Briga o raritetnim povijesnim brodovima izgleda da ne stanuje u ionako tanašnom leksikonu pojmova hrvatskih političara. Takve rekvizite hrvatski političari doživljavaju kao nešto dosadno, nezanimljivo i kao nešto što im na političkoj burzi ne donosi previše zarade.
U široj javnosti tužno je odjeknula prošlog tjedna objavljena vijest da je na vezu ribarske luke Brižine pokraj Splita ponovo potonula „Istranka“, jedina preostala carska jahta Austrougarske monarhije.
To što vlasnike nije briga za ovaj izuzetan brod na kojem je dogovoren početak Prvog svjetskog rata, nije razlog da ga Republika Hrvatska, točnije Ministarstvo kulture ne obnovi, jer je brod proglašen kulturnim dobrom ove države.
Brod formalno pripada obitelji pokojnog talijanskog parlamentarca Gianfranca Cozzija. Nasljednici nikad nisu pokazali interes za brigu oko broda koji se evo već treći puta potopio. Kako se može čuti, rado bi ga prodali za neki manji iznos.
Čak je moguće da ga RH preuzme „apropos“ svih dosadašnjih vrlo visokih troškova vađenja broda iz mora, troškova tegljenja, troškova priveza i konzervacije. Nije jasno što se čeka s eksproprijacijom? Oni u Ministarstvu Kulture i Ministarstvu vanjskih poslova pokazali su nekakav načelan interes da se riješi ovo pitanje, ali dalje od načelnosti nije se otišlo. Nitko da od naših silnih diplomata pokuca na vrata kuće nasljednika broda i s njima se dogovori.
Aktualni šef hrvatske diplomacije osim što nije vičan verbalnom izražavanju, izgleda da nije vičan ni konkretnim diplomatskim potezima. Kako je „Istranka“ pomorsko kulturno dobro RH ne smije napuštati hrvatske teritorijalne vode. Je li ta činjenica sretna ili nesretna okolnost za brod stvar je za raspravu.
Da je, kako je bilo planirano od strane talijanskih vlasnika, „Istranka“ završila u Italiji, danas bi bila obnovljena do detalja. Ovako, kod Hrvata, brod se pretvara u gomilu hrđavog željeza i vrlo brzo spasa neće biti.
S druge strane