U SAMOSTANSKOJ crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu, i ove se godine 7. veljače okupio velik broj članova Hercegovačke franjevačke provincije i puka Božjeg kako bi molitvom i slavljenjem sv. mise zadušnice obilježili 71. obljetnicu jugokomunističkog ubojstva fratara i mnoštva puka Božjeg u Drugom svjetskom ratu i poraću.
Molitveni program započeo je okupljanjem kraj ratnog skloništa u kojem je 7. veljače 1945. spaljeno 12 fratara širokobriješkog samostana. Molitvu su predvodili vicepostulator fra Miljenko Stojić i gvardijan samostana na Širokom Brijegu fra Tomislav Puljić, a na ulazu u ratno sklonište framaši su zapalili 12 svijeća.
Procesija se zatim uputila prema crkvi gdje je, nakon molitve na grobu gdje su pokopana 24 fratra, provincijal hercegovačkih franjevaca fra Miljenko Šteko započeo slavlje sv. mise zadušnice. Sumisili su gvardijani Hercegovačke franjevačke provincije, generalni vikar Duvanjske-mostarsko i Trebinjsko-mrkanske biskupije don Željko Majić te velik broj ostalih svećenika.
Prvo misno čitanje pročitao je fra Rade Dragićević, jedan od četvorice još živućih fratara koji je pohađao glasovitu Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu, a drugo čitanje pročitali su hercegovački franjevački novaci. Pjevanje je predvodio veliki župni zbor pod vodstvom s. Mire Majić.
Provincijal je u propovijedi povezao događaj koji opisuje današnje evanđelje s događajem koji se prije 71 godinu dogodio na Širokom Brijegu.
»Ali more ko more, kao i život u ovome svijetu, u kojemu jesmo, nikada nije isto. I Evanđelje nam opisuje različita mora, te neka stanja toga mora mogli bismo usporediti i s onim čega se svih ovih godina sjećamo ovdje na Širokom Brijegu. Dogodi se i nastane žestoka oluja, nastade pomutnja, udari valova i prijetnja potopom. I baš tada, to more koje se pjeni, taj vjetar opasni postane kupelj u kojoj se preispituje vjera. Dogodi se kušnja u kojoj treba osobno odgovoriti.
Naš narod kaže na muci se poznaju junaci, u kušnjama svijeta tek se može utvrditi tko je dostojan imena koje nosi, zvanja koje je odabrao. Mi imamo zrcalo povijesti koje je uvijek pomalo zamućeno, zato traži stalno brisanje, čišćenje, pročišćenje do potpunog sagledavanja u bistrini. Zbog toga Crkva nikad ne žuri u sagledavanju povijesne istine. Čeka, ispituje, pita se i moli. To činimo i svi mi ovdje. Molimo i pitamo se.« Zapitavši se što je svaki od ubijenih mogao misliti u tim trenutcima ubojstva, rekao je: »Draga braćo i sestre, skupljajući se svih ovih godina ovdje na ovaj dan, čvrsto smo uvjereni u ispravnost i nevinost naše ubijene braće, nevinost našega puka, tolikih žrtava našega naroda kojima žrtvenike još ne otkrismo. I kao da nam upravo ovaj liturgijski odabir čitanja rasvjetljuje njihov put: “Tada čuh glas Gospodnji: ‘Koga da pošaljem? I tko će nam poći?’ Ja rekoh: ‘Evo me, mene pošalji!'”
I odazvaše se goreći odonda zavazda ovdje na Brijegu i tolikim brjegovima i prodolinama da bismo i mi mogli povjerovati. Ako zastanemo na trenutak u tišini i zazovemo uspomenu na njih, uvjeren sam da ćemo čuti kako zajedno s psalmistom govore u isti glas: “Gospodine, tvoja me desnica spašava! Gospodin će dovršiti što započe za me! Gospodine, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti”.
Na kraju sv. mise zadušnice riječi pozdrava uputio je i generalni vikar biskupije don Željko Majić. Prenio je pozdrave mjesnog biskupa don Ratka Perića i naglasio potrebu da poštujemo naše pobijene i našu prošlost.
Vicepostulator fra Miljenko Stojić poslije toga je ukratko iznio pregled rada Vicepostulature u protekloj godini te se zahvalio svima koji su pomogli u organizaciji Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca i onima koji to čine kroz cijelu godinu. Još jednom je pozvao sve one koji nešto znaju o ubijenim franjevcima i tim događajima da se jave Vicepostulaturi.
Gvardijan fra Tomislav Puljić zahvalio se svima koji su sudjelovali kroz ova četiri dana u molitveno-spomeničkim susretima te dodao: »Još jednom sve nas zajedno pozivam da ne prestanemo bolje upoznavati i više se služiti ovim svetim blagom. I možemo biti sigurni da su ove naše molitveno-spomeničke večeri razlog za radost i Crkvi nebeskoj i Crkvi zemaljskoj. Kao vjernička zajednica, naime, slavili smo Boga i iznova smo se susreli s plodovima svete vjere koji daju snagu da dosljedno živimo.«
Dani pobijenih hercegovačkih franjevaca započeli su još 4. veljače molitvom krunice i razmatranjem u 17.30, a zatim se nastavljali sv. misom zadušnicom u 18.00. Danas je sve započelo u 16.00, kad su jugokomunisti prije 71. godinu počeli iz zatvorene zbornice izvoditi fratre na ubijanje uz riječi: »A sada ti, druže.« Kroz prva tri dana, uz sumisništvo svećenika iz širokobriješkog samostana, sv. mise zadušnice su predslavili fra Ante Bekavac, fra Ivan Prusina i fra Svetozar Kraljević.
Vicepostulatura svake godine raspisuje i Nagradni natječaj na temu pobijenih hercegovačkih franjevaca te su kroz ove dane i dodijeljene nagrade za najbolje radove.
Za uzrast djeca nagrađene su: Matea Čobanac za rad »Hej ubojico, kako si?«, Lucija Rotim za pjesmu »1942. – 1945.« te Nikolina Beus za računalni uradak »Stradanja širokobrijeških franjevaca«. Za uzrast mladež nagrade su dobile: Petra Perić za rad »Vratit će se na sudnji dan«, Ivana Baković za rad »O mrtvima koji žive među nama« i Ivana Markić za uradak pod nazivom »Pobijeni hercegovački franjevci tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata«.
Nagrađeni za uzrast odrasli su: Živko Ključe, koji je uglazbio pjesmu fra Umberta Lončara »Mrtva moja braćo«, Lucija i Stanko Zovko za pjesmu »Pjesma o ljubavi« i Ivan Kraljević za rad »Iz života istrgnuta stranica«.
Molitveni program kroz ova četiri dana uživo je putem radiovalova i interneta prenosila Radiopostaja Široki Brijeg te video signalom portali hercegovinalive.com, hrsvijet.net, gospin-brig.info i pobijeni.info.
U sjećanju na pobijene svećenike na obiteljskoj televiziji Laudato TV prikazan je dokumentarni film Nade Prkačin »In odium fidei – Iz mržnje prema vjeri«, koji govori o jugokomunističkom ubojstvu 66 hercegovačkih franjevaca.
IZVOR: pobijeni.info
