Sukob država slijednica: Hrvatske, Crne Gore i Srbije, oko vlasništva nad školskim brodom „Jadran“ traje od početka ’90-ih godina, intenzivirao se u posljednjih 15 godina, a kulminirao je u posljednjih godinu dana, kada je u medijima objavljeno preko 100 različitih tekstova.
PIŠE: Marko Marković/Foto:
Pri tome, najviše tekstova objavljeno je u Hrvatskoj, potom u Crnoj Gori, a u posljednje vrijeme značajan interes pokazuju i srpski mediji i portali.
U pravilu u svim medijima/portalima tekstove pišu manje ili više iskusni novinari, koji vrlo kompleksnu sukcesijsku materiju prate dosta plošno, bez pokazivanja interesa za dubinskim poniranjem u suštinu stvari.
Još su manje informirani/površniji brojni blogeri koji svojim komentarima najčešće pokazuju koliko „ljudska mašta može svašta“ i tim osobama, za razliku od specijaliziranih profesionalnih novinara, ne treba zamjeriti ako nisu čitali
Ugovor o pitanjima sukcesije, ako nisu čuli za Roberta Badintera i njegovih 11 mišljenja, ako ne znaju što znače pojmovi poput: diobene stavke, diobene mase ili diobene bilance. Također, ne treba im zamjeriti ako nikada nisu u ruci držali formacijsku knjigu neke komande, jedinice ili ustanove JNA, ili ako ne znaju cjenike naoružanja i vojne opreme napamet.
No, kada se u nekom srpskom mediju/portalu, poput Ekspresa, a koji je posebno aktivan u posljednjih mjesec dana, pojavi nekada visoko rangirani profesionalac iz bivše JNA, uz to još i kontraadmiral u mirovini, koji je za svog života objavio najmanje: „ … 32 knjige (…) 439 članaka u vojnim časopisima te preko 800 članaka u dnevnim, sedmičnim, mesečnim i periodičnim časopisima“, te brojnom čitateljstvu u Srbiji i „širem regionu“ počne plasirati red istina, red poluistina i puno redova neistina, tada je potrebno preventivno reagirati i jasno reći – dosta je bilo admirale, vrijeme je za lijekove!!!
Naime, radi se o umirovljenom kontraadmiralu Bošku Antiću, drugu i starešini „ … penzionisanom 29. februara 2000. godine“. Što za vrijeme službe, što u mirovini Antić je stvorio nevjerojatno veliki opus knjiga, članaka, scenarija za filmove i serije, sudjelovao na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima, autor je brojnih znanstvenih i stručnih studija, a proslavio se i kao ekspert obrane pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu; autor je i studije „Srebrenica – VELIKA OBMANA“ za Republički centar Vlade Republike Srpske za istraživanje ratnih zločina.
Vjerojatno će se mnogi zapitati kako je taj „zagriženi“ Srbin, rođen u prosincu 1941. godine na teritoriju NDH (selo Čekrčići, općina Visoko), uspio ostvariti toliki opus i spektar raznovrsnih radova i aktivnosti.
Odgovor je jednim dijelom dao časopis „FRONT“ (broj 27 od 4. srpnja 1975. godine), gdje u „Zlatnom okviru“ gostuje tada poručnik bojnog broda Boško Antić. Između ostaloga, novinar opisujući Antića konstatira slijedeće: „Odličan je to starešina, čovek koji bi u svemu mogao biti primjer. Pa, čak i u inatu. Da, baš u inatu jer da ne beše tog inata Boško Antić i ne bi imao prilike da gostuje u našem „Zlatnom okviru“.
A, evo kako se mladi oficir inatio – inatu: kada je 1963. godine došao u Vojnopomorsku akademiju jedan starešina je njega i njegove drugove pitao kakvim je ko uspehom završio srednju školu. Svi su bili bolji od Boška Antića. Onda je rečeno da će ostali njemu morati pomagati. Baš ta odluka njegovog starešine naljutila je Boška i on je 1966. godine završio Vojnopomorsku akademiju kao prvi u rangu. Starešina je nenamerno naljutio Boška i eto šta se desilo.“
Drugim dijelom, odgovor je dao jedan od tadašnjih nastavnika na Vojnopomorskoj akademiji, ugledni prof. dr. sc. Kažimir Pribilović, profesor povijesti kojeg su zapamtile brojne generacije pitomaca Vojnopomorske akademije i raznih viših razina školovanja u Centru visokih vojnih škola „Maršal Tito“ u Lori.
