U splitskoj vili Dalmacija 28. ožujka 1991. održan je prvi od šest sastanaka predsjednika jugoslavenskih republika.
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio je domaćin predsjednicima Srbije: Slobodanu Miloševiću, Bosne i Hercegovine, Aliji Izetbegoviću, Slovenije, Milanu Kučanu, Crne Gore, Momiru Bulatoviću i Makedonije, Kiri Gligorovu.
Predsjednici su razgovarali o rješavanju državne krize. Razmatrale su se mogućnosti ostajanja ili razlaza u labavom savezu republika. Slovenija i Hrvatska predložile su stvaranje konfederacije, odnosno saveza suverenih država, što su kao dobro rješenje brzo prihvatile Makedonija i BiH, a čemu su se protivile Srbija i Crna Gora.
U zajedničkom priopćenju istaknuta je zajednička želja da se nastavi s pregovorima. No bilo je to samo kupovanje vremena Slovenije i Hrvatske, koje će vrlo brzo samostalnost morati braniti oružjem.
Na press konferenciji u Splitu, na pitanje bili oni, predsjednici jugoslavenskih republika, bez pratnje i uobičajenih oznaka na autima, prošli kroz Knin, Milošević je prvi odgovorio:
– Kratko ću vam odgovoriti, vrlo radio bih, bez pratnje, otišao u Knin.
Novinari su se ubacivali postavljajući nova pitanja, a mikrofon je uzeo hrvatski predsjednik Tuđman:
– Da ja odgovorim, oprostite, molim lijepo. Kao predsjednik Republike Hrvatske, iako mi ne manjka osobne hrabrosti, ipak se ne bih usudio poći u Knin da ne bi tamo bio izvrgnut hajdučiji. Ali vas uvjeravam da ću to učiniti i da će u Kninu biti uspostavljen ustravno-pravni poredak Republike Hrvatske, – kazao je u zapovjednom tonu i vrlo odlučno dr. Tuđman.
“
Sve što se događalo u prva tri mjeseca 1991., napose tijekom ožujka, jasno je upućivalo da Hrvatsku očekuje krvavi rat zbog velikosrpskih pretenzija.
Početkom ožujka u Pakracu je izbila srpska oružana pobuna koju su pripadnici hrvatske policije učinkovito svladali. Istovremeno je područje Slavonije i Baranje postajalo poprištem velikih mitinga na kojima se histerično prijetilo ratom.
Vrh Jugoslavenske narodne armije pokušao je preko Predsjedništva SFRJ donijeti odluku o uvođenju izvanrednog stanja, a predsjednik SFRJ Borisav Jović demagoški je podnio pa opozvao ostavku zbog toga što se izvanredno stanje nije uvelo. Vrhunac krize u ožujku 1991. dogodio se upravo u vrijeme sastanka šestorice predsjednika u Splitu.
Na sam dan održavanja sastanka u Splitu pobunjenici su okupirali Plitvice. Tuđman je zamolio Miloševića da u svrhu uspostave normalnih odnosa za razgovore uskrati terorističkim skupinama bilo kakvu potporu, što Milošević naravno nije napravio.
Bila je to jasna poruka da pobunjeni Srbi i službeni Beograd neće dopustiti Hrvatskoj da na miran način ostvari pravo na neovisnost.
No, ono što je Tuđman obećao Miloševiću na sastanku u Splitu 28. ožujka 1991. godine učinio je 5. kolovoza 1995. kad je pobjednička Hrvatska vojska ušla u Knin.
M. Marković/Foto:screesnhot
