Odvjetnik Luka Mišetić na Twitteru je objavio Europski sud za ljudska prava presudio da države mogu, a da je u “demokratskim društvima nužno”, raspustiti stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija.
“Opa. Europski sud za ljudska prava danas je presudio da države mogu raspustiti stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija. Raspuštanje je ‘nužno u demokratskom društvu”, objavio je Mišetić na Twitteru.
Presuda na koju se poziva Mišetić je odluka Suda kojom je odbijena žalba Komunističke partije Rumunjske za upis u registar političkih stranaka.
Županijski sud u Rumunjskoj je 2014. godine odbio registraciju Komunističke partije te zemlje. Žalili u se Žalbenom sudu u Bukureštu, a i taj sud ih je odbio.
Nakon toga žalili su se Visokom kasacijskom sudu ( najviši sud u zemlji, koji pazi na pravilnu primjenu zakona i rješava žalbe na rad nižih sudova, op. a), a 2015. godine Visoki kasacijski sud odbio je njihovu žalbu. Kad su iscrpili sve pravne mogućnosti u Rumunjskoj, 2015. godine uputili su žalbu Europskom sudu za ljudska prava.
Opa. Europski sud za ljudska prava danas je presudio da države mogu raspustiti stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija. Raspuštanje je “nužno u demokratskom društvu”. https://t.co/aT5dCN9AU2
— Luka Misetic (@MiseticLaw) December 21, 2021
Europski sud za ljudska prva na zasjedanju 30. studenog 2021. odbio je njihovu žalbu. Odluka je objavljena 21. prosinca 2021. godine.
Što piše u odluci Suda:
“Europski sud za ljudska prava (Četvrti odjel) zasjeda 30. studenog 2021. kao povjerenstvo u sastavu:
Gabriele Kucsko-Stadlmayer, predsjednica, Iulia Antoanella Motoc, o. župnik Vilanova, suci, i Ilse Freiwirth, zamjenica tajnika odjela
Zahtjev br. 20401/15. : ORGANIZACIJSKI I REGISTRACIJSKI ODBOR RUMUNSKE KOMUNISTIČKE PARTIJE protiv Rumunjske:
Organizacijski i registracijski odbor Rumunjske komunističke partije (dalje u tekstu: podnositelj zahtjeva), kojeg zastupa Me D. Rădescu, odvjetnik u Bukureštu, podnio je Sudu 20. travnja 2015. žalbu u vezi s odbijanjem registracije Komunističke partije u registar rumunjskih političkih stranaka. Žalba je podnesena prema članku 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Konvencija”).
Rumunjsku vladu ( “Vlada”) zastupa njezina agentica, gospođa O. Ezer iz Ministarstva vanjskih poslova
Nakon vijećanja, Sud donosi sljedeću odluku:
PREDMET SUĐENJA
1. Dana 12. svibnja 2014. Županijski sud u Bukureštu odbio je zahtjev podnositelja zahtjeva da se stranka poznata kao “Rumunjska komunistička partija” (“PCR”) upiše na popis političkih stranaka. Nakon analize programa i statuta PCR-a, sud je zaključio da oni sadrže odredbe suprotne Zakonu br. 14/2003 o političkim strankama (“Zakon br. 14/2003”) iz sljedećih razloga:
a) dokazu je nedostajalo je otvaranje bankovnog računa, propisano člankom 18, f, zakona br. 14/2003,
b) organizacija stranke uvjetovala je članstvo u određenoj društvenoj kategoriji – profesionalci, što je uvjet zabranjen člankom 4. § 2. zakona br. 14/2003,
c) statut nije predvidio organizaciju i funkcioniranje na nacionalnoj i/ili lokalnoj razini, kako to zahtijeva članak 4. stavak 1. Zakona br. 14/2003. Sud je utvrdio da program stranke, koji je dopuštao djelovanje totalitarne ili ekstremističke prirode, predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost, u smislu članka 3. Zakona br. 51/1991.
