Stvarno djelovanje i postupci Predsjednice suprotni su dojmu kakvim ga nastoje oblikovati kritičari, a što upućuje da čine jalov posao i da im je uzaludan trud.
U svom članku o suverenistima i suverenizmu, objavljenom 7. ožujka 2019. u Hrvatskom tjedniku, dr. Slaven Letica ponovno se osvrće na Predsjednicu netočno prikazujući njezin položaj u političkom spektru.
Ovaj put samo jednom rečenicom u zagradama pa ju na stanovit način posebno ističe. Navodeći brojna imena osoba koje bi mogle pretendirati na mjesto, kako ističe, oca i majke suverenista, takvu ulogu odriče Predsjednici riječima: ‘toga se naziva naprasno odrekla Kolinda Grabar Kitarović – bijegom ulijevo’.
Tješnja suradnja s Vladom ne može biti dokaz za tu tvrdnju, a druge argumente ne prilaže. Među navedenim imenima osoba koje bi po njegovu mišljenju mogli predvoditi suvereniste nalaze se i članovi vladajuće stranke s kojom Predsjednica u zadnje vrijeme tješnje surađuje, a ne može se reći da je Vlada, u kojoj djeluju ministri Krstičević, Medved i većina ostalih ministara istoga svjetonazora lijeva, bez obzira na neke postupke koji se ne uklapaju u taj svjetonazor.
Tješnja suradnja sa strankom iz koje je Predsjednica i krenula ne može biti osnova za tvrdnju o bijegu predsjednice ulijevo, kao što ne bi imala temelja čak i da je na vlasti lijeva opcija s kojom bi ona eventualno kohabitirala. Ondje gdje nije imala samostalne ovlasti, kao na primjer kod određivanja veleposlanika, surađivala je i s Milanovićevom vladom.
S druge strane, kritizirala je tu Vladu, naročito njezino djelovanje za vrijeme migrantske krize, ispravljala njezine pogrješke kad je, između ostaloga, u Budimpešti dogovorila vraćanje zarobljenoga vlaka što ga je Ranko Ostojić bez dogovora s mađarskom vladom uputio u Mađarsku.
Jedina je tada kritizirala i Angelu Merkel rekavši da je povukla ručnu kočnicu. U svjetonazorskom se djelovanju suprotstavila i potvrdila svoju poziciju u političkom spektru preuzevši pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu, čime je zapravo derogirala bešćutnu odluku Milanovićeve vlade da ukine pokroviteljstvo Sabora nad tom najvećom tragedijom u povijesti hrvatskoga naroda.
Smjena Mate Radeljića izazvala je mnoge medijske špekulacije i manipulacije u usporedbi s mnogim smjenama i ostavkama. Istodobno kada je Mate Radeljić smijenjen, ostavku na mjesto savjetnika predsjednice podnio je i Vlado Galić bez velike medijske pozornosti, kao što je i uobičajeno u ovakvim prilikama. Savjetnik nije osoba sa stalnim zaposlenjem već se ponekad postavlja ad hoc kao u slučaju profesora Hebranga za vrijeme emigrantske krize. Takve se smjene zabilježe u medijima tek kad je u pitanju poznatija javna osoba, kao npr. Šeks ili Domazet Lošo.
Kao i kad je svojedobno smijenjen dr. Letica kao savjetnik predsjednika Tuđmana. Za razliku od uobičajenih smjena, ona Mate Radeljića izazvala je nerazmjernu medijsku pozornost potaknutu izjavom da je smjenu pokrenula SOA, što je demantirano iz Predsjedničina ureda.
A i da nije demantirano, nameće se pitanje kakve tu veze može imati jedna ostavka i to s navodnim prijetnjama kad je za nju dovoljan jedan potpis i zašto Predsjednica ne bi mogla postupiti kao u prije spomenutim smjenama. Ispada kao da taj, prema medijima najdugovječniji savjetnik, smatra da mora ostati na tom mjestu dok se njemu hoće, što se može zaključiti iz mnogih izjava i intervjua koje je dao nakon smjene.
Svojedobno je Predsjednica smijenila ravnatelja SOE, oko čega se također stvorila afera, ali tada zbog opstrukcije Tihomira Oreškovića koji je, kao što je poznato, sa svojom prekapacitiranom prezimenjakinjom Dalijom i Mostom, rušio Karamarka zbog izmišljenoga sukoba interesa. Osim po izazvanoj medijskoj pozornosti, smjene se podudaraju po tomu što je i Mate Radeljić obavljao ulogu informatora iz Predsjedničina okruženja.
