Pismo iz zatvora: Željka Pokupec puštala je sina intimnog prijatelja da bi uhitila Josipa Klemma

Zovem se Ivo Vranić. Iz Petrinje sam. Uhićen sam u svojoj kući 29. svibnja 2013. godine. Uhitio me Policijski Uskok  i odveo “na Oranice”.

Obraćam Vam se ovim putem i želim javnost upoznati s distribucijom lažnih  kredita koje je organizirao Saša Burušić, sin Gorana Burušića, načelnika u Policijskoj upravi Zagrebačkoj. Ovim putem želim iznijeti istinu o svemu što se događalo u tom slučaju, u kome sam izravni sudionik.

Želim da hrvatska javnost sazna o sprezi i prisnom odnosu Željke Pokupec, bivše šefice DORH-a Zagreb, i Gorana Burušića, načelnika PU Zagrebačke.

Prilikom pretresa moje obiteljske kuće nije pronađeno ništa što bi me povezivalo sa Sašom Burušićem. Od djelatnika PNUSKOKA nitko me ništa nije pitao niti rekao što je razlog mog uhićenja. Na moje upite: “Tko će mi obavijestiti obitelj gdje sam?” nitko ne odgovara, niti mi nudi telefon da nazovem obitelj. Ne nude mi ni odvjetnika. Predan sam pritvorskom nadzorniku.

Drugi dan, 30. 05. 2013. vidim da je uhićeno još 18 osoba. Od njih 18 poznajem jedino Maria Kičića koji mi govori da je uhićen i Saša Burušić, zvani Sale, kojega sam vidio nekoliko puta pri isplati spornih kredita.

Po pričanju Maria Kičića, Saša Burušić je drukao Radovana Štetića (nikad ga nisam vidio do uhićenja). Isti taj dan na ispitivanju u Selskoj opet mi nitko ne nudi odvjetnika. DORH mi nudi da se branim šutnjom.

Isti dan oko 20 sati ista grupa se odvodi na Županijski sud gdje se pojavljuju zamjenici tužiteljice DORH-a Ivana Maračić i Neven Antić. Istražni sudac Mirko Klinžić me pita gdje mi je odvjetnik? na što odgovaram da mi na ispitivanju u Selskoj odgovoreno da su zvali moga odvjetnika u Sisak, ali se nije javio. (Kasnijom provjerom odvjetnik mi potvrđuje da ga nitko nije kontaktirao).Sudac istrage na prijedlog DORH-a, određuje mi 30 dana istražnog zatvora u Remetincu. Tijekom vožnje do Remetinca od Maria Kičića saznajem da je Saša Burušić pušten iz zatvora uz pomoć tatine veze u DORH-u (prisne prijateljice Željke Pokupec).

Saša Burušić je priznao nedjelo za koje je bio u zatvoru – krivotvorenje službenih dokumenata, podizanje kredita s lažnom dokumentacijom koju je on izradio. U toj nagodbi Burušić dobiva uvjet. Da napomenem, ja sam za četiri osobe koje sam dovezao do Zagreba, Osijeka, Orahovice i Šibenika od Saše Burušića i Maria Kičića dobio ukupno  8000 kn za putne troškove (za svaku osobu po 2000 kn).

Od 29. 5. 2013 do 5. 6. 2013 moja obitelj ne zna gdje sam i što je sa mnom. U policiji u Sisku im je rečeno da ću biti zadržan 48 sati.

Nakon mjesec dana istražnog zatvora cijela grupa od 18 ljudi iz Remetinca se odvodi na Županijski sud gdje DORH traže produljenje istražnog zatvora za dodatna dva mjeseca, a sudac istrage prihvaća.

U srpnju 2013. uhićena je druga grupa od 12 ljudi. Organizator je opet Saša Burušić, koji je tad bio na uvjetnoj slobodi, a šteta koja je počinjena je 1,5 milijuna kuna.

Prilikom šetnje u Remetincu upoznajem neke osobe iz te druge grupe te saznajem još više detalja o pogodovanju Željke Pokupec, Ivane Maračić i Nevena Antića Saši Burušić. Burušić je nekoliko puta izjavljivao da se nitko ne treba brinuti jer njegov tata je bog i batina.

Postavljam si pitanje, a i drugi uhićenici, koja je moć Željke Pokupec i zašto  bez zadrške štiti Sašu Burušića, sina načelnika PU Zagrebačke Gorana Burušića.