Primjerice, sud se pozvao na “oporavak nacionalne baštine prenesene na zlonamjeran način”, koja se pojavila među ciljevima predviđenim programom PCR-a i koja je bila u suprotnosti s poštivanjem temeljnih prava, u ovom slučaju prava na poštivanje privatnog vlasništva.
2. S obzirom na hitnu društvenu potrebu koja opravdava odbijanje registracije PCR-a, sud je presudio da postoji stvarna opasnost od podrivanja demokratskih vrijednosti, budući da se pojavila politička stranka koja nije poricala veze s bivšom rumunjskom Komunističkom partijom (“stari PCR”), osobito u razdoblju ekonomske nestabilnosti u kojem su dominirali politički sukobi koji su prethodili predsjedničkim izborima i nakon nedavne izmjene zakonodavstva s ciljem povrata nacionaliziranih zgrada, vjerojatno će izazvati sukobe unutar društva.
Sud je također utvrdio da su statutarni dokumenti, koji su suprotni domaćim zakonima, rezultat volje stranačkih čelnika.
3. Sud također zaključuje da za razliku od slučaja Partidul Comunistilor (Nepeceristi) i Ungureanu v. Rumunjska (br. 46626 / 99, ECHR 2005-I (izvodi)), u kojoj je politička stranka imala drugi naziv i kritizirala, u svojim statutarnim dokumentima, zlouporabe koje je počinio bivši PCR, politička stranka u ovom slučaju ne nije se razlikovala od stare strukture, jer je usvojila gotovo identičan simbol, nosila je istu denominaciju, imala isti tip organizacije i istu političku ideologiju.
Štoviše, u konkretnom slučaju, program i statut sadržavali su nejasne, vrlo općenite izraze za iznošenje temeljnih načela stranke, čime je potvrđena želja osnivača da se ponovno uspostavi ista politička ideologija starog PCR-a koji je napušten 1989. godine
Konačno, nova politička struktura ignorirala je demokratske vrijednosti i nije spominjala događaje koji su obilježili društveno-politički razvoj zemlje, poput pristupanja Europskoj uniji ili ugovora koji štite temeljna prava građana.
4. Presudom od 20. listopada 2014. Žalbeni sud u Bukureštu, koji je podnositelj zahtjeva poduzeo žalbu protiv presude Županijskog suda, odbio je žalbu i potvrdio osnovanost presude. Žalbeni sud je primijetio da je popis članova osnivača, koji se zahtijeva prema članku 19. stavku 3. Zakona br. 14/2003, već korišten u drugom zahtjevu za registraciju iste stranke i da je 2013. godine stavio predmet na konačnu odbijanje žalbenog suda u Bukureštu.
Pod ovim uvjetima i budući da su novi entitet, te popise više nisu mogli koristiti članovi osnivači PCR-a. Žalbeni sud se na kraju pozvao na ime nove stranke, koje je već bilo predmetom nekoliko odbijanja domaćih sudova zbog sličnosti s onim iz starog PCR-a te je podsjetio da je na kraju članka 5. stavka 1. Zakon br.14/2003, moralo je biti drugačije.
5. Dana 28. siječnja 2015. godine Visoki kasacijski sud odbio je kao nedopuštenu žalbu podnositelja na presudu od 20. listopada 2014. godine.
6. Podnositelj kritizira razloge za odbijanje njegovog zahtjeva za registraciju PCR-a, u suštini navodi povredu slobode udruživanja te se poziva na članke 10. i 11. Konvencije.
OCJENA SUDA
7. Nadležan za pravnu kvalifikaciju činjenica u predmetu (Radomilja i drugi protiv Hrvatske [VV], br. 37685/10 i 22768/12, st. 114. i 126., ECHR 2018.), Sud smatra primjerenim samo da ispita prigovore koje je podnositelj zahtjeva podnio na temelju članka 11. Konvencije.