To je u jednoj od svojih emisija potvrdio sam Velimir Bujanec pokazujući zajedničku fotografiju Ante Đapića i predsjednice iz vremena predsjedničke kampanje, rekavši da mu ju je ustupio Radeljić, a za koju Anto Đapić nije ni znao. To bi mogao biti jedan od razloga što je nakon te smjene u svakoj emisiji Bujice Predsjednica na meti njegovih komentara.
Već je u prvoj emisiji nakon te smjene i nakon što od gošće nije dobio očekivani odgovor na sugestivna pitanja, kategorički izjavio da on ne će glasovati za Predsjednicu.
Od tada, dakle godinu dana prije izbora, iz emisije u emisiju vodi kampanju protiv Predsjednice. Toliko uporno da ponekad postaje i zamorno tako da mu je jedan uvaženi gost nakon nekoliko sugestivnih pitanja rekao: sad ću reći nešto što je ugodno za vaše uši. Zadnjih mjeseci voditelj Bujice spomene predsjednicu, barem jednom rečenicom, ali redovito u negativnom kontekstu.
Tako je upravo na dan kad je u Beču između predsjednika Sabora i predsjednika austrijskoga parlamenata postignut dogovor o komemoraciji na Bleiburgu, propustio istaknuti zasluge Predsjednice za vraćanje pokroviteljstva.
Istoga je dana obilježena obljetnica primanja Hrvatske u članstvo NATO-a na koju nisu pozvani tadašnji čelnici Sabora, države i Vlade. Voditelj Bujice nije propustio priliku uputiti kritičku opasku na ispriku koju im je tim povodom uputila predsjednica. Ta isprika izašla je istoga dana u teletekstu uz napomenu da pozivi nisu organizirani iz Ureda Predsjednice. Ta je bitna napomena u večernjem izdanju teleteksta izbačena pa je po takvoj interpretaciji ispalo kao da se Predsjednica i ispričava za svoj, a ne tuđi propust.
U oba slučaja i Velimir Bujanec i manipulator teleteksta učinili su isti grijeh, ali namjernoga propusta.
Već je ranije slično viđeno kad je Pupovac čelnicima Sabora, države i Vlade poslao cirkularno pismo, a Predsjednica mu promptno istoga dana, u petak, odgovorila, u subotu je iz teleteksta nestala zabilješka o njezinu odgovoru, dok je vijest o Pupovčevu cirkularnom pismu ostala u teletekstu cijeli vikend.
Smjena Mate Radeljića nije jedini razlog nego tek povod za intenzivniju kampanju jer su u Bujici i ranije pojedini gosti nastupali s prizemnim dosjetkama ne poštujući Predsjednicu kao instituciju, ali ni kao damu, što najviše govori o njima samima.
Dok s jedne strane Bujanec zanemaruje njezinu ulogu u vraćanju pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu, najčešće joj upućuje primjedbe na obilježavanje važnih obljetnica ili komemoracija, odnosno je li nazočila osobno ili je poslala izaslanika. Kao da je mjerodavan određivati njezin raspored bez obzira na njezin protokol, osobne, a ponekad i političke razloge.
Tako joj je i prilikom komemoracije žrtvama najvećega pokolja civila na Banovini upućen prigovor što nije osobno nazočila iako ju je zastupao general Mladen Markač, legenda Domovinskoga rata, a kada je u sljedećoj prilici i sama došla, dovodi pred ekran osobu koja kaže: ‘Mogla je doći ranije.’
Predsjednica ove godine, zbog svojih obveza nije stigla na proslavu zaštitnika svoje župe sv. Mihovila, a njezin izaslanik bio je general Markač, koji je na kraju svečane mise održao kratak govor i dvaput istaknuo: ‘Budite ponosni što ste iznjedrili takvu osobu.’
U Bujici uglavnom gostuju izvanredni gosti koji imaju što reći pa ju je preporučljivo gledati, ali s kritičkim odmakom u pojedinim emisijama ili dijelovima emisije. Nedavno je gostovao Ante Đapić, koji je istaknuo neke važnije postupke koji su obilježili mandat predsjednice, između ostaloga preuzimanje pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu, koji potvrđuju njezin stav prema domovini iskazan na inauguraciji.
Osim pojedinih postupaka, to potvrđuje i iskrena podrška športašima, naročito kad je intervenirala prilikom zabrane pjesme Lijepa li si na Europskom nogometnom prvenstvu. Prepoznala je prave probleme kad je na samom početku mandata podnijela ustavnu tužbu protiv Ovršnoga zakona, a po svojim ovlastima više nije mogla učiniti, pa to pokušava tek ova treća vlada pod njezinim mandatom.
