“Jako dobro znam tko stoji iza Tomaševića i tko bi došao ustvari na vlast u gradu Zagrebu, a potom je njihov plan i da kroz četiri godine uistinu odvedu Hrvatsku u jednom smjeru u kojemu sam živio do 1989. godine. S tim sustavom se ne slažem”, izjavio je Škoro (Večernji list).
Na istom je tragu i Troskot, koji je Tomaševiću 11. travnja posvetio opširnu objavu na Facebooku, a koju Most promovira i plaćenim oglasom.
“Gospodina Tomaševića brinu isključivo komunalna pitanja, ali mu je svejedno od demokratske hrvatske države i temelja te države Domovinskog rata draža autoritarna i komunistička Jugoslavija što je pokazao kada se niti on, a niti jedan zastupnik platforme Možemo nisu pojavili na obilježavanju Oluje u Kninu što je dosad neviđen skandal u povijesti hrvatskog parlamentarizma”, napisao je Troskot.
Kako obnoviti Jugoslaviju?
Obje su optužbe na račun Tomaševića neutemeljene i nerealne. Ne samo da Tomašević i njegova stranka nikad nisu pokazali preferencije za uređenjem Hrvatske tako da bude sličnija Jugoslaviji, nego bi tako nešto bilo i skoro pa nemoguće izvesti.
Implementacija ključnih obilježja jugoslavenskog društveno-političkog uređenja (poput nedemokratskog jednopartijskog sustava političkog odlučivanja, društvenog vlasništva ili međunarodnog federativnog udruživanja) ne bi bila moguća bez odluke dvotrećinske većine zastupnika u Saboru ili referendumske odluke građana. Zahtijevalo bi to i promjenu Ustava RH, za što je u Saboru opet potrebna dvotrećinska većina, tj. 101 zastupnički glas. Klub zeleno-lijevog bloka u Saboru trenutno ima šest zastupnika, od kojih su četvero članovi stranke Možemo.
Poprilično je, dakle, neizgledno da će Tomaševićeva stranka u bližoj budućnosti dostići razinu parlamentarne potpore koja bi bila potrebna za nekakvo “obnavljanje Jugoslavije”. S pozicije zagrebačke gradske vlasti se, pak, tako radikalne društvene promjene nikako ne mogu provesti. Zagrebački gradonačelnik i Gradska skupština naprosto ne raspolažu ovlastima koje bi im to omogućile.
Ponavljanje stare dezinformacije o Tedeschiju
Škoro nije elaborirao tko to, prema njegovim navodnim spoznajama, stoji iza Tomaševića. To se, međutim, lako može doznati na Facebook stranici Škorinog neformalnog glasnogovornika Velimira Bujanca, voditelja i urednika emisije “Bujica” na televiziji Z1.
“Tomislav Tomašević je kandidat ekstremne ljevice, ali i stvarni favorit Andreja Plenkovića, njihovog tajkuna Tedeschija, tzv. mainstream medija i velikog globalističkog gazde – Sorosa”, napisao je Bujanec na Facebooku 9. travnja.
Na istom je tragu i Mostov kandidat Troskot, koji u spomenutom Facebook postu tvrdi da Tomašević ima podršku medija jer iza njega stoje vlasnik Atlantic grupe Emil Tedeschi i međunarodno poznati milijarder, investitor, burzovni špekulant i filantrop George Soros.
“Pitanje je čemu Tomašević može zahvaliti takav medijski poguranac i je li taj poguranac financijski podmazan. Je li u pitanju možda Emil Tedeschi koji je financirao Zakladu Solidarna u kojoj su isti ljudi kao i u platformi Možemo ili možda Tomislav ima i internacionalni poguranac preko svima poznatog mecene”, napisao je Troskot.
Most je i ranije u javnom prostoru promovirao dezinformaciju da Tedeschi financira zeleno-lijevu koaliciju, tj. da je financirao njihovu kampanju za parlamentarne izbore 2020. godine. Kada je Faktograf objavio da je to činjenično netočno, klevetnički nas je napao Mostov zastupnik Nikola Grmoja.
U nedavnom gostovanju u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2”, Tomašević je ponovio da Tedeschi ne financira Možemo, tj. rekao je da vlasnik Atlantic grupe ne financira njihovu kampanju za lokalne izbore. Financijski izvještaji o financiranju izborne promidžbe nakon objave će biti javno dostupni na stranicama Državnog izbornog povjerenstva.
Što se tiče Bujančeve tvrdnje da je Tomašević prikriveni favorit predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića, za tako nešto nema nikakvih dokaza, a nije baš ni smisleno. Tomašević i Plenković su politički protivnici, a stranka Možemo među najvećim je oporbenim kritičarima HDZ-ovih postupaka i politika.