8. O tome je li ovaj zahtjev isti kao i zahtjev Ignatencu i Rumunjska komunistička partija protiv. Rumunjska (br. 78635 / 13, 5. svibnja 2020.), kako je Vlada tvrdila, Sud se pozvao na relevantnu sudsku praksu (Harkins protiv Ujedinjenog Kraljevstva (odl.) [Vv], br. 71537/14, §§ 42-43, 15. lipnja 2017.; Amarandei i drugi protiv Rumunjske (br. 1443/10, § 106, 26. travnja 2016.) i napominje da su to dva odvojena postupka pred domaćim sudovima, pokrenuta od strane odvojenih strana i da su sve točke zajedničke za prigovori stranaka ne mogu opravdati propust Suda da ispita ovaj zahtjev (vidi, mutatis mutandis, Amarandei i drugi gore citirani, st. 106-112). jer Sud ne smatra potrebnim ispitati ovo pitanje, budući da je prigovor podnositelja zahtjeva u svakom slučaju nedopušten zbog očitog nedostatka temelja, iz razloga navedenih u nastavku.
9. Sud je mišljenja da je odbijanje registracije PCR-a kao političke stranke predstavljalo miješanje u pravo podnositelja zahtjeva na slobodu udruživanja (Partidul Comunistilor (Nepeceristi) i Ungureanu protiv Rumunjske, br. 46626 / 99, § 27, ECHR 2005-I (izvodi)).
10. Što se tiče opravdanja uplitanja, Sud primjećuje da je ono bilo predviđeno zakonom (br. 14/2003 i 51/1991, čiji pravni status ne dovodi u pitanje podnositelj zahtjeva) i da se može smatrati koji je imao za cilj zaštitu nacionalne sigurnosti i zaštitu prava i sloboda drugih (vidi, mutatis mutandis, Partidul Comunistilor (Nepeceristi) i Ungureanu, gore citirano, § 37).
11. Sud se zatim poziva na opća načela koja uređuju poštivanje prava i sloboda priznatih u članku 11. Konvencije, sažeta u gore citiranom predmetu Ignatencu i Rumunjske Komunističke partije (§§ 76-81) i primjećuje da su u ovom su slučaju domaći sudovi iznijeli dvije vrste argumenata kako bi opravdali odbijanje registracije PCR-a: formalni razlozi i razlozi vezani uz sadržaj statuta i političkog programa.
12. Što se tiče formalnih razloga, Sud primjećuje da je nekoliko nepravilnosti koje su uočili domaći sudovi, i dalje ostalo u zahtjevu za registraciju koji je podnio podnositelj (vidi stavke 1. i 4. u nastavku).
Prema mišljenju Suda, samo po sebi nije nerazumno zahtijevati da politička stranka ima bankovni račun (članak 18.f Zakona br. 14/2003), ali ne ograničava članstvo prema određenim društveno-profesionalnim kriterijima ( članak 4. stavak 2. zakona 14/2003), poštuje način rada na nacionalnoj i/ili lokalnoj razini (članak 4. stavak 1. zakona 14/2003.), koristi vlastiti popis članova (članak 19. zakona 14/2003.) i ima svoje ime koje se razlikuje od imena drugih stranaka (članak 5. stavak 1. zakona 14/2003).
U kontekstu ovog predmeta, Sud smatra da zakonski zahtjevi nametnuti kako bi se registrirala PCR nije imala za cilj kazniti ovu stranku zbog mišljenja ili politike koju je branila (vidi, mutatis mutandis , Baskijska nacionalistička stranka – Regionalna organizacija Iparralde protiv Francuske, br. 71251/01, stavak 33. in fine, ECHR 2007. ‑ II).
