Ivica Šitum i Đana Atanasovska, roditelji preminule djevojčice Nore Šitum, za čije su liječenje u SAD-u građani Hrvatske 2013. godine skupili osam milijuna kuna u manje od tjedan dana, morat će platiti gotovo 200.000 kuna sudskih troškova nakon što su pravomoćnom presudom Vrhovnog suda izgubili tužbu protiv udruge ‘Hrabro dijete’.
– Evo upravo smo saznali da idućih desetak godina radimo za plaće kriminalcima iz udruge Hrabro dijete. Ovršeni smo za 200.000 kn sudskih troškova. Hvala sudovima u NG i Slavonskom Brodu na uspješnoj suradnji s organiziranim kriminalom – napisao je.
Norini roditelji protiv udruge ‘Hrabro dijete’ podigli su tužbu zbog toga kome pripada preostalih četiri milijuna kuna prikupljenih u humanitarnoj akciji za liječenje djevojčice, no sud u Novoj Gradiški u travnju 2015. tužbu je odbio i odlučio da će s novcem raspolagati udruga ‘Hrabro dijete’.
Na odluku su se žalili, no i drugostupanjskom presudom na sudu u Slavonskom Brodu njihova je žalba odbijena. Ivica Šitum i Đana Atanasovska došli su sve do Vrhovnog suda, no i tamo je pravomoćna odluka donesena u korist udruge ‘Hrabro dijete’.
Nakon toga žalili su se i na Ustavnom sudu koji se o slučaju dosad nije oglasio, iako je to bio dužan učiniti u roku od šest mjeseci.
O svemu se na svom Facebook profilu oglasio i Robert Zuber Tomić, čiji film “Život od milijun dolara” koji se bavi nefunkcioniranjem sustava u slučaju Nore Šitum i udruge “Hrabro dijete”, ove godine premijerno prikazan na Pula film festivalu. Prije dva tjedna prikazan je i u Zagrebu te je izazvao veliku pozornost javnosti.
Zuber smatra da se radi o osveti udruge “Hrabro dijete” roditeljima preminule Nore Šitum.
“Samo dva tjedna nakon zagrebačke premijere dokumentarnog filma “Život od milijun dolara”, nakon koje je vrlo emotivno reagirao ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, udruga Hrabro dijete (ako ih možemo tako više i nazivati) pokrenulo je kao svoju kaznu – ovrhu u iznosu od gotovo 200.000 kuna! Zašto kaznu? Zato što su tu ovrhu mogli pokrenuti drugog dana nakon pravomoćnosti presude, koja je odlukom Vrhovnog suda u korist udruge Hrabro dijete donijeta prije više od dvije godine?
Netko će reći, vrlo su humano postupili, nisu potezali ovrhu iz eto ljudskih, humanih razloga. Kako mi reče pravno iskusna osoba večeras, ispravno je izraziti se da sve činjenice govore u korist indicije, da tu ovrhu nisu potegli jer nisu htjeli riskirati slučaj da Ustavni sud ipak prihvati žalbu obitelji Šitum. U tom slučaju, sve ovršeno morali bi vratiti obitelji Šitum. Pa otkud onda danas, prema dostupnom očevidniku, odjednom probuđena hrabrost čelnika Udruge?
Jer, svaka kuna ukoliko Ustavni sud donese tu odluku u korist obitelji Šitum, morati će im se opet vratiti? Odjednom su shvatili da mogu? Ili se radi o čistoj, nepatvorenoj. zlobnoj. da ne kažem iznimno neljudskoj, kapricioznoj osveti, nakon što je javnost imala prilike vidjeti materijalne dokaze što su učinili sa novcem prikupljene za liječenje malene Nore, kćerke Đane i Ivice Šitum, ili pak s novcima hrabre Eny Šarac, kojoj do danas nisu isplatili novce, opravdavajući se sve do prije dva tjedna kako Eny nije pismeno tražila svoje novce?
Uvjeren sam da se radi upravo o tome, osveti zbog svega rečeno u filmu, prigodno dva tjedna nakon zagrebačke premijere, i veće medijske vidljivosti te teme. Jer, moglo im se. Jer, vidjeli su da i kada obitelj Šitum iznese materijalne dokaze, ništa se neće dogoditi. Jer, vide da će sve relevantne institucije poslovično prešutjeti sve rečeno. I što sad? Slegnuti ramenima? Odšutiti kao i te institucije sve što se obitelji Šitum događa i danas?
Dragi moji Facebook prijatelji, tako se eto ovdje u virtuali zovemo – ja to ne mogu. Ne mogu, a da se nakon toga nazivam čovjekom. Ne mogu pustiti da se ova pravna smicalica, jer pravo i pravda nisu nužno isto, dakle nepravda samo tako pored mene dogodi. Molio bi i vas, ako ste izdržali pročitati ovaj dugi post, jer ne znam kako ga kraće sročiti, nemojte slegnuti ramenima, i na muku tih ljudi koji su i ovako propatili previše, jednostavno okrenuti glavu. Mislim da možemo više. Da možemo vratiti život tim ljudima.
Zajedno pitati sve institucije, zašto ne učinite nešto? Ako nekome trebaju dokazi, film ćemo dati bilo kome tko nas zatraži kao dokazni materijal. Tu je, samo se javite! Sinisa Juricic i ja smo to zajedno odlučili, dajemo vam ga u dokazne svrhe! Ustavni sud zakonski je trebao odluku donijeti u roku od 6 mjeseci, kakva god ona bila. Nije, evo dvije godine. Može li se njih u ovoj muci bar to zamoliti? Da ju objave, kakva kod bila, pa da krenemo dalje? DORH ne zanima ova niskoradarna priča, Ivice Todorići su važniji, zar doista?
Mediji, ima vas kolege, časno ste radili tu priču. I svoje razlike smo micali dok smo ju radili, Matija Babić, Dražen Klarić, Ana Hanžeković, Lada Novak Starčević, Anita Anić Božić možda možemo opet? Svi mediji zajedno? Dovršiti nedovršenu priču jednom zauvijek, tako da se više nikada ne dogodi ponovno Film je početak, tu vam je, znate vi od mene i bolje nastaviti, završiti tu priču, staviti točku na i. Da jednom više taj život vratimo ovo dvoje ljudi, koji su od nas zaslužili više…. napisao je.