Po dobroti čuveni i među svima omiljeni „Kažo“, od 1991. godine umirovljeni kapetan bojnog broda, dobio je u ljeto 2011. godine u ruke jednu od brojnih knjiga Boška Antića, pod naslovom: „Školski brod ‘Jadran’: 1933 – 2003: – škola pod jedrima“.
Inače smireni i nasmijani profesor Pribilović, listajući knjigu nije mogao suspregnuti navalu ljutnje na račun Boška Antića. Profesor Pribilović ostao je zgrožen činjenicom da je Antić besramno preuzeo i „prekrojio“ brojne dijelove iz njegove knjige „50 godina školskog broda ‘Jadran“.
Ova knjiga nastala je tako što je tadašnji načelnik Generalštaba JNA, admiral flote Branko Mamula, početkom 1982. godine pozvao uglednog profesora povijesti iz Lore Pribilovića i dao mu zadatak: za predstojeću proslavu 50 godina š/b „Jadran“, koja će biti iduće 1983. godine, izraditi monografiju o š/b „Jadran“.
U tom smislu admiral Mamula otvorio je kbb Pribiloviću vrata Vojnog i svih ostalih beogradskih arhiva. Idućih godinu dana prof. Pribilović marljivo je proučavao svo moguće dostupno arhivsko gradivo na temu š/b „Jadran“. Rezultat je doista impresivna monografija o brodu, koju prof. Pribilović objavljuje u izdanju Mornaričkog glasnika 1983. godine, pod naslovom: „50 godina školskog broda ‘Jadran“, te veliki članak objavljen u listu „FRONT“ (br. 36 od 9. rujna 1983.), pod naslovom: „Ploveća katedra pomorstva i navigacije“.
Profesoru Pribiloviću bilo je posebno iritantno i gadljivo kako je Antić interpretirao arhivsko gradivo o š/b „Jadran“ koje uopće nije istraživao, već je egzaktne podatke koje je prikupio Pribilović interpretirao onako kako je to njemu (Antiću) odgovaralo, povremeno prekrajajući rečenice kako bi iste dobile drugi smisao i potvrdile Antićevu tezu o nespornom srpskom vlasništvu nad brodom. Antić se uopće nije potrudio proći isti mukotrpni istraživački put kojim je prošao prof. Pribilović; bilo mu je jednostavnije prepisati, prekrojiti, falsificirati i podmetnuti.
Takav mu je, vjerojatno, bio pristup tijekom cjelokupne iznimno produktivne znanstvene karijere, okrunjene studijom o Srebrenici kao velikoj obmani. Bit će da su Muslimani grdno naljutili Boška „… i eto šta se desilo.“
No, što je sve iznerviralo profesora Pribilovića, koji je nekoliko godina potom umro, osobno će profesor priopćiti Antiću kada ovaj jednog dana dođe kod Sv. Petra na recepciju.
U ovom tekstu nemamo namjeru pisati recenziju Antićeve knjige. Također, razumijemo da autori članka pod naslovom „Kuda plovi ovaj brod“, objavljenog 23. kolovoza 2018. godine na portalu Ekspres.net nisu imali priliku upoznati „benderovštinu“ admirala Antića, da ne znaju ništa o njegovom psihološkom profilu (opisanom u „Zlatnom okviru“), niti o njegovom stručnom i moralnom profilu (svjedočanstvo profesora Pribilovića).
Međutim, očito je da u Ministarstvu obrane Srbije ipak znaju tko je admiral Antić te, za sada, pokazuju oprez prema Antićevom javnom „guranju“ Ministarstva obrane Srbije u sukob oko š/b „Jadran“.
