U Ministarstvu hrvatskih branitelja, po nalogu ministra Tome Medveda, formirano je Povjerenstva za analizu Izvješća Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara ( tzv. Manolićeva komisija). Povjerenstvo je 20. prosinca 2023. godine usvojilo Zaključak kojim se poništava Izvješće Manolićeve komisije i u cijelosti rehabilitiraju Branko Borković i druge ključne osobe obrane Vukovara.
Nakon pada Vukovara formirana je Državna komisija o pripremi i vođenju obrane Vukovara koja je sastavila izvješće koje je pućeno Hrvatskom Državnom Saboru u prosincu 1991. godine.
Manolić je tad bio šef Ureda za zaštitu ustavnoga poretka (tijelo koje je koordiniralo rad svih tajnih službi), a u Komisiju su, osim Manolića, bili Milan Ramljak, Gojko Šušak, Ivan Vekić, Željko Olujić, Josip Perković, Zdravko Mustać i Stjepan Herceg.
Na 50 stranica Izvješća kronološki je ispisano viđenje obrane grada heroja. Izvješće je jednostrano s brojnim konstrukcijama koje su trebale dokazati da su Mile Dedaković i ljudi iz njegova okruženja, u suradnji s tadašnjim predsjednikom HSP-a Dobroslavom Paragom i uz suradnju KOS-a, radili na rušenju ustavno pravnog poretka Hrvatske.
Kao ključne osobe u pripremi Manolićeva izvješća spominjani su Josip Perković i Zdravko Mustač.
Komisija je nakon pada Vukovara Sinišu Glavaševića, Milu Dedakovića-Jastreba, Branka Borkovića, Marina Vidića Bilog, Nikolu i Ljiljanu Toth – optužila za rušenje ustavnog poretka. Optužila ih je da su pismom, u kojem vlast optužuju za izdaju Vukovara, sijali paniku u javnosti te da iza toga stoji KOS. Mile Dedaković je po uhićenju u Zagrebu dobio opake batine, a Branka Borkovića su hapsili više puta:
“Mene su javno u lisicama nekoliko puta vodili kroz Sabor na ispitivanje kod Josipa Perkovića. To se nikad u povijesti nije dogodilo, da se jednog ratnog zapovjednika tako ispituje. Sve vrijeme inzistiram ne da se revidira, nego da se ta sramotna tvorevina poništi. Modernu hrvatsku državu ne možemo graditi na Josipu Manoliću i Josipu Perkoviću”, rekao je Borković.
Branko Borković je 1995. objavio knjigu “Rušitelj ustavnog poretka” u kojoj je opisao iskustva zapovjednika obrane Vukovara što je bio i svojevrsni odgovor na optužbe Manolićeve komisije.
Iako je u medijima često navođeno da je su Sabor i Vlada usvojili Izvješće Manolićeve komisije ( i mi smo o tome tako pisali) iz Zaključaka Povjerenstva Tome Medveda jasno da to nije točno. Saborski Odbor za unutarnju politiku i narodnu obranu nije prihvatio Izvješće Manolićeve komisije uz objašnjenje “da navedena Komisija s obzirom na to da se radi o ministarstvima, ne može biti objektivna u izradi Izvješća”.
“Izvješće Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara od 3. prosinca 1991. ne može prihvatiti kao racionalan, odgovoran i utemeljen pristup vrednovanju uloge vukovarske obrane i vukovarskih branitelja (…)
Izvješće treba postaviti u kontekst vremena i ukupnih ratnih, vojnih i političkih okolnosti u kojem je nastalo, uz poseban naglasak kako se njegov sadržaj ne može tumačiti u pravnim okvirima niti su se temeljem njega mogli donositi pravni zaključci ili pokretati pravni i uhidbeni postupci“, navedeno je u odluci Povjerenstva.
Dr. Ante Nazor, jedan od članova Povjerenstva, potvrdio nam je da je ovim Zaključkom ispravljena moralna nepravda koja je učinjena prema tim ljudima, prije svih prema Branku Borkoviću, Mladom Jastrebu, prema kojemu hrvatska javnost treba imati zahvalnost i pamtiti kao posljednjeg zapovjednika obrane Vukovara.
Povjerenstvo u sastavu Darko Nekić, Ivica Akmadža, Ivan Bobetko, Franjo Gregorić, Tomislav Bunjevac, Juro Martinović, Ante Nazor i Stjepan Šterc donijela je sljedeći Zaključak:
- Utvrđuje se: Izvješće Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara od 3. prosinca 1991. godine nije usvojeno i potvrđeno na Vladi Republike Hrvatske, u Hrvatskom saboru niti na bilo kojem drugom nadležnom tijelu pa nikada nije imalo niti danas ima pravnu snagu.
- Utvrđuje se: Navedeno je Izvješće dana prosinca 1991. razmatrao Odbor za unutarnju politiku i narodnu obranu Sabora Republike Hrvatske te ga nakon rasprave nije prihvatio, jer „smatra da navedena Komisija, s obzirom na to da se radi o ministarstvima, ne može biti objektivna u izradi Izvješća“, uz zaključak kako je „cjelokupan materijal napravljen na insinuacijama“. Zaključno, Odbor je predložio osnivanje nove komisije i potrebu novog razmatranja okolnosti obrane Vukovara te utvrđivanja odgovornosti „svih osoba koje su sudjelovale u isljeđivanju“ zapovjednika i branitelja Vukovara.
