PODJELA IMOVINE BIVŠE SFRJ: Hrvatska od Srbije i Crne Gore potražuje više od 10 milijardi dolara

Na jesen pregovori oko diobe vojne imovine bivše SRFJ: vrijeme za veliki dogovor Hrvata i Srba?

„Oću svoj dio. Nećete da me prevarite.“ Ta rečenica iz čuvenog filma režisera Slobodana Šijana „Maratonci trče počasni krug“, ne samo što je ilustrirala crnohumornu borbu pet generacija obitelji Topalović za nasljedstvo preminulog djeda Pantelije, danas može biti i lajtmotiv višegodišnje borbe država slijednica pokojne Jugoslavije za vrjedniji dio nasljedstva.

Nešto je od nesretne Titove države ostalo u parama, nešto u zlatu i nekretninama, a ono najvrjednije bilo je u vojnom arsenalu čiji su veći dio krvavim raspadom federacije prisvojile Srbija i Crna Gora koje su tom golemom imovinom raspolagale kako im se prohtjelo.

Crnogorci su, pokazat će se, na rasprodaji ratne flote odvučene iz hrvatskih luka sjajno zaradili.

Prema onim skromnim procjenama, Podgorica je utržila najmanje 300 milijuna eura na račun prodanih razarača, protubrodskih sustava,podmornica… Posrednički support pružala je beogradska firma „Cofis“. Braća se jesu razišla 2006., ali bratstvo po prodaji oružja je, čini se, ostalo.

Novi moment u pregovaračkoj epopeji koja traje već četvrt stoljeća nastao je početkom srpnja ove godine kada je Srbija uputila pismo predstavnicima svih zemalja bivše Jugoslavije, pozivajući ih u rujnu na sastanak Stalnog zajedničkog odbora visokih predstavnika zemalja nasljednica bivše SFRJ, na kojem će se raspravljati o pitanju sukcesije pokretne i nepokretne vojne imovine.

Vojna imovina, napose tehnika, vremenom je izgubila na vrijednosti, ali dio je uništena tokom ratnih zbivanja na prostoru bivše Jugoslavije. Bez obzira na to, ona će kao takva biti predmet rasprave i raspodjele jer je, kao takva, ušla u Sporazum o sukcesiji u okviru Aneksa A.

Postavlja se pitanje zašto je Srbija inicirala ovo pitanje s obzirom da je bila agresor te da je odvukla najveći dio tehnike i sredstava JNA s područja RH, ali i drugih republika. Krije li se tu nekakva igra za unutrašnjopolitičke potrebe Srbije? Bez obzira na to, ovo je za Hrvatsku dobrodošao korak u kojem konačno sve karte i spiskove potraživanja treba staviti na zeleni stol.

Savjet za sukcesiju vojne imovine MORH-a procijenio je veličinu i vrijednost diobene mase bivše JNA u iznosu od preko 70 milijardi dolara. Izrađeno je ukupno 19 elaborata (analitičko – dokumentacijskih podloga za pregovaranje), recenziranih od strane uglednih recenzenata, temeljem kojih RH potražuje od Srbije i Crne Gore više od 10 milijardi dolara.

Takvu dokumentaciju ne posjeduje ni jedna bivša republika. U budućim pregovorima hrvatska pozicija je najjača jer je svaki zahtjev potkrijepljen dokumentacijom. Koliko su količine naoružanja odvučene iz garnizona JNA s područja ilustriraju slijedeće stavke: JNA je iz Hrvatske odvukla 25 komada najsuvremenijih tenkova M-84, 517 komada tekova T-55, 32 MiG-a 21, šest protupodmorničkih helikoptera Ka-25, šest kanadera s Divulja, preko 80 posto goleme flote bivše JRM završilo je u Boki Kotorskoj…

Samo u predmetu diobene mase Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, Hrvatska potražuje financijsko obeštećenje u iznosu od 1,8 milijarda dolara. Što se tiče, primjerice, efektiva bivše JRM, Hrvatska potražuje iznos od dvije milijarde dolara. Hrvatska do danas nije zatražila odštetu za najskuplju nekretninu uništenu na njezinu teritoriju a riječ je o podzemnom aerodromu “Željava“ vrijedan osam milijarda dolara.

Podzemni objekt, zajedno s pistama 1, 3 i 4, nalazi se na hrvatskoj strani granice, dok se samo piste 2 i 5 nalaze u sastavu općine Bihać, odnosno BiH. To je najskuplja nekretnina koju je Beograd uništio na teritoriju RH i to u svibnju 1992. kada je Hrvatska već bila međunarodno priznata država.

Za sve tenkove, avione i brodove iz hrvatskih garnizona službeni Zagreb potražuje financijsko obeštećenje, a fizičku restituciju u samo dva slučaja: školski brod “Jadran“ i MiG-21 Rudolfa Perešina.