Teorija zavjere utemeljena u antisemitizmu
I tako dolazimo do trećeg prokazanog “moćnika iz sjene”, često spominjanog Sorosa.
Teorije zavjere o Sorosu na internetu bujaju već godinama. Oko Sorosa su stvoreni narativi u kojima je ovaj američko-mađarski milijarder iskarikiran do razine negativca iz filmova o Jamesu Bondu, odnosno arhetipa o prebogatom super-zlikovcu koji sniva svjetsku dominaciju.
Javnim prokazivanjem Sorosevih navodnih zlodjela ujedno se pothranjuje stari antisemitski mit o bogatoj i moćnoj židovskoj eliti koja spletkarenjem iz sjene usmjerava globalna zbivanja. Upravo je to srž narativa vjerojatno najozloglašenije teorije zavjere u povijesti, one o “Protokolima Sionskih mudraca”, utemeljene u odavno razotkrivenom falsifikatu koji je, činjeničnoj netočnosti usprkos, inspirirao nacistički Holokaust u Drugom svjetskom ratu.
Sorosa su teoretičari zavjere kroz godine optuživali za razne stvari, npr. da je izrežirao pandemiju novog koronavirusa, da je bio nacistički oficir ili da je poslao val izbjeglica s Bliskog Istoka prema Europi, ali najpopularnije i najopstojnije su ipak teorije da Soroseva agenda uključuje postavljanje i smjenjivanje političara u državama diljem svijeta.
Mit o Sorosu kao utjelovljenju moćne elite koja tlači i porobljava narod popularizirao je mađarski premijer Viktor Orban, u čemu su ga instruirali američki politički konzultanti čije mu je usluge preporučio izraelski premijer Benjamin Netanyahu.
Slične teorije zavjere o Sorosu u njegovoj rodnoj Mađarskoj kruže još od ranih 1990-ih godina i uvijek su bile popularne među antisemitima i autoritarnim političkim moćnicima. Među onima koji su tijekom devedesetih javno demonizirali Sorosa bili su hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, slovački premijer Jan Slota i malezijski premijer Mahathir bin Mohamad.
Međutim, otkad se Orbanova politička kampanja u kojoj Soros služi kao glavni negativac u Mađarskoj pokazala iznimno uspješnom (usprkos činjenici da je i sam Orban u mladosti bio stipendist Soroseve zaklade Otvoreno društvo), teorije zavjere o Sorosevoj svemoći mogu se čuti diljem svijeta. U tom su ga kontekstu spominjali brojni autoritarni politički vođe, npr. Donald Trump, Vladimir Putin, Jair Bolsonaro, Rodrigo Duterte…
Sorosevi plaćenici
Sorosa svako toliko vole spominjati i hrvatski desničari. Troskotov stranački kolega Nino Raspudić napadao Faktograf činjenično netočnom tvrdnjom da Soros plaća naš rad. Na sličan su način nezavisni novinari i mediji u Hrvatskoj i ranije etiketirani. U Tuđmanovo doba sintagma “Sorosevi plaćenici” među desničarima je bila uvriježena kad se govorilo o novinarima časopisa Feral Tribune.
Preminuli gradonačelnik Zagreba Milan Bandić još lani je pripremao teren da uoči lokalnih izbora krene u kampanju s tezom da ga ruši Soros, tj. da Tomaševića i Možemo prokazuje kao Soroseve plaćenike (što sada rade Domovinski pokret i Most).
Je li, dakle, Tomislav Tomašević zapravo pod Sorosevom kontrolom i na njegovom platnom spisku? Kratak odgovor bi glasio – ne. Tomašević plaću prima kao saborski zastupnik, tj. plaćaju ga građani koji su ga izabrali.
Tomaševićevu predizbornu kampanju u Zagrebu Soros ne bi ni mogao legalno financirati. U Hrvatskoj je zabranjeno financirati rad političkih stranaka inozemnim donacijama. Ne postoje nikakvi dokazi da su se političke platforme u kojima je Tomašević aktivan – Možemo i Zagreb je naš – ogriješile o ovaj zakon.
Zaklada Otvoreno društvo, međutim, jeste sufinancirala projekte Instituta za političku ekologiju, u čijem je osnivanju Tomašević sudjelovao i gdje je bio zaposlen dok se nije upustio u stranačku politiku. Na sličan način zaklada Otvoreno društvo sufinancira i rad drugih organizacija civilnog društva, ne samo u Hrvatskoj, nego i diljem svijeta. Informacije o projektima koje sufinancira zaklada Otvoreno društvo javno su dostupne na njihovim web stranicama, prenosi Faktgraf.
M.M. /Foto pxll
Komentiraj