Osim političkoga djelovanja, važne su i strateške inicijative koje je pokrenula.
Odmah na početku mandata pokrenula je inicijativu za približavanje Višegradskoj skupini koju čine četiri zemlje srednje Europe. Za Višegradsku se skupinu u javnosti više doznalo tek nakon njezine inicijative, a ta je inicijativa na tragu Tuđmanove politike po kojoj Hrvatska spada u srednju Europu i suprotna je politici kojom se nastoji skrenuti Hrvatsku prema balkanskom prostoru. Stoga ta inicijativa nije dobila odgovarajući medijski tretman pa je, primjerice, oko godine dana nakon pokretanja inicijative, lovac u kvizu Potjera, čovjek s velikom memorijom, priznao da je državu u kojoj se nalazi grad po kojemu je nazvana Višegradska skupina pogodio po akcentima na imenu grada.
Kontinuitet državničke politike od početka svojega mandata Predsjednica je potvrdila i lansiranjem ideje triju mora, za što joj je i predsjednik Trump odao priznanje. Logično je nakon toga inzistirala na izgradnji LNG terminala, što je ova Vlada, sa zadrškom, prihvatila. Premda je izgradnja u prvom redu motivirana strateškim razlozima, zbog mogućnosti napajanja energijom iz više izvora, nova nalazišta tekućega plina i političke okolnosti otvorile su mogućnost komercijalnoga korištenja terminala.
Politika Predsjednice i njezine inicijative, naročito Inicijativa triju mora, omogućuje da se to izbjegne i otvara mogućnost za prosperitetni razvoj sjevernoga Jadrana i općenito Hrvatske. Prema svojim ovlastima Vlada može djelovati na ostvarenju tih ideja zbog čega neophodna suradnja između Predsjednice i Vlade.
Kampanja protiv Predsjednice traje još od vremena predsjedničke kampanje od neuspjeloga pokušaja s Barbikom pa raznim oblicima do današnjih dana. Unatoč svim nastojanjima, ona je prema anketama i danas najpopularnija političarka. Ta se činjenica jedno vrijeme prikrivala pa je u više anketa za najpopularnijega političara proglašavan ‘nitko’.
Popularnost Predsjednice očituje se i kod izravnih kontakata s narodom, što je dolazilo do izražaja prilikom izmještanja Ureda. Sadašnja je kampanja nastavak dosadašnje prakse samo što je intenzivnija i u nju su uključeni fiktivni desničari i naoko neutralni politički analitičari. Pored njih su i neki stvarni domoljubi, ali politički daltonisti koji ne vide stvarni položaj Predsjednice u političkom spektru pa ju smještaju u kalupe. Na taj ju način u negativnom kontekstu povezuju s osobama koje su prošle kroz MVEP poput Vesne Pusić, Milanovića, Sanadera i drugih.
Predbacuje joj se i što je za savjetnika uzela Matu Granića, koji je kao dugogodišnji ministar za vrijeme Tuđmana najiskusniji u tom poslu. A za one koji Predsjednici predbacuju sastanak s Vučićem, bilo bi zanimljivo znati kako su se odnosili prema sastanku predsjednika Tuđmana s Miloševićem.
Svojim osebujnim pristupom praćenju sportskih događaja Predsjednica je svrnula pozornost na hrvatske simbole kojima se pri tom koristi. Osim po sportu, Hrvatsku se u svjetskoj javnosti prepoznaje po Predsjednici, što su već ranije drugi spominjali.
U političkom je svijetu poznata i priznata osim po funkcijama koje je ranije obavljala, još više po djelovanju na sadašnjoj funkciji, što se očituje priznanjem koje joj je uputio predsjednik Trump i po načinu na koji ju dočekuju pri državnim posjetima. Stvarno djelovanje i postupci Predsjednice suprotni su dojmu kakvim ga nastoje oblikovati kritičari, a što upućuje da čine jalov posao i da im je uzaludan trud. Oni koji bi Predsjednicu potisnuli u lijevo, stječe se dojam da su se sami pomaknuli u tom smjeru, ali i kao da još nisu preskočili s obje noge.
No prava kampanja još nije započela, a tek će se vidjeti s kakvim će manipulacijama i špekulacijama Predsjednica biti suočena.
Emil Brdar, Rijeka/ Foto:screenshot