Slučaj „Jadrana“ priča je za sebe u kojoj su Crnogorci izigrali prvo Srbe pa Hrvate. Prilikom razdruživanja dviju država 2006. Podgorica je Beogradu obećala staviti „Jadran“ na raspolaganje za potrebe protokola pri polaganju vijenaca u „Plavoj grobnici“ kod otoka Krfa.  Do dana današnjeg Srbi nisu s „Jadrana“ ni jedan jedini cvijetak bacili u „Plavu grobnicu“ gdje leže i kosti hrvatskih dragovoljaca umrlih od gladi, tifusa i iscrpljenosti.

Valja podsjetiti na povijesnu činjenicu da je i blaženik, kardinal Alojzije Stepinac bio vojnik na Solunskom frontu. Stepinac je 1934. godine dobio suglasnost kralja Aleksandra na biskupsku titulu.

Presudnu ulogu za ustoličenje Stepinca imala je upravo činjenica da je solunski dragovoljac i srpski kraljevski časnik. Iako je trenutačno točka razdora, možda bi uskoro upravo Stepinac mogao biti početak velikih dogovora Hrvata i Srba. Znamo da u političkom, ali i stvarnom životu ništa nije nemoguće.

Crnogorci su prošle godine obećali Hrvatima da neće koristiti „Jadran“ za međunarodna krstarenja dok se ne dogovori njegov vlasnički status. Nedavno je,  na crnogorsku zamolbu zbog tamošnjih lokalnih izbora, odgođena posjeta hrvatskog ministra obrane Krstičevića Podgorici. Međutim, pokazalo se da je to bila čista prevara. Rijetko viđen bezobrazluk u odnosima dviju država.

Nije trebalo dugo čekati na „nož u leđa“. Prije nekoliko mjeseci Crnogorci su s „Jadranom“ zaprašili na višednevno krstarenje do Malte. Zagreb trenutačno odgovorio diplomatskim notama prema Malti, Crnoj Gori i Albaniji kroz čije je vode brod plovio.

Bio je to posve novi trenutak u odnosima Zagreba i Podgorice jer je jasno stavljeno na znanje da nema više mire plovidbe „Jadrana“ Mediteranom i da će svaka njegova „đita“ izazvati hrvatsku diplomatsku paljbu velikog kalibra. Realne su šanse da „Jadran“ postane „ukleti Holandez“ koji više u nijednu luku Mediterana neće smjeti uploviti.

U slučaju slavnog jedrenjaka Hrvatska je odlučila ovog puta ići do kraja zahvaljujući prvenstveno taktovima koje odlučno udara ministar Damir Krstičević. On jednostavno ne smije dozvoliti da ga prevesla prevrtljivi crnogorski obrambeni ministar, bivši pripadnik „Belih orlova“.

Do hrvatske javnosti nedavno je došla informacija kako Crnogorci pregovaraju s Izraelcima u namjeri da im prodaju dva velika patrolna broda (VPBR), oznaka 33 i 34, ukradena iz Lore 1991. godine. Vrijednost ta dva plovila službeno je na dan raspada SFRJ (31.12.1990.)ukupno procijenjena na 280 milijuna američkih dolara. Preciznije rečeno, VPBR-33 vrijedio je 135 milijuna, a VPBR-34 142 milijuna dolara.

S obzirom da je u to doba svaki izraelski F-16 „Barak“ na tržištu „težio“ oko 20 milijuna dolara, jednostavnom računicom se dolazi do zaključka da se za dva VPBR-a mogla kupiti čitava eskadrila ovih lovaca.

Treba naglasiti da je, gledajući kroz prizmu konverzije, tadašnji američki dolar bio vrijedniji nego što je danas euro. Crnogorci su posve devastirali i desantni brod minopolagač DBM-41 (luka Lora matična luka) koji je na dan raspada SFRJ vrijedio čak 9,5 milijuna dolara. Danas neodržavani, ruzinavi brod (brat blizanac brodova HRM-a „Cetine“ i „Krke“)susjedi s juga nude za sitnih 140 tisuća eura.

Geopolitički kontekst Srbije i Crne Gore se u međuvremenu promijenio. Crna Gora je članica NATO-a i na putu je prema EU pod čijim je budnim povećalom.

Srbija je također službeni aspirant za EU članstvo, a usprkos proklamaciji vojne neutralnosti (što god to značilo u današnjem svijetu terorizma koji ne poznaje granice) s Sjevernoatlantskom vojnom alijansom surađuje u svim segmentima gotovo kao punopravni član. Politički establišment u Beogradu je svjestan da put u ujedinjenu Europu vodi preko Zagreba.

Nema dileme da se pitanje sukcesije vojne imovine neće moći zatvoriti bez dogovora dviju najveći ex. jugoslavenskih republika, Hrvatske i Srbije koja je također pretrpjela brojne crnogorske prevare u proteklih 20-tak godina. Što god tko pomislio o Srbiji (s razlogom), pitanje se nameće samo od sebe: je li konačno kucnuo čas za dogovor Hrvata i Srba po pitanju sukcesije vojne imovine? Ako sa srpske strane bude zrna razuma, dogovor za zelenim stolom brzo će se postići.

Marko Marković/Foto:morh