Premijer Plenković smijenio je tri ministra iz MOSTove kvote Slavena Dobrovića, Vlahu Orepića i Antu Šprlje i najavio da će uskoro doći do preslagivanja u Vladi.
Na njegovu odluku brzo je reagirao predsjednik Sabora Božo Petrov izjavom da ministri nisu smijenjeni, da za smjenu treba potpis predsjednika Sabora ili rasprava i glasovanje u Saboru.
Petrov je liječnik po obrazovanju, ali činjenica da nije vičan pravu ne opravdava njegovu potpuno netočnu izjavu. Premijer Plenković ( po Zakonu o Vladi) može smijeniti ministre i to je karakteristika svakog parlamentarnog sustava. Za imenovanje novih ministara treba mu podrška Sabora i Petrov je, kad je govorio o Plenkovićevoj odluci, vjerojatno imao na umu činjenicu da se ministri ne mogu promijeniti bez Sabora, što je definirano člankom 4. Zakon o Vladi Republike Hrvatske u kojem stoji
“Predsjednik i članovi Vlade stupaju na dužnost kad im povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru. Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike Hrvatske uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.“
Dakle, predsjednik Sabora samo verificira ono što je izglasano u Saboru.
Nije ovo prvi put da je Petrov pogriješio u bitnim temama (sjetimo se odnosa prema Hrvatima u BiH i trećeg entiteta), a te njegove greške vjerojatno su posljedica instaliranja stranačkih kadrova skromnih znanja na zahtjevne državne dužnosti. Ako on kao liječnik ne zna Ustav, mora imati tim oko sebe koji to zna i koji će ga u svakom trenutku obavijesti o zakonskim rješenjima.
Ovako je ispalo da svaki novinari koji prate rad Vlade i Sabora imaju dvostruko više znanja o tim tijelima nego neki ministri, zastupnici pa i sam predsjednik Sabora.
Nakon što je Petrov uzvratio Plenkoviću da ministri nisu smijenjeni, Plenković je replicirao da on kao premijer ima pravo smijeniti ministre, ističući da “ministri koji nisu u stanju dati potporu kolegi, ne mogu biti članovi njegove vlade”.
Plenković je Petrovu već poslao zahtjev za potpis o razrješenju ministara Dobrovića, Orepića i Šprlje, no Petrov ga navodno neće potpisati nego će zatražiti mišljenje Ustavnog suda.
U ovom slučaju, kao i pri imenovanju nakon što su potvrđeni većinom glasova u parlamentu, potpis predsjednika Sabora je samo verificirajući. U ovom slučaju primjenjuje se članak 7. Zakona o Vladi RH kojim je definirano da “razrješenje člana Vlade donosi predsjednik Vlade i o tome izvješćuje Hrvatski sabor. Predsjednik Vlade će novog člana Vlade predstaviti na prvoj idućoj sjednici Hrvatskoga sabora i zatražiti glasovanje o povjerenju tom članu.”
Dakle, premijer razrješuje člana Vlada, a predsjednik sabora tu informaciju prima na znanje
Treba podsjetiti da su i neki istaknuti članovi HDZ-a, u vrijeme smjene Tihomira Oreškovića, pokazali prilično neznanje govoreći o premijeru (predsjedniku Vlade) i kancelaru brkajući te pojmove i ovlasti koje ima premjer, odnosno kancelar i način njihova biranja.
U kancelarskom sustavu vlada se bira tako što parlament izabere kancelara, on postavlja ministre i on (kancelar), a ne ministri, odgovoran je parlamentu. Ako parlament nije zadovoljan radom vlade smjenjuje premijera, što znači da su smijenjeni i svi ministri i da je vlada pala. Ako kancelar nije zadovoljan radom ministra može ga smijeniti i imenovati novoga bez parlamenta.
U premijerskom sustavu vlada se bira u parlamentu, glasuje se za svog ministra, (najčešće u paketu) a ministri su odgovorni premijeru i parlamentu. Premijer može smijeniti ministre, a nove kandidate predložiti Saboru da ih potvrdi. Isto je i u slučaju ostavke. Ministar ostavku podnosi premijeru, a novi kandidat potvrđuje se u Saboru.
M. Marković/foto
