Igor Vukić, autor knjige Radni logor Jasenovac čija je promocija u HTV-ovoj emisiji Dobar dan, Hrvatska izazvala brojne polemike i hitnu sjednicu Programskokog vijeća nacionalne tv kuće, obratio se pismom članovimaa Programskog vijeća Hrvatske radiotelevizije.
Naglasak njegova pisma je da poticanje rasprave o Jasenovcu treba nagraditi, a ne cenzurirati i kažnjavati.
Vukić u pismu HRT-ovcima navodi:
Poštovani,
Obraćam Vam se u vezi s hitnom sjednicom Programskog vijeća HRT sazvanom za 4. lipnja 2018., na kojoj će se raspravljati o mojem gostovanju u emisiji Dobar dan, Hrvatska.
Ako postoji problem u vezi s tim gostovanjem, on može biti samo u tome što u programu HTV-a do tada još nije bilo ozbiljne rasprave o logoru u Jasenovcu, a nju smo tek načeli u emisiji Dobar dan, Hrvatska.
Stoga bi zaključak ove sjednice trebao biti odavanje priznanja urednicima i voditeljima koji su omogućili da se o tome napokon govori i u programu javne televizije.
Rad našeg Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, u okviru kojeg istražujem događaje u logoru u razdoblju od 1941. do 1945., javan je, a dio rezultata objavljen je u knjizi „Jasenovački logori-istraživanja“ iz 2015., zatim na internetskoj stranici našeg društva www.drustvojasenovac.wordpress.com, u časopisima, tjednim novinama, itd.
Članovi našeg društva sudjelovali su na znanstvenim skupovima, gostovali u emisijama lokalnih i regionalnih TV i radio postaja pa je neobično da to novinari i urednici HTV-a do sada nisu primijetili i primjereno popratili u svojim prilozima ili nas pozvali na sudjelovanje u nekoj razgovornoj emisiji.
Za razliku od njih Muzej holokausta u Washingtonu našu je knjigu uvrstio u svoju biblioteku. Knjiga je u Hrvatskoj predstavljena na tridesetak javnih tribina.
Neke članove Programskog vijeća izravno smo obavijestili o rezultatima našeg rada i dokumentima koje smo pronašli, a oni ipak nisu našli za shodno potaknuti novinare da se pozabave ovom temom.
Napominjem da su naša istraživanja u skladu s zaključkom Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, koje u „Dokumentu dijaloga“, na stranici 13., predlaže nastavak „savjesnog i kritičkog znanstvenog utvrđivanja stvarnog broja žrtava, posebno tamo gdje je on dokazano uvećan iz političkih, politikantskih ili nekih drugih razloga“. Logor u Jasenovcu je pravi primjer takvog preuveličavanja.
Dokumenti pomoću kojih opisujemo događaje u logoru nalaze se u hrvatskim državnim arhivima (središnjem Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i državnim arhivima, Karlovcu, Sisku, Osijeku i drugdje) i relativno lako je provjeriti njihov sadržaj (uostalom, neke od njih objavili smo kao ovjerene kopije).
Uz to koristimo i druge uobičajene povijesne izvore:, izjave bivših zatočenika, objavljene historiografske knjige, matične knjige rođenih i umrlih, novine i časopise iz tog vremena i drugo.
Naše istraživanje arhiva sufinanciraju i državna tijela. Upravo provodimo projekt za koji smo potporu dobili na natječaju Ministarstva hrvatskih branitelja, koje raspolaže fondom za istraživanje sudbine stradalnika iz Drugog svjetskog rata i poraća. Našu natječajnu ponudu analiziralo je i potvrdilo neovisno povjerenstvo u kojem su bili kvalificirani povjesničari i drugi stručnjaci.
Rezultat sada već gotovo desetogodišnjeg rada i arhivskog i drugog istraživanja je i moja knjiga „Radni logor Jasenovac“, koju je izdala ugledna „Naklada Pavičić“, na 340 stranica, s nešto više od 500 bilježaka, fusnota, odnosno citata raznih dokumenata i drugih izvora.
Pravi bi propust bio – i o njemu bi onda trebalo raspravljati Programsko vijeće – da o ovoj knjizi HTV nije pravovremeno obavijestio svoje gledatelje.
Srdačan pozdrav
Igor Vukić
