Pogled iz Kanade na Ivana Sinčića: Dvije novine koje je donijela izborna promidžba

Predizborna promidžba donijela je Hrvatskoj dvije novine. Jedna je deložacijski Robin Hood u liku Ivana Sinčića, a druga je naputak HNB o obvezatnim informacijama za buduće kreditne dužnike

PIŠE: Dr. Tihomir Janjiček, Humber College, Toronto

ŽIVEĆI doista dugi niz godina u Kanadi, još na samom početku života u njoj sam naučio dvije važne stvari o kreditima. Prva, zamolba za kredit nije nikakva specijalna procedura. Potrebno je izdvojiti tek 15 minuta za njezino podnošnje. Prihvat ili odbitak zamolbe također je nešto što se isto toliko čeka ili još i kraće. Razlog zbog čega je to tako, leži u činjenici što je procudra zamolbe vrlo jednostavna. U zamolbi se stave osobni podaci i stanje svih obiteljskih prihoda i rashoda. Bankovni službenik ODMAH provjerava njihovu istinitost računalnim putem, te stoga spoznaje jesu li podaci točni ili lažni praktično u sekundi.

Kredit se najčešće odobrava, bilo da je riječ o kreditiranju automobila, gotovinski kredit ili stambeni kredit. Dakako najveći iznosi kredita su stambeni krediti.

Druga važna stvar je što svaki kupac KREDITA za isplatu stambene nekretnine zna ODMAH da ukoliko ne isplati kreditnu rata u nizu od 3 mjeseca, policija dužnika IZBACUJE iz nekrenine i stavlja je na ovrhu! To znači ukoliko dužnik izgubi zaposlenje, nema što razmišljati, odmah svoju nekretninu sam stavlja na prodaju i prije nego dođe ovrha! Zato, jer nekretnine pod ovrhom UVIJEK imaju NIŽU tržišnu cijenu od ostalih nekretnina. To je zakon tržišta!NITKO neće NI POMSLITI zaustaviti ovrhu ukoliko je deložacija nužna! Niti DUŽNIK VLASNIK nekretnine, a niti bilo tko drugi neće se uopće usprotiviti. Vlasnik najčešće sam prodaje nekretninu, isplaćuje svoje obveze i kupuje ili unajmljuje sebi i obitelji neku inu nekretninu. Moram reći ovom prigodom da NAJVEĆI BROJ Kanađana ima SAMO JEDNU nekretninu i to je taj dom u kojem žive! Institucije sustava funkcioniraju krajnje učinkovito bilo da dužnik redovito isplaćiva kredit ili dolazi u ne mogućnost plaćanja.

U Hrvatskoj su stvari drugačije. Krediti koje su dužnici preuzeli, dakle ne samo stambeni nego i svi ostali gore poborojani, došli su najvećim dijelom u problem plaćanja. Kako banke uobičajeno traže neku vrstu jamstva isplate odobrenog kredita, dužnici su najčešće jamčili isplatu kredita s nekom od nekretnina koju posjeduju. To uglavnom bude dom u kojem čitava obitelj obitava. Međutim, problem NE plaćanja kredita u Hrvatskoj nije kao u Kanadi.

U Kanadi se krediti uzimaju u NACIONALNOJ valuti i NITI u JEDNOJ INOJ valuti! U Hrvatskoj se pak kredit uzimaju u valuti u kojoj se to MOŽE i MORA! Naime, hrvatski dužnici su NAJVEĆIM dijelom došli u ne mogućnost isplate svojih kreditnih obveza zbog poznate „TRAKALICE“ oko švicarskog Franka. Točno, dužnici trebaju biti obazrivi i NE uzimati kredit ukoliko ne mogu isplaćivati. Međutim, NIJE problem Hrvata kreditna „ne obazrivost“!

Komercijalne banke su ih VARALE i odobravale kredite koji su bili vezani valutnom klauzulom JEDINO za švicarski Franak, umjesto za Eur! Zašto sam rekao „varale“? Hrvatska je POTPISALA ugovor o valutnoj kaluzuli sa MMF, Svjetskom bankom i Europskom monetarnom bankom da Kunu drže tečajno vezanu STRIKTNO za Euro! Međutim, komercijalne banke su to IZIGRALE! Krediti su odobravni sa kaluzulom prema „švicarcima“!

Razlog je bio jednostavan, komercijalne banke su znale da je EU zbog financijske krize, koju je izazvala SAD, morala uvećati novčanu masu kako bi spasila brojne države članice EU od bankrota! Zbog toga je bilo jasno da će doći do pada tečaja Eura, jer se uvećanjem novčane mase uvećava i ponuda Eura na valutnim tržištima i posljedično tomu događa pad tečaja Eura. To se i dogodilo, a najpogodnija valuta za mjerenje pada tečaj Eura bio je švicarski Franak, jer je NAJSTABILNIJA valuta u Europi!

Kuna je u tečajnom smislu prema Euru običan PRILJEPAK, zbog valutne klauzule. Stoga kad je nastupio tečajni KOLAPS Eura prema „švicarcu“, to se istodobno dogodilo i sa tečajem Kune prema „švicarcu“! Drugim riječima, PADAO je tečaj Eura, a tečaj Hrvatske Kune bio je tek KOLATERALNA žrtva tečaja Eura!

Hrvatski kreditni dužnici dobijali su nakon preuzimanja kredita svaki mjesec UVEĆANU kunsku „revalorizaciju“ glavnice kredita i mjesečene rate, koji je bio odobren u „švicarcima“! Prihodi Hrvata nisu rasli, ali su kreditni izdaci rasli iz dana u dan zbog rasta tečaja „švicarca“. Počeli su osobni bankroti jedan za drugim! U Hrvatskoj osobni bankrot nije ni postojalo u institucionalnom smislu, pa se brže bolje i to uvelo.

