Nakon što se dio kuća koje su obnovljene nakon Domovinskog rata urušio tijekom snažnih potresa koji je pogodio Banovinu, otvorilo se pitanje kvalitete obnove.
Premijer Andrej Plenković najavio je da će se pokrenuti istraga, a ubrzo se oglasilo i Državno odvjetništvo RH (DORH) koje je izvijestilo da su pokrenuti izvidi.
“U odnosu na javne objave i istupe pojedinaca te upite o mogućim propustima u poslijeratnoj obnovi objekata na području Sisačko-moslavačke županije, odgovaramo da će Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) žurno zatražiti od policije provođenje kriminalističkog istraživanja radi utvrđenja postojanja osnovane sumnje da bi bilo počinjeno kazneno djelo iz nadležnosti Ureda ili neko od drugih kaznenih djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, te će ujedno zatražiti i od drugih državnih tijela poduzimanje radnji i mjera iz njihove nadležnosti”, priopćio je DORH.
Pitate me što možemo očekivati od USKOK-ove istrage, objektivno i realno nemam velikih očekivanja.
Činjenično je, bez provođenja istrage, jasno da je bilo velikih propusta u obnovi objekata što je potvrđeno urušavanjem obnovljenih objekata u potresima na Banovini. Prvi pravni problem je taj što je za većinu počinjenih kaznenih djela nastupila zastara. Postoji pravna mogućnost da počinitelje kaznenih djela USKOK optuži za ratno profiterstvo.
Ajmo sad vidjeti kako je stanje stvari sa ratnim profiterstvom.
Hrvatski sabor je 2010. godine sa 133 glasa izmijenio Ustav kako bi se spriječilo da kaznena djela ratnog profiterstva i privatizacijski kriminal iz 90-ih padnu u zastaru. 2011. Sabor je donio Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije.
Ratno profiterstvo ne zastarijeva
Čim je Zakon, sredinom 2011., stupio na snagu, istražitelji su povadili sve predmete koji su zbog zastare već bili u arhivama, ne bi li provjerili ima li među njima onih za koje bi mogli nastaviti postupak. Prvotno ih je, kako stoji u godišnjem izvješću DORH-a za 2012., pronađeno 17, no već godinu kasnije, prema istoj statistici, u 69 postupaka učinjene su preinake, odnosno pronađeni su elementi ratnog profiterstva.
Tijekom 2014. nova 84 slučaja bila su u ranoj fazi istraživanja moguće povezanosti okrivljenika s bogaćenjem tijekom rata ili pak rane privatizacije devedesetih godina prošlog stoljeća. Međutim, sudovi su te godine donijeli tek šest presuda za ovu vrstu kriminala – tri oslobađajuće i tri osuđujuće. No, nakon žalbi i te tri osuđujuće vraćene su nižim sudovima na ponovni postupak. I oni još traju.
Slučaj Ive Sanadera
Tada dolazi ljeto 2015. godine i odluka Ustavnog suda RH koja je ozbiljno narušila intencije za rasvjetljavanjem ratnog profiterstva i privatizacijskog kriminala što ih je Sabor imao 2010. kada je izmijenio Ustav.
Naime, kada je Ustavni sud ukinuo već pravomoćnu presudu kojom je Ivo Sanader bio kažnjen zbog ratnog profiterstva u aferi Hypo, izričito je naložio da se u ponovljenom postupku provjeri je li prije podizanja optužnice protiv bivšeg premijera nastupila zastara.
Ustavni sud je tom svojom odlukom gotovo potpuno obezvrijedio izmjene Ustava iz 2010. Nije dopustio da se automatski zanemari pitanje zastare, već je inzistirao da se provjerava od slučaja do slučaja. Zato se u ponovljenom postupku Sanaderu, koji je naravno tvrdio da je nastupila zastara prije izmjene Ustava, moralo voditi računa o toj pravnoj dilemi. Zaključeno je da zastare nije bilo.
No, prema statistici DORH-a nakon ove odluke Ustavnog suda mnogi slučajevi ratnog profiterstva okončani su upravo zbog zastare. Sad dolazimo do finala.
Dvije presude
Prema mojim podacima za ratno profiterstvo dosad su pravomoćno osuđeni Ivo Sanader i gospođa koja je muljala sa mirovinom bivšeg muža.
Manje je poznato da uz Sanaderovu presudu za ratno profiterstvo presudu postoji još samo jedna nepravomoćna osuđujuća presuda za ratno profiterstvo u Hrvatskoj. Izrekao ju je ljetos 63-godišnjoj Barbari Hartman Općinski sud u Koprivnici proglasivši ju krivom za nezakonito uzimanje 1,3 milijuna kuna vojne mirovine bivšeg supruga.
Iako je Franjo Hartman, s kojim je bila u braku do 1982. godine poginuo na početku rata, 1991., njegova udovica, iako su bili službeno razvedeni, nastavila je uzimati osam tisuća kuna mirovine svaki mjesec. Prema tome, ova mala analiza ukazuje na to su male šanse da će netko odgovarati i biti osuđen zbog propusta u obnovi.
Pero Kovačević/Foto:press