Tako „prečanski“ Srbin Antić, u želji da bude veći Srbin od Srba iz Srbije zapjenjeno sugerira: „… Mi treba da se uključimo u priču i da damo svima do znanja da je Srbija najviše novca uložila u kupovinu ‘Jadrana’. Najveći deo sredstava došao je od ratnih reparacija, od odštete koju je dobila Srbija, a ne Hrvatska, koja je trebalo nama da plati reparacije jer je bila deo Austrougarske. Ne mogu sada oni da kažu da je te pare dala Hrvatska kada ih je dala Srbija“, pokazujući time da pojma nema o reparacijama, jer ratne reparacije dobila je Kraljevina SHS / Jugoslavija, a ne Srbija.
Sve te njegove bljezgarije međunarodna bi arbitraža, ako do nje dođe, s lakoćom odbacila!
Ništa bolji nije niti drugi “sagovornik ‘Ekspresa’ koji je želeo da ostane anoniman“ (zna se samo da je nekadašnji visoki oficir mornarice koji je plovio „Jadranom“, a karijeru je završio u Komandi RM Vojske Crne Gore).
E, taj se proslavio izjavom: „… Pošto su Hrvati članovima posade ‘Jadrana’ oteli stanove u Splitu, ne bi trebalo da traže brod bar do povratka otetih nepokretnost“.
Za ovog „sagovornika“ je bolje da je ostao anoniman jer se na istoga može primijeniti dijagnoza koju je 2001. godine, za pojedine visoke oficire bivše JNA, dao Goran Petrović, tadašnji načelnik resora Državne bezbednosti Srbije (a čovjek zna što priča), rekavši kako se radi o „sivomaslinastim degenericima“, odnosno „degeneriranim sivomaslinastim mozgovima“.
Ti „sivomaslinasti degenerici“ ne libe se laganja. U jednom od tekstova objavljenih u Ekspresu, a koje očito suportiraju razni anonimni „sagovornici“ iznosi se tvrdnja: „… kako je nakon izbijanja rata u SFRJ postignut dogovor da se naoružanje i vojne instalacije koje su se na početku sukoba našle na teritoriji pojedinih republika mogu smatrati i vlasništvom tih republika, tako da je i školski brod ‘Jadran’, koji se u tom trenutku zatekao na remontu u tivatskom „Arsenalu“, ostao u posjedu Crne Gore“.
Navedena gornja tvrdnja je napola istinita.
Prvo, neistina je da su takav dogovor postigle sve države slijednice, a prije svega: Slovenija, Hrvatska, BiH i Makedonija. Istina je da su takav dogovor postigle samo Srbija i Crna Gora, ali tek nakon što su prigrabile na svoj teritorij enorman ratni plijen od drugih država slijednica. I tada na scenu stupa prvi crnogorski veleposlanik u Hrvatskoj Branko Lukovac te u siječnju 2008. godine, jednom dnevnom listu izjavljuje: „Načelo sukcesije je primjena principa zatečenosti vojne imovine, opreme i tehnike.“
Žalosno je da je tada crnogorskom veleposlaniku, u istom dnevnom listu, jedini javno odgovorio Stjepan Bernadić, kapetan bojnog broda u mirovini i nekadašnji zapovjednik š/b „Jadran“. Između ostaloga, kbb Bernadić je izjavio:
„Izgleda da princip ‘teritorijalne zatečenosti’ vrijedi jedino za Srbiju i Crnu Goru i razdiobu vojne imovine između te dvije države, a ne vrijedi i za odnose tih dviju država prema drugim državama slijednicama. Konkretno, ispada da su se Srbija i Crna Gora prvo domogle bogatog ratnog plijena, kao rezultata nemilosrdne pljačke ostalih država slijednica pa su potom uvele međunarodno valjane ‘principe’ razdiobe istoga, važno se danas pozivajući na njih. Bilo bi vrlo interesantno kada bi njegova ekselencija, urbi e torbi, obrazložila zašto ‘princip teritorijalne zatečenosti’ vrijedi tek od trenutka od kada je gotovo sva pokretna imovina JNA sigurno prebačena na teritorij Srbije i Crne Gore, ali ne i prije toga.“
Hrvatske novine kao glasnogovornik Vlade Crne Gore
Žalosno je i to da Ministarstvo vanjskih poslova RH nije tada reagiralo na izjavu crnogorskog veleposlanika. No, najžalosnije od svega je da točno 10 godina kasnije, sadašnji urednik tog istog hrvatskog dnevnog lista, bez ikakvih ograda prenosi iz crnogorskih medija stavove o „principu zatečenosti vojne imovine“, pretvarajući tako ovu uglednu hrvatsku novinu u portparola crnogorske agresorske politike.