- Zaključci i prijedlozi Odbora za unutarnju politiku i narodnu obranu Sabora Republike Hrvatske od 27. prosinca 1991. ukazuju da se izvješće Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara od 3. prosinca 1991. ne može prihvatiti kao racionalan, odgovoran i utemeljen pristup vrednovanju uloge vukovarske obrane i vukovarskih branitelja.
- Izvješće Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara od 3. prosinca 1991. godine treba postaviti u kontekst vremena i ukupnih ratnih, vojnih i političkih okolnosti u kojem je nastalo, uz poseban naglasak kako se njegov sadržaj ne može tumačiti u pravnim okvirima niti su se temeljem njega mogli donositi pravni zaključci ili pokretati pravni i uhidbeni postupci.
- Dio događaja iz razdoblja koje pokriva Izvješće nije obuhvaćen niti sadržajno niti analitički pa u njemu nema spomena o uhićenju zapovjednika OG Vukovar — Vinkovci — Županja Mile Dedakovića i neprimjerenim postupcima prema njemu. Također u Izvješću se ne spominju neprimjereni postupci prema zapovjedniku obrane Vukovara Branku Borkoviću, prilikom njegovog lišavanja slobode, koje se zbog protupravnog postupanja može smatrati otmicom.
- Postojeće hrvatske vojne, policijske i dobrovoljačke snage s tadašnjom razinom ustroja, logističkih mogućnosti, opremljenosti i obučenosti postrojbi te organiziranja obrane i vođenja rata na gotovo cijelom državnom teritoriju, nisu mogle vremenski duže braniti Vukovar od vojnog napada višestruko brojnijeg i potpuno naoružanoga agresora. Zato obrana Vukovara i njezin zapovjednik ne mogu biti odgovorni za njegove okupaciju pa je pokušaj prebacivanja odgovornosti za slom obrane Vukovara na zapovjednika činjenično neutemeljen.
- Dostupni pisani izvori i izravna svjedočenja o obrani Vukovara i Hrvatske upućuju na zaključak kako je iznimnom vukovarskom obranom neprijatelj zaustavljen u namjeri okupacije cijele istočne Slavonije te ostvarivanja operacijske dubine i povoljnih uvjeta za nastavak vojnog napredovanje prema Zagrebu i Varażdinu s ciljem okupacije Republike Obrana Vukovara i većeg dijela istočne Slavonije time je potvrdila svoje strateško značenje za obranu Hrvatske te kao takva ostaje u temeljima uspostave slobodne i neovisne Hrvatske i pobjede Hrvatske u Domovinskom ratu.
- Posebne okolnosti u kojima se našao Vukovar i tadašnje mogućnosti njegove obrane od agresije Srbije, Crne Gore, Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih postrojbi, dolazak Mile Dedakovića Jastreba i Branka Borkovića Mladog Jastreba u Vukovar i preuzimanje zapovijedanja, u trenutku kad su mnogi to odbili ili izbjegli, predstavlja čin njihove osobne hrabrosti i odgovornosti, za što zaslužuju zahvalnost i poštovanje.
- Iako u predmetnom izvješću nije izravno spomenuta odgovornost zapovjednika obrane Vukovara za slom obrane grada ili izravna optużba za „rušenje ustavnog poretka“, temeljem zlonamjernih medijskih napisa svjesno i planski stvarana je pogrešna percepcija o krivnji zapovjednika obrane Vukovara za slom obrane i okupaciju grada te za „pokušaj rušenja ustavnog poretka“. Takav zlonamjeran pristup u medijima nastavlja se dijelom i dalje uvijek s ciljem prikazivanja vukovarske herojske obrane neuspješnom i pogrešnom.
- Vukovar ima posebno važnu ulogu u hrvatskoj povijesti i uspostavi samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države te predstavlja simbol otpora, žrtve, pobjede, zajedništva i obrane drżavnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu. Vukovar, njegova obrana i njegovi branitelji postavili su temelje stvaranja Republike Hrvatske i zato se prema njima treba odnositi s posebnim uvažavanjem.
- Povjerenstvo smatra kako je u svakoj prilici potrebno izraziti i naglasiti zahvalnost svim hrvatskim braniteljima i civilima koji su sudjelovali u obrani Vukovara. Vukovar i vukovarska ratna poema jedinstvena je, posebna i neupitna hrvatska nacionalna vrijednost, obrazovna sadržajnost i temelj drżavnosti, hrvatskog identiteta i civilizacijskog vrijednosnog sustava. Vukovar, njegova obrana i njegovi branitelji naše su vrijednosti, dostojanstvo i naša bol te ostaju trajni zalog hrvatske budućnosti.
- Izvješće stoga treba postaviti u političke okvire s namjerom i prema svim se nepravdama u ovih trideset i dvije godina treba postaviti dostojanstveno te pokazati društvenu odgovornost prema statusnim, profesionalnim, materijalnim, psihološkim i sličnim posljedicama Izvješća, odnosno njegovih zlonamjernih interpretacija koje su vukovarski branitelji, posebno njihov zapovjednik Branko Borković i povjerenik Vlade Republike Hrvatske Marin Vidić doživjeli do danas.
Simbolika Vukovara ostat će zauvijek temelj ponosa, hrabrosti, sposobnosti, uspješnosti, identiteta i budućnosti Republike Hrvatske, Hrvata i svih kojima je Republika Hrvatska domovina.
M. Marković/ Foto: press
