Denis Krnić iz Splita odgovorio je novinaru “Vijesti” Siniši Lukoviću na tekst “Svako iz svog ugla pokušava krečiti istoriju, grabeći se za nešto što mu nikako ne pripada”.
Krnić je prethodno, reagirajući na tekst “Kako je prije 90 godina u Tivtu dočekan danas najvredniji i najznačajniji brod mornarice VCG – jedrenjak Jadran” naveo da je “Jadran do prisilnog ostanka u Tivtu bio vezan uz hrvatske gradove”, da mu je matična luka Split i da sva imovina JNA, po odluci Badinterove komisije, koju su prihvatile sve zemlje nastale raspadom Jugoslavije, pripada zemlji u kojoj se nalazi.
Naglasio je i da je Crna Gora u proračun JNA izdvajala 1,9 posto, a da je prisvojila 86 posto brodovlja.
Odgovor Denisa Krnića prenosimo u cjelosti:
“Zahvaljujem se uvaženom kolegi koji je, za razliku od države Crne Gore i njezinih službenih institucija, smogao snage i hrabrosti javno reagirati na temu školskog broda „Jadran“. Njegovi trudi i nastojanja kao novinara i građanina, kojem je očito stalo da čuveni jedrenjak ostane u Crnoj Gori, vrijedni su hvale.
Država Crna Gora nije uložila ni približno napora koliko Luković u odbrani „crnogorskog vlasništva„ nad brodom. Žalosno je da obrana „crnogorskog vlasništva“ počiva tek na stavovima pojedinaca, građana i entuzijasta.
Lukovićev tekst odiše jugonostalgijom i žalovanjem za nestalom državom. Polemizirati s tuđim emocijama i političkim stavovima nije racionalno. Lukovića bi trebalo nježno uštipnuti da se probudi te postane svjestan države, okruženja i vremena u kojem živi. Sukcesija ne trpi sentimente i nekompetenciju. Sukcesija se zasniva na hladnim brojkama i pravnim argumentima.
Redom bih mogao pobiti Lukovićeve navode, ali kolega je, poput mene, samo novinar čije pisanje na sudbinu broda ne može utjecati. Ni Lukovićevi, ni moji stavovi, nemaju utjecaja na budući status „Jadrana“. Bez obzira koliko naša novinarska pera oštra bila.
Pitanje š/b „Jadran“ u rukama je hrvatskih i crnogorskih pravnih stručnjaka. U suprotnom, status broda će razriješiti eksperti Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu gdje je pred ravno 90 godina i sagrađen „Jadran“.
Niti jedan Lukovićev navod nije moje ranije iznesene argumenta nagnao na kapitulaciju.
Ovom zgodom ću kolegi Lukoviću otkriti zgodan detalj sa sastanka koji se zbio u listopadu 2018. godine u Ministarstvu obrane RH u Zagrebu na kojem su, pored predstavnika Republike Hrvatske, nazočili predstavnici četiri ministarstava Crne Gore i ambasade.
Na iznesene argumente hrvatske strane predstavnici Crne Gore nisu uzvratili niti jednim protuargumentom. Nisu iznijeli ama baš nikakvu argumentaciju u svoju korist. Uzvratili su šutnjom i posvemašnjim izostankom želje za raspravom.
Dobrohotno savjetujem kolegi Lukoviću, ne žrtvujte toliko sebe, neka to urade službeni predstavnici vaše države.
Ne vjerujem ni da je Luković toliko dobro plaćen da bi, ako nađem dokument s lukom upisa „Jadrana“, kako je ritualno predložio – pojeo taj „dokument, i to bez soli i papra…“. Umjesto konzumacije papira, predlažem da zajedno, u prelijepom Tivtu, pojedemo kakav fini morski specijalitet po Lukovićevom izboru.
Nije na mojoj malenkosti, ni na kolegi Lukoviću, da se javno „tučemo“ oko „Jadrana“. Ako smo nas dvojica započeli javni dijalog oko čuvenog broda, neka vlade naše dvije države dijalog nastave i okončaju – dogovorom u svjetlu dobrosusjedskog uvažavanja ili međunarodnom arbitražom.
Ovom prilikom zahvaljujem Lukoviću na trudima koje je uložio u dosadašnje tekstove na temu š/b „Jadran“, ali i cjelokupne pomorske tematike, te na susretljivosti koju je prema meni oduvijek iskazivao.
U okončanju naše javne polemike i u očekivanju vrlo skorog povratka „Jadrana“ u Split, šaljem srdačne pozdrave.”
Denis Krnić, Split.
