Zdravko Mamić je bio u Tomislavgradu, u mjestu Zidine, zbog godišnjice smrti oca, a napad dogodio u trenutku dok je s obitelji izlazio iz kapelice.
Mamić je s majkom bio na grobu svog oca kojem je godišnjica smrti, a napad se dogodio po završetku molitive nakon što je izašao iz kapelice i krenuo prema autu. U njegovom društvu bilo je oko 40 članova obitelji, a Zdravko je bio na čelu kolone.
Na Mamića su pucala dva maskirana napadača, pogodili ga u natkoljenicu, ali mu zrno nije oštetitlo kost. Očevici kažu da se čulo više pucnjeva, ali da ga je samo jedan pogodio. Koja noga je stradala, lijeva ili desna, nije precizirano.
Mamić je u stanju šoka primljen u bolnicu u Tomislavgradu. Posebno ga je pogodilo što se to dogilo na očevu grobu, pred majkom Lucijom i brojnim članovima obitelji.
Ravnatelj Doma zdravlja u Tomislavgradu dr. Ivan Bagarić potvrdio je za Hinu da je Mamić zadobio prostrijelnu ranu natkoljenice, te da je izvan životne opasnosti.
Liječnički tim s dr. Vladom Tabako sanirao ranu je i zaustavio krvarenje. Nakon što je zbrinut u domu zdravlja, Mamić je na vlastiti zahtjev napustio bolnicu i otputovao prema Zagrebu, kazao je dr. Bagarić.
Kapelica na groblju u selu Zidine kraj Tomislavgrada
Napadači su pobjegli i policija za njima traga. Lokalni mediji prenose da je Tomislavgrad pod blokadom, na nogama je i policija susjednih Livna, Posušja i Kupresa, a pojačane su kontrole na nekim graničnim prijelazima koji su neko vrijeme bili blokirani.
Mamić je prije desetak godina obnovio rodnu kuću svojih roditelja u Zidinama kraj Tomislavgrada, pokraj nje sagradio novu vikendicu i terene za boćanje i košarku. U Zidine je često dolazio na odmor: “Obitelj se svake godine tamo okuplja nekoliko puta, obavezno na Veliku Gospu, kada u Zidinama provedemo skupa desetak dana”, pričao je Mamić.
“Bez obzira koliko imam vremena, Zidine su moj prioritet. Nigdje se tako ne nasmijem i odmorim kao dolje, nigdje nema takve iskrenosti i spontanosti kao s tim ljudima. Ondje se odmorim, tamo sam shvatio da su ljudi bogatiji što manje znaju.”
U Zidinama, ispred obiteljske kuće, od srčanog udara umro je Zdravkov otac Josip koji se u Tomislavgrad vratio iz Zagreba kako bi u Hercegovini proživio umirovljeničke dane. Duvanjsko selo Zidine dobilo je naziv po zidinama starog rimskog naselja kojem i danas možemo uočiti tragove.
“Moji korijeni su jedna od najvažnijih stvari u životu. Čovjek koji ne zna otkud potiče i otkud mu je loza, nema budućnost. Rođen sam u Bjelovaru, živim u Zagrebu, ali nikad nisam skrivao da sam porijeklom iz Tomislavgrada Tamo se rado vraćam, pomažem i na to sam iznimno ponosan. Dapače, što me ljudi zbog toga više osporavaju i omalovažavaju, ja sam uporniji i prkosniji da dolje napravim što više. Zagreb je meni najljepši grad na svijetu, moja djeca su rođena tu, ali su najsretniji kada dođu u Zidine i istrče igrati se na guvno”, govorio je Mamić o svojim korjenima.
Dinamo se na svojim službenim stranicama oglasio priopćenjem u kojem navode da je Mamić u pucnjavi zadobio teže tjelesne ozljede:
“Na gospodina Mamića ispaljeni su hici iz vatrenog oružja te je zadobio teške tjelesne ozljede.
Zdravko Mamić bio je u privatnom posjetu Tomislavgradu, gdje u ovo vrijeme svake godine odlazi na misu zadušnicu povodom godišnjice smrti oca. Očito je stoga, da je ovaj događaj bio planiran te je nastavak napada na gospodina Zdravka Mamića iz 2014. godine.
Iako je zastrašujuće da se ovakav pokušaj likvidacije događa u modernom demokratskom društvu, u vremenima kada smo se trebali izdići od likvidacije kao rješenja za neslaganja u mišljenjima, takav razvoj događaja nažalost ne čudi, s obzirom na linč koji postoji već mjesecima i godinama u našem društvu.
Zdravku Mamiću godinama se krše ljudska prava, ne samo učestalim ugrožavanjem njegova života i fizičkim napadima na njega, nego i medijskim napisima koji raspiruju i potiču na mržnju.
Apsolutno osuđujemo napad koji je sada prerastao svaki oblik netrpeljivosti i mržnje, koji niti prije nismo odobravali, i koji su nadležne institucije davnih dana mogle spriječiti svojim djelovanjem.
Podsjećamo da je gospodin Mamić prvi put napadnut 22. ožujka 2014. godine u loži stadiona Poljud kada je na njega fizički nasrnuo Ivo Bego, a nakon toga uslijedio je i napad pred Županijskim sudom u Splitu kada su na njega i na odvjetnika Čedu Prodanovićabačene dimne bombe, baklje i boce.
Sve je kulminiralo prije nekoliko mjeseci, 7. lipnja, kada je Zdravko Mamić pretpio još jedan fizički napad, u Bolu na Braču. Tada je na njega nasrnuo ”slučajni prolaznik” udarivši ga šakom u potiljak nakon čega je Zdravko Mamić zadobio ozljede glave i pao s rive. Pukom srećom ovaj napad nije završio sa smrtnim posljedicama koje su zapravo bile cilj samog napada.
Prisjetimo se i toga kako se društvo, javnost, politika odnosila prema napadu i pokušaju ubojstva suca Brune Marića, 11. listopada 2016. godine. Veličao se taj postupak, napadači su postali heroji, a nitko nije učinio ništa da se taj čin osudi. Suprotno, nedjelovanjem i neosuđivanjem poticalo se druge ”heroje” i takvo je ponašanje postalo opće prihvatljivo.
Hoće li konačno netko odgovarati za ugrožavanje života Zdravka Mamića ili će se i ovoga puta raditi o remećenju javnog reda i mira s nepoznatim počiniteljima? Hoćemo li ponovno vidjeti izostanak svake reakcije politike, sudova, medija, osude javnosti? Nažalost bojimo se odgovora na to pitanje.
Za ovo što se dogodilo odgovorni su svi: politika, pojedinci, društvo u cjelini i vrijeme je da nadležne institucije konačno reagiraju u skladu sa zakonom i temeljima pravne države, kako bi svi građani bili sigurni. Vrijeme je da svi skupa osudimo zločince koji se na ovaj način obračunavaju sa svojim neistomišljenicima.
Nakon posljednjeg fizičkog nasrtaja na Zdravka Mamića u Bolu na Braču i neosuđivanja tog čina, strahovali smo da će nedjelovanje javnosti, medija, politike biti poticaj na mržnju, fizičke napade i u konačnici, i na napade oružjem. Nažalost, naši su se strahovi obistinili.“
