradžik ubijen je 21. rujna 1991. godine na kontrolnom punktu u Sesvetama. Te je večeri Paradžik održao govor na tribini u Križevcima. Pozivao je Hrvate da pomognu kako bi se Hrvatska oslobodila jugoslavenskog jarma i uvjeravao je stotinjak građana i simpatizera da poslušaju Tuđmana ako ih pozove na sveopći ustanak.
HOS-ovci su išli svugdje gdje je trebalo i gdje je bilo najteže. Od Vukovara do Dubrovnika, od Sajmišta do Srđa. HOS-ovci su sve do jednog bili dragovoljci. Bili su doslovno prvi u napadu, a zadnji u povlačenju. Tamo gdje drugi nisu htjeli ili smjeli, išao je HOS.
Od Vukovarske satnije HOS-a samo sedmorica su preživjela. Ostali su pali za slobodu Hrvatske. Junački, nesebično, bez kalkuliranja.
Jedan od prvih kampova za obuku HOS-ovaca bio je na Žumberku na samoj granici sa Slovenijom. Kamp je bio takav da je štagalj, gdje je bilo streljivo i oružje, bio na slovenskoj, a kuhinja i smještaj na hrvatskoj strani. Kampova za obuku je bilo diljem Hrvatske te Bosne i Hercegovine
Nakon što je Jugoslavenska narodna armija na osvajačkom putu prema Hrvatskoj razorila mjesto Ravno u Bosni i Hercegovini, još i prije službenog početka rata u Bosni i Hercegovini, Hrvati Bosne i Hercegovine počinju organizirati obrambene jedinice za obranu od napada velikosrpskih terorista.
U Ljubuškom je 3. siječnja 1992. utemeljen Stožer HOS-a za Bosnu i Hercegovinu i počeo pripreme hrvatskog naroda za obranu od sve jasnije agresije snaga koje su htjele stvoriti Veliku Srbiju.
Nakon otvorene agresije JNA na Bosnu i Hercegovinu, počinje rat u kojem su velikosrpske snage ovladale većim dijelom zemlje. No, osim HOS-a, 8. travnja 1992. osnivaju se i Teritorijalna obrane Bosne i Hercegovine i Hrvatsko vijeće obrane te započinje oštra borba između snaga odanih Bosni i Hercegovini i velikosrpskih snaga.
Udružene hrvatsko-muslimanske snage u Hercegovini u ljeto ‘92 započinju s oslobodilačkim operacijama i u operaciji Čagalj. Oslobođeni su Klepci, Prebilovci , Tasovčići jaka uporišta na lijevoj obali Neretve kod Čapljine.
HOS Bosne i Hercegovine, pod vodstvom pukovnika Blaža Kraljevića i s potporom Dobroslava Parage, namjeravao je braniti Bosnu i Hercegovinu u cijelosti, te nakon toga stvoriti državnu konfederaciju Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Sredinom srpnja, ratni stožer HOS-a za BiH prihvatio je vrhovno zapovjedništvo Armije BiH. No, nakon oslobađanja Mostara, započinju i sve češći incidenti između HVO-a i HOS-a, te HVO-a i Armije BiH.
Zbog stavova o cjelovitoj Bosni i Hercegovini, Blaž Kraljević je bio sve cjenjeniji od strane vlade Bosne i Hercegovine ali i sve omraženiji od strane vodstva “Herceg-Bosne”. Dok je HOS postizao velike uspjehe u borbama sa srpskim paravojskama, Blažu Kraljeviću stizale su prijetnje smrću.
U svibnju 1992., Kraljević izdao je proglas u kojem je napao Matu Bobana zbog pregovora s Radovanom Karadžićem u Grazu. U istom proglasu, Kraljević je pozvao jedinice HVO-a da uskrate poslušnost Bobanu i stave se pod zapovjedništvo HOS-a.
Kraljević je imenovan general-bojnikom Armije BiH, a 2. kolovoza 1992. postao je član Glavnog štaba Armije BiH. Napeti odnosi Kraljevića s Bobanom i vodstvom HVO-a kulminiralo je Kraljevićevim ubojstvom 9. kolovoza 1992. Okolnost pogibije ni do danas nisu posve razjašnjeni.
Nakon Kraljevićeve smrti Ante Prkačin je s Matom Bobanom , u kolovozu 1992. , potpisao sporazum kojim je pristao na raspuštanje HOS-a u BiH.
Bila je to izravna zapovijed predsjednika dr. Franje Tuđmana jer je bilo jasno da se narod teško može obraniti ako ima dvije vojske i dva zapovjedništva.
Kasnije su neke postrojbe HOS-a djelovala kao samostalne postrojbe u sklopu Hrvatske vojske ili HVO-a i pokazale iznimnu hrabrost.
Važno je spomenuti da, unatoč mišljenju da su bili radikalni, ni jedan HOS-ovac nije optužen za ratni zločin.
M. Marković/ Foto:HOS