Nakon tri mjeseca istražnog zatvora, 29.08.2013. očekujem izlazak na slobodu. Cijelo vrijeme istrage nitko od tužitelja i pomoćnika ne spominje organiziranu kriminalnu skupinu. Četiri svjedoka koji su mene teretili, po izlasku iz Remetinca potvrdili su mi da su lažne iskaze dali pod pritiskom DORH-a i Uskoka.

Tog istog 29. 8. 2013.  na Županijskom sudu u Zagrebu isti taj slučaj koji je vodio DORH, na čelu sa Željkom Pokupec, traže od suca istrage da se ta 3 mjeseca ne vode pod vrijeme istrage, jer istragu preuzima Uskok. Sudac istrage ne prihvaća njihov prijedlog da, istraga se povjerava se Uskoku, a zamjenici u toj istoj istrazi ponovo su isti pomoćnici tužitelja Ivana Maračić i Neven Antić.

Odvjetnici ponavljaju da je to izvan svake pameti i mimo svih pravosudnih propisa, da se krše naša ljudska prava, ali njihove prijedlozi nisu uvaženi.

Za to vrijeme nekoliko puta sam pisao DORH-u da me pozovu i da dam iskaz. Kad su me pozvali dobio sam priliku od 5 minuta. Pomoćnica tužiteljice Ivana Maračić, na spomen imena Saša Burušić, odlazi u drugu prostoriju šefici Željki Pokupec i isti tren se vraća te govori:”Vodite ga nazad u istražni zatvor, šefica rekla 18 mjeseci bez uvjetnog zatvora”.

Pitao sam je li to zato što sam spomenuo Sašu Burušića, odgovor je:”Tko sam ja da bi pitao za Sašu Burušića?”

Početkom 10. mjeseca Neven Antić me poziva i nudi nagodbu koju moj odvjetnik i ja odbijamo jer s tom nagodbom ja bih trebao priznati ono što nisam učinio i ostati i dalje u istražnom zatvoru. Novi poziv stiže 16.10.2013. , nudi se druga nagodba od godinu i 8 mjeseci zatvora. S time da sam ja mala riba, a oni „traže veću ribu i dobit će je“. Uvjet je da u nagodbi ne spominjem Sašu Burušića

Nisam shvatio odmah o čemu se radi. Potpisao sam nagodbu da bih izišao na slobodu. Vrativši se u Remetinec na šetnji od drugih uhićenika čuo sam da je Radovan Štetić sklopio nagodbu za kazneno djelo organiziranje kriminalne skupine na tri godine zatvora s time da će „veća zvjerka“ završiti u zatvoru. Nije mi bilo jasno tko je taj veći, jer za to kazneno djelo je propisana kazna zatvora do 15 godina.

Iako sam nagodbu potpisao 18.10.2013. iz Remetinca sam pušten tek 4.12.2013.

U ožujku 2014. dobio sam poziv da se javim u PU sisačko moslavačku, a u pozivu stoji optužba prijetnja. Pojavljuju se policajci iz Zagreba s pitanjem jesam li prijetio Saši Burušiću znajući da sam bio sudionik Domovinskog rata. Odbacujem optužbe da sam prijetio pitam ih:” Je li moguće da je tata sve to vrijeme trošio proračunski novac da mu se čuva sin?”

U to vrijeme, početkom travnja 2014.,  iz medija shvaćam tko je ta “velika riba” o kojoj se pričalo u DORH-u. Ta velika riba trebao je biti Josip Klemm, direktor i vlasniku tvrtke “Klemm security”. Pokupec i njeni suardnici na sve moguće načine pokušavaju ga diskreditirati nudeći nagodbu Radovanu Štetiću koje je tad nestao iz Hrvatske. Klemmu su tražili su mu i dlaku u jajetu. Sve su činili da mu napakiraju. Na njihovu nesreću, pokazalo se da je Josip Klemm čist.

Novom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu je slučaj s generalom Željkom Sačićem dobro došao da bi smijenio Željku Pokupec koja je u ovom slučaju 30 obitelji bacila u očaj da bi zaštitila Sašu Burušića, sina svog prisnog prijatelja Gorana Burušića.

Kako se stvari razvijaju ubrzo bi u javnost moglo doći još detalja o Željki Pokupec i neradu u DORH-u za vrijeme njenog “šefovanja”.

 Ivo Vranić, Petrinja
5. ožujak 2015. godine

Foto: Krajač/FaH