Danas, kada su nadležne institucije hrvatske države odlučno dale do znanja da više neće tolerirati takvo ponašanje crnogorske države po pitanju sukcesije vojne imovine i povratka š/b „Jadran“, Crnogorci se odjednom pozivaju na Ugovor o protokolarnoj upotrebi broda iz ljeta 2006. godine, koji su potpisali Filip Vujanović i Boris Tadić.
Međutim, činjenica je da su Crnogorci istog časa, kada su se domogli broda, prekršili obećanje dano Srbima te nikada, od 2006. godine do danas, nisu položili cvijeće u tzv. „Plavu grobnicu“ kod otoka Krfa.
Štoviše, ove godine, vraćajući se s krstarenja do Malte i natrag položili su cvijeće u novokomponiranu vlastitu, crnogorsku „Plavu grobnicu“, blizu albanske obale, opet izigravši Srbe. Sada kada ih Hrvati pritišću „cvile“ i zazivaju „majčicu Srbiju“.
Međutim, kako su i Srbi na „vlastitoj koži“ osjetili svo prijetvorništvo crnogorske države i njene službene politike, ne bi trebalo iznenaditi da otvoreno stanu na hrvatsku stranu. Bez obzira na sve nesuglasice između Hrvatske i Srbije, Srbi dobro znaju da će Hrvati poštivati sve dogovore.
Nažalost, brojni su primjeri crnogorskog kršenja postignutih dogovora i sa Srbima i s Hrvatima.
Za kraj, navest ćemo samo jedan iz vremena kada su Crnogorci trebali hrvatsku pomoć za ulazak u NATO. Tako je dana 20. ožujka u sjedištu NATO-a u Bruxellesu održan PCC sastanak na temu Draft partnerskih ciljeva Crne Gore za 2012. godinu.
Sastankom je predsjedao Frank Boland, direktor Planske Direkcije NATO Uprave za politiku i planiranje. Peteročlano crnogorsko izaslanstvo predvodio je čelnik Odsjeka za NATO i EU u crnogorskom Ministarstvu obrane, kbb Dragoslav Pumpalović.
Od strane hrvatskog predstavnika izražena je potpuna potpora Draft partnerskim ciljevima Crne Gore za 2012. godinu, crnogorskom sudjelovanju u operacijama i napose ISAF-u te je naročito pohvaljeno njeno sudjelovanje u Školi vojne policije u Afganistanu, gdje je Crna Gora sudjelovala s dva mentora.
Hrvatski predstavnik je zatražio da se, radi činjenice da je spomenuti š/b „Jadran“ predmet sukcesije, na dnu strane 1-3 članka 5 Aneksa 1 i strane 2-77 prijedloga a. Apendiksa 1 Aneksa 2 stavi referenca „The ownership of the training ship Jadran remains to the succesion of property of the former Socialist Federal Republic of Yugoslavia.“ (Vlasništvo nad školskim brodom ‘Jadran’ predmet je sukcesije imovine bivše SFRJ).
Ista formulacija je prihvaćena i uključena u tekst. Dokument je prihvaćen. Uskoro je i Crna Gora primljena u NATO.
Nedavno je ministar obrane Crne Gore Predrag Bošković bio u službenom posjetu Republici Hrvatskoj, gdje je omotan hrvatskim „kockastim“ šalom rekao da će navijati za hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
Dva tjedna potom, na proslavi 85. godišnjice š/b „Jadran“ izjavljuje: „Školski brod ‘Jadran’ ostaće u Crnoj Gori i ploviti pod njenom zastavom“.
Toliko o vjerodostojnosti crnogorske države i prijetvornosti njenih dužnosnika. Latini bi rekli: „Sapienti sat!“.
