Izraleski dnevni list The Jerusalem Post objavio je odgovor Ive Goldsteina na tekst Davida Goldmana koji je u istom listu prije nekoliko dana ustvrdio kako je broj žrtava logora u Jasenovcu prenapuhan, žestoko kritizirao Ivu Goldsteina da ismijava Holokaust te da kako bi “svaki čovjek – pogotovo Židov – trebao prestati surađivati s takvim tipovima”.
Tekst Davida Goldmana u međuvremenu je uklonjen sa stranica Jerusalem Posta, a možete ga pročitati OVDJE.
Goldsteinov odgovor pod naslovom “Kolaž laži: revizionizam holokausta hrvatske desnice”, prenosimo u cijelosti.
“Prije nekoliko dana izvjesni David Goldman objavio je komentar u The Jerusalem Postu u kojem me spomenuo. Bio sam šokiran ovim kolažom laži, distorzija i izmišljotina. Nikad nisam čuo za ovog Goldmana dok nisam pročitao njegov članak. Navodno vodi neku organizaciju u Australiji, ironično nazvanu Centar za povijesnu istinu i ima blog na kojem razotkriva rehabilitaciju nacističkih suradnika.
Posebno se fokusira na srpske četnike, ali studiozno izbjegava spominjanje ustaškog režima. Čini se da je prijatelj s nekim ljudima u desničarskim krugovima hrvatske dijaspore u Australiji. Opće je poznato da neki ljudi u hrvatskoj zajednici u Australiji otvoreno slave svoje veze s ustašama.
>>> Jeruzalem Post: Ivo Goldstein sramotno se ruga Holokaustu! To mora hitno prestati
Moj pokojni otac Slavko i ja najmanje 20 godina vodili smo žestoke rasprave s ovim proustaškim krugovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Objavio sam knjige “Holokaust u Zagrebu” (2001., američko izdanje objavio je USHMM 2015.) i “Židovi u Zagrebu 1918.-1941.” (2004.).
Istaknuti hrvatsko-bosanski književnik Miljenko Jergović nedavno je napisao kako su “knjige Ive Goldsteina naišle na goruću mržnju ili prijezirnu šutnju od strane većeg dijela javnosti, desničarskih medija, Hrvatske televizije, te u akademskim i crkvenim krugovima, dok se autor našao na raznim neformalnim crnim listama”.
“Dosljedno smo opisivali zločinački karakter NDH”
Među mnogim knjigama koje je moj otac napisao “1941. – Godina koja se vraća”, koja je bila mješavina memoara i povijesne analize (NYRB, 2009.), postala je međunarodno poznata. Obojica smo se bavili ustaškom Nezavisnom Državom Hrvatskom (NDH) i njezinim najvećim logorom Jasenovcem. Dosljedno smo opisivali zločinački karakter te države i logora u kojem je počinjen genocid nad Srbima, Romima i Židovima, kao i masovni zločini nad Hrvatima i drugima.
Pritisak hrvatske proustaške desnice bio je ogroman. Na primjer, Stjepan Razum, voditelj Nadbiskupskog arhiva u Zagrebačkoj nadbiskupiji i nositelj mnogih drugih važnih funkcija, ustvrdio je 2014. godine da je Jasenovac “mit” koji je “podmetnut među Hrvate” te je tvrdio kako se radilo o “radnom i tranzitnom logoru”. Također je izjavio kako je u svojim javnim nastupima Slavko Goldstein jasenovački logor pokušao “opisati kao jednu od najcrnijih značajki NDH”, nazvavši to “goldsteinizacijom NDH”.
Kad je 2017. godine Slavko Goldstein umro, Mili Plenković, svećenik na otoku Hvaru, objavio je na Facebooku kako ga je “obradovala vijest da je dr. Slavko Goldstein preminuo”. “Drago mi je da je jedan mrzitelj Hrvatske nestao s pozornice ovoga svijeta. Ipak, želim mu vječni mir i da mu Jahve bude milosrdni sudac”, napisao je.
Drugi su pokrenuli kampanju mržnje na internetu tvrdeći da je “Goldstein bio lažov i licemjer koji je cijeli svoj život pokušavao ocrniti Hrvate i sav hrvatski narod kao da smo svi ustaše”, te “Jedan smrad manje” ili “Sve je jasno, Hrvatska je izgubila jednog velikog neprijatelja”, “Hvala dragom Bogu, divne vijesti” i “Ajde!? Hvala Bogu! Bio je (židovski) šovinist i rasist, a ne čovjek vrijedan spomena”.
“Proustaška desnica već desetljećima pokušava poreći povijesnu istinu”
Hrvatska proustaška desnica već desetljećima na različite načine pokušava poreći povijesnu istinu o holokaustu u Hrvatskoj, a između ostalog tvrdi da je popis žrtava logora Jasenovac zapravo krivotvorina. Tijekom prošlih desetljeća nekoliko je kustosa Spomen područja Jasenovac marljivo radilo na tome. Prikupljeno je 83.145 imena žrtava, od čega 48.217 Srba, 16.164 Roma, 13.143 Židova i 4281 Hrvata. Ove brojke treba povećati za približno 10 do 20 posto kako bi se došlo do približnog konačnog ukupnog broja stradalih.
U maniri hrvatskih radikala, Goldman laže kada tvrdi da je u Jasenovcu bilo “manje od 4500 dokazanih žrtava”. Laže i govoreći kako je “više puta dokazano da je popis žrtava falsificiran”. Radikalni revizionisti i proustaška desnica tvrde da bi stvarni broj žrtava u Jasenovcu trebao biti utvrđen ekshumiranjem tijela. To je besmislica. Dokazao sam to u mnogo navrata, osobito u knjizi “Jasenovac” (2018., srpsko izdanje 2019., očekuje se englesko izdanje USHMM-a).
Mnogo je razloga zašto se ništa ne može učiniti iskopavanjem leševa. Između ostalog, već 1964. godine, prilikom iskopavanja nekih grobnica, istraživači su otkrili da su mnogi leševi već “istrunuli i raspali se” te da se “ljudsko tkivo pretvorilo u sapunastu masu žućkasto-narančaste boje”, vjerojatno posljedicu učestalih poplava obližnjih rijeka Save i Une. Danas, gotovo 80 godina nakon tih ubojstava, bilo bi znatno manje fizičkih dokaza koji se mogu ispitivati.
Goldstein kaže da su ustaše masovno palili leševe
Osim toga, samo nekoliko dana prije proboja zatočenika iz logora (22. travnja 1945.), ustaše su počeli sustavno paliti leševe. Brojni svjedoci tvrde da su 6. i 7. travnja “iskopana jasenovačka groblja, a leševi i kosturi žrtava ekshumirani i spaljeni”. Zatočenici su kopali jame “preko kojih su postavljene željezne traverze s debelim pločama. Na ploču bi se stavljali leševi, a dovodili su i klali i žive zatočenike te ih potom bacali na ploču. Tijela su bila natopljena naftom i spaljena. Nakon što se jama napunila pepelom spaljenih leševa, prešlo bi se na drugu jamu”.
Izgrađena je čak i uskotračna pruga za transport pepela i posmrtnih ostataka do obala Save, a zatim su bačeni u rijeku. “Danima se crni dim od spaljivanja ljudskih ostataka dizao u nebo, dokaz uništavanja svih tragova zločina”. Nakon rata, ustaše su opisali i spaljivanje leševa, a britanske postrojbe zabilježile su dokaze koji jasno pokazuju tragove tih aktivnosti.
U televizijskoj emisiji “Nedjeljom u 2”, koju citira Goldman, nisam spomenuo Hitlera – to je još jedna laž. Iznio sam tezu da su leševi također uništavani “strojem za drobljenje kostiju”, koji su koristili nacisti tijekom poznatog zataškavanja “Aktion 1005”. Ustaše su na različite načine blisko surađivali s nacistima, a postoje jasni pokazatelji da su to činili i u ovom slučaju.
Neću komentirati besmislicu gospodina Goldmana o tome kako sam se “rugao” holokaustu. Jasno je da on i ljudi iza njega skandalozno relativiziraju holokaust u NDH.
Spomenuo raskol u Domovinskom pokretu
Hrvatska radikalna desnica doživjela je uzastopne izborne poraze u posljednjih godinu i pol. Nedavno je čelnik najvažnije stranke ove orijentacije morao podnijeti ostavku zbog optužbi za pronevjeru stranačkog novca, među ostalim i kupnju skupih darova za svoju 25-godišnju suradnicu. Nakon takvog političkog i moralnog debakla, Goldmanov je članak u The Jeruzalem Postu trebao biti melem na ranu krajnje desnice.
Posljednjih su dana o tome pričali u medijima, slavodobitno tvrdeći da “Jasenovac više nikada neće biti Jasenovac kakvim su ga predstavljali zagovornici velike Srbije i Titova jugoslavenska historiografija”. Goldmana su nazvali “ozbiljnim židovskim povjesničarom” iz Australije koji je demaskirao “našeg Ivu” (misle na mene). Jedan od tjednika objavio je naslovnicu s glavnim naslovom: “The Jerusalem Post je razotkrio jasenovačkoga lažljivca i trovača” (opet misle na mene).
Moj članak neće pobijediti ovaj krug ljudi. Ali pokazuje, nadam se, da su intelektualno nesposobni i nemoralni.
D.M. /Foto: pxll