Dakle, sada jasno tko je DOISTA kriv za bankrot brojnih hrvatskih kreditnih dužnika i posljedično tomu, brojne ovrhe i deložacije koje su nastupile. KRIVA JE HNB, točnije OSOBNO Željko Rohatinski! Zato, što je uopće dopustio kreditiranje u „švicarcima“. HNB je STOŽERNA NOVČARSKA VLAST u Državi Hrvatskoj i SVIM bankama koje posluju u Hrvatskoj! Stoga je Rohatinski MOGAO i MORAO ODMAH jednostavno ZABRANITI komercijalnim bankama odobravanje kredita u „švicarcima“!

Hrvatska je potpisala vođenje novčarske politike temeljem valutne klauzule za Euro i svaka druga valutna kaluzula jednostavno NE smije i NE može biti korištena u Hrvatskoj!!! Imali smo NE stručnog guvernera, koji je bio KRAJNJE ŠTETAN za Hrvatsku i krajnje koristan za inozemne komercijalne banke!!! Dodjeljivane su Rohatinskom „nagrade“ i „priznanja“ iz inozemstva, jer je jednostavno učinio SVE za NJIHOVU KORIST i baš SVE za ŠTETU Hrvatske! MORALE su isto tako regairati i hrvatske vlade, kako ona Sanaderova tako i ova Milanovićeva, ali su obje bile usredotočene na PONIZAN i ŠTETAN NAČIN učlanjenja u EU!

Komercijalne banke u Hrvatskoj su odmah svoje uvećane kunske priljeve novca mijenjali u Eure na hrvatskom valutnom tržištu, kako bi matičnoj inozmenoj banci priskrbila Eure i spriječila njezin bankrot! „Uvaženi“ Rohatinski je smanjivao valutne pričuve i uvećao ponudu Eura kako bi „sačuvao“ tečaj Kune prema Euru. No, taj tečaj više NIKOMU nije bio bitan, niti hrvatskim dužnicima, niti komercijalnim bankama, OSIM Rohatinskom! Hrvatska je zato ušla u dodatna vanjska zaduženja i sada Hrvatska ima preko 80 miljardi eura vanjskog duga!

Za razliku od Kanade, hrvatski dužnici ne napuštaju svoje nekretnine šutke! Oni se kod ovrha i deložacija služe svim mogućnim IZGOVORIMA od „bolesti“ nekog člana obitelji, pa do „gubitka svijesti“ tijekom deložacije i slično. „Praktična“ novost tom smislu je i „Živi Zid“.

To je samozvana organizacija koja sprečava deložacije, jer im se spriječava! Njihov „Robin Hood“ se hvali po hrvatskoj javnosti kako se „bori“ protiv banaka. Interesantno je što se NITI jedan od predsjedničkih kandidata nije sjetio poznate „krilatice“ koju po potrebi rado koriste, a to je „neka insitucije djeluju“! Čak niti bivši Predsjednik RH i dokotor prava Ivo Josipović, nije se toga sjetio, makar je obećavao pravdu svima poput darova Svetog Nikole! „Zidnih“ organizacija nema u Kanadi, jer bi svaka osoba koja bi spriječavala deložaciju bila uhićena i OSUĐEN na 3 do 5 godina zatvora! „Robin Hood“ bi kao „poglavnik“ takve organizacije u Kanadi prošao s najduljom robijom! Ne bi niti mogao biti kandidat za „šefa“ zatvorske knjižnice, a još manje za predsjednika države!

Dakle, u ovom i ovakvom metežu pojavlje se „KONAČNO“ u hrvatskoj javnosti i HNB, koja šalje naputak komercijalnim banakama da moraju bolje informirati buduće kreditne dužnike oko uvijeta kreditiranja. Tako HNB u liku sadašnjeg guvernera Vujičića poput Pilata „PERE RUKE“ od VLASTITE GLUPOSTI! Naime, niti guverner Vujičić nije do sada baš NIŠTA učinio po pitanju „švicaraca“, osim tog JADNOG naputka!

Mogao je NAREDITI komercijanim bankama retroaktivni preračun kredita na eursku klauzulu i time spasio brojne hrvatske dužnike, ali do sada NIJE NIŠTA učinio! Okrivljeni su dužnici i kao na „mala vrata“ inozemne MATIČNE banake hrvatskih komercijalnih banka, zbog ovrha i nastalih deložacija. Kreditni dužnici su eto bili SAMO malo „NE dovoljno informirani“ i zato su nastali bankroti i posljedično tomu ovrhe i deložacije!

NITKO iz HNB-a ili hrvatske vlade neće reći da su isti princip matične inozmene banke kao vlasnici komercijalnih banaka primjenili i prema drugim članicama EU, ali koje još uvijek imaju NACIONALNU valutu u prometu! Dakle, radi se o doista dobro smišljenoj financijskoj makinaciji u koju je uletjela i Hrvatska!

Prvi koji se pobunio protiv ove makinacije bio mađarski premijer Orban. SVE vlade iz EU, pa i hrvatska vlada, odmah su skočile protiv Orbana i SOTONIZIRALE njegova stajališta! To je samo još jednom potvrdilo da su u makinacije sa „švicarcima“ bile SKUPA umiješane i vlade iz kojih potječu matične inozmene banke! Potvrđena je bila i DILETANTNOST hrvatske vlade, jer se i ona pridružila sotoniziranju Orbana, poniznim dodvoravnjem „velikima“ i „pametnima“ vladama iz EU, ali točnije rečeno POKVARENIMA iz EU!