Razoran potres magnitude 6,3 prema Richteru pogodio je jučer područje Siska, Petrinje, Gline i okolnih mjesta, a u njemu su tisuće ljudi ostali bez svojih domova te je sedam osoba smrtno stradalo.
Fotografije i snimke iz Banovine pokazuju strašne posljedice potresa, a kanal specijaliziran za praćenje prirodnih katastrofa objavio je kako je potres zvučao.
Voditeljica Seizmološke službe Ines Ivančić govorila je o potresu na Banovini, usporedbi ovog i zagrebačkog potresa i kako do potresa uopće dolazi
– Bilo je više desetaka potresa, međutim osim ona prva tri velika magnitude 5, zatim 4.7, 4.1, nijedan nije prelazio magnitudu 1.5. Noćas su se osjetno osjetili, posebno u području blizu epicentra, kaže Ivančić.
Ako govorimo o Zagrebu, dvije godine se mogu naknadni potresi događati. Pretpostavljamo da će se slična stvar događati i s ovom serijom potresa. Malo više ćemo znati i nakon niza potresa koji se sad dešavaju, onda možda možemo statistički predvidjeti, ali to je samo statistika, izjavila je voditeljica Seizmološke službe Ines Ivančić.
Audio snimku zabilježio je seizmički snimač 49 kilometara od epicentra potresa, a zapis je ubrzan 20 puta te se na njemu mogu čuti i iduća dva potresa.
– Potres u Zagrebu bio je 5 do 6 puta jači. Učinci su ono što se mjeri i što je najopasnije kod potresa. U epicentru potres se više-manje jednako osjeti. Kad se potres dogodi, iz epicentra se šire seizmički valovi. Dvije su osnovne vrste: longitudinalni – oni su brži i prvi dolaze, a onda slijede sekundarni ili S valovi koji su sporiji. I zato kad smo dalje od epicentra, kasnije nam stižu sekundarni valovi pa se nama to čini kao da potres duže traje, objasnila je.
– Što se tiče tutnjave, ona je karakteristična za epicentar, što smo dalje, to se manje čuje, dodala je.
Kada se tektonske ploče pomiču, u našem konkretnom slučaju, afrička ploča koja gura našu, euroazijsku ploču, pucaju rasjedi na kojima se sakuplja energija. Kad stijena više ne može izdržati energiju koja je nakupljena u njoj, ona pukne i onda zapravo nastane potres, objasnila je Ivančić.
Banovina je vrlo trusno područje i do sada je povijesno doživjela nekoliko velikih i razornih potresa. Ona pripada sklopu Medvedničkih rasjeda koji odgovaraju epicentralnom području Pokuplje.
Godine 1909. u Banovini se dogodio se potres magnitude 5,8 koji se jako osjetio i u Zagrebu. U to doba u tom dijelu Banovine bilo je više drvenih kuća pa šteta nije bila tolika, dok su današnje kuće u samom epicentru jako oštećene unatoč manjoj magnitudi potresa od 5,0.
– Ne možemo reći kolike snage će biti sljedeći potres. Čisto za usporedbu, nakon potresa u Banovini 8. listopada 1909., zabilježeno je preko 50 potresa do kraja te godine koji su vjerojatno bili među jačima jer su zabilježeni u seizmološkoj postaji u Zagrebu. Skoro 3 mjeseca poslije zabilježen je potres magnitude 5,3, tako da se sasvim sigurno očekuju naknadni potresi, a hoće li biti jači je za vidjeti, objašnjava voditeljica Seizmološke službe Ines Ivančić.
U Zagrebu potresi koji su slijedili nisu bili jači od magnitude 3, međutim ono čega se zapravo više bojimo su potresi koji nije jak kao onaj inicijalni, ali mogu napraviti štete na kućama koje su već oštećene, dodaje.
Ivančić kaže da s obzirom na stanje građevina, budući da su neke već oštećene i s narušenom statikom, nije potrebno mnogo da nastanu još veća oštećenja i sasvim sigurno bi bilo puno više štete nego što je momentalno napravljeno u epicentralnom području u Banovini.
– Moramo biti svjesni da živimo u trusnom području. Ovog trenutka bilježimo veću seizmičku aktivnost sjeverozapadnog područja, međutim Hrvatska je velikim dijelom seizmički aktivna, kaže Ivančić.
Opetovano govorimo o tome gdje se potresi događaju i što se može očekivati na kojem području, no nisu potresi problem nego gradnja, upozorava seizmologinja.
– Ne ubija potres, nego kuća. Bitno je dobro graditi, to uz praćenje seizmičnosti je jedina prava obrana, izjavila je.