U svakom slučaju, podnositelju je bila otvorena mogućnost ispravljanja svih ovih nedostataka i podnošenja novog zahtjeva za registraciju, a to nije predstavljalo preveliku prepreku (vidi, mutatis mutandis, Pokret za demokratsko kraljevstvo protiv Bugarske, br. 27608/95 , odluka Komisije od 29. studenog 1995., neprijavljeno). Sukladno tome, Sud smatra da su formalni razlozi koje su iznijeli domaći sudovi protiv registracije PCR-a “relevantni i dostatni” i “razmjerni legitimnom cilju kojem se teži”.
13. Što se tiče razloga koji su povezani sa sadržajem statuta i političkim programom usvojenim kako bi se opravdalo odbijanje registracije PCR-a, Sud primjećuje da su, pozivajući se na statut i program uneseni u spis, domaći sudovi smatrali da sadržavali su nejasne i općenite izraze, da su ignorirali demokratske vrijednosti i društveno-politički razvoj zemlje nakon 1989. (vidi stavak 3 gore), da su dopuštali radnje totalitarne i ekstremističke prirode koje bi mogle dovesti do napada na nacionalnu sigurnost (vidi stavak 1. gore), da predstavljaju opasnost za demokratske vrijednosti i da se stranka nije ogradila od bivšeg PCR-a (vidi stavak 2. gore).
U tom smislu, iako povijesni kontekst obilježen iskustvom totalitarnog komunizma u Rumunjskoj, ili marksistička ideologija ne mogu sami po sebi opravdati potrebu za uplitanjem (Partidul Comunistilor (Nepeceristi) i Ungureanu, gore citirano, § 58), Sud primjećuje da se podnositelj zahtjeva u ovom predmetu nije konkretno i u potpunosti odvojio od starog PCR-a (Ignatencu i Rumunjska komunistička partija, gore citirano, § 99).
14. Sud je primijetio da pravo podnositelja zahtjeva da osnuje komunističku stranku nije iluzorno (stranke s komunističkom doktrinom već postoje u Rumunjskoj) i da je mogao preurediti konstitutivne dokumente stranke tako da budu u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.
Konačno, suprotno tvrdnji podnositelja zahtjeva, Sud primjećuje da su nacionalni sudovi dovoljno obrazložili razloge koji su ih naveli da odluče da zahtjev za registraciju ne ispunjava uvjete propisane zakonima br. 14/2003 i 51/1991.
Štoviše, pokazali su na koji način su program i statut PCR-a bili u suprotnosti s pravnim poretkom zemlje, a posebno s temeljnim načelima demokracije (stavci 1-4 gore; vidjeti, obrnuto, Partidul Comunistilor (Nepeceristi) i Ungureanu , gore citirano, § 55).
15. Uzimajući u obzir sve ove elemente, kao i polje procjene, iako smanjeno, dostupno državama, Sud smatra da su analiza nacionalnih sudova, s obzirom na statute i politički program koji je iznio podnositel, utemeljeni.
Kao i gore citiranom predmetu Ignatencu i Komunističke partije Rumunjske (§ 103.), Sud je primijetio da nacionalni sudovi žele spriječiti političku formaciju koja je ozbiljno zlorabila svoj položaj tijekom dugog vremenskog razdoblja, uspostavom totalitarnog režima u budućnosti zloupotrijebiti svoja prava. Država će time time i izbjeći napade na državnu sigurnost ili na temelje demokratskog društva.
Iza tog odbijanja krila se želja da se suprotstavi, ozbiljnoj i potencijalnoj, zlouporabi koja bi se sastojala od kršenja načela vladavine prava i temelja demokracije.
16. Uzimajući u obzir činjenicu da su nacionalna tijela imala pravo smatrati da podnositelj zahtjeva nije “neophodan u demokratskom društvu” u smislu članka 11. stavka 2. Konvencije, neosnovan zahtjev podnositelja se mora odbaciti u skladu s člankom 35. stavcima 3. i 4. Konvencije.
Iz tih razloga Sud je jednoglasno odlučio – žalba se odbija
Sastavljeno na francuskom, a zatim pismeno objavljeno 21. prosinca 2021.
M.M. /Foto:
