Bez obzira na politički sustav u kojem je radila INA je uvijek imala vrhunske stručnjake na području eksploatacije nafte. Čak i u godinama nakon Drugog svjetskog rata dok je postojao samo Naftaplin Zagreb, od koga je, spajanjem s Rafinerijom Rijeka i Rafinerijom nafte Sisak, 1964 formirana Industrija nafte (INA). Nisu svi pobjegli i nisu svi likvidirani od strane komunističke vlasti.
Sredino 1990.-ih umirovljeni naftaš ispričao mi je anegdotu o odnosu između stručnjaka i političke vlasti u INA-i. Istraživački centar za eksploataciju nafte usavršio je određene mehanizme za istraživanje i crpljenje crnog zlata. Bili su pozvani na sajam inovacija na području naftne industrije u Švedsku. Delegacija se spremala u Švedsku, glavna zvijezda bio je voditelj projekta, inženjer umjetničkog izgleda, suhonjav i niskoga rasta.
Dan prije puta inženjer je pozvan na uobičajeno mjesto gdje su pozivani svi koji su tih godina putovali u inozemstvo. Kad su drugovi upoznali inženjera zaprepastili su se:
-Zar ćemo njega slati na zapad među kapitaliste. Ovako mršavog i sitnog. Pomislit će da u našoj zemlji nemamo što jesti, da nema hrane, da smo svi ovakvi.
Zaključak je bio jednostavan. Mršavi, suhonjavi inženjer ne smije putovati u Švedsku među trule kapitaliste. Umjesto njega na put je išao ugojeni drug iz komiteta.
Današnja situacija u INA-i u nekim elementima podsjeća na tu priču. Hrvatska stranka prava u obraćanju medijima upozorava na činjenicu da se ovih dana iz INA-e otpušta 338 radnika, a od njih 338 koji su višak 93 ima visoku stručnu spremu, pri čemu ih devetero ima 
akademsku titulu magistra znanosti, a dvoje doktora znanosti.
“U dokumentu koji posjedujemo konačni popisi trebaju se dogotoviti do 8. rujna 2014. godine i dostaviti u Upravu INA-e. Sve je obavijeno velom tajne i u zaposlenike na srednjim i nižim razinama se uvukao strah pogotovo jer se postupak radi netransparentno pravdajući to zaštitom osobnih podataka zaposlenika.
U sjeni svih događanja oko INA – MOL sporenja i početka arbitraže oko načina upravaljanja najznačajnijom tvrtkom u Hrvatskoj, skriveno od očiju javnosti radi se na otpuštanju radnika u INA-i.
Velikim dijelom radi se o stručnjacima koji rade na poslovima istraživanja i eksploataciji nafte i plina koja čini skoro 50 posto prihoda INA-e. Odlaskom stručnjaka iz INA-e ljudski potencijali koji INA-u održavaju na trenutnim razinama poslovanja i istraživanja nafte i plina čini se nepovratna šteta, budući je svima poznato da je za formiranje i dobijanje kvalitetnog stručnjaka u ovoj „branši” potrebno višegodišnje školovanje i radno iskustvo. Znanje koje zaposlenici INA-e posjeduju je neprocjenjivi kapital za svaku tvrtku. Čak 93 od 338 radnika koji su prema upravi višak ima visoku stručnu spremu, pri čemu ih devetero ima akademsku titulu magistra znanosti, a dvoje doktora znanosti.
Hrvatska stranka prava postavlja pitanje kome je otpuštanje u interesu i pogotovo na ovakav način koji se trenutno provodi. Je li ovo otpuštanje pokazatelj budućeg odustajanja od temeljnog posla INA-e – istraživanja i eksplatacije nafte i zemnog plina? Je li ovo otpuštanje najava definitivnog odustajanja od modernizacije rafinerija u Sisku i Rijeci?
Ne ide li se ovim otpuštanjem radnika na ruku MOL-u s ciljem trenutačnog povećavanja zarade a dugoročno uništavanjem INA-e, njenim smanjivanjem vrijednosti i jeftinijom kupnjom dionica?
Hrvatska stranka prava izražava svoje oštro protivljenje najavljenim otpuštanjima i postavlja pitanje bar onom dijelu uprave INA-e koja zastupa Hrvatsku što su poduzeli da do toga ne dođe?
Isto pitanje upućujemo i Ministru Gospodarstva Ivanu Vrdoljaku što je učinio da ne dođe do ovakve devastacije ljudskih potencijala u INA-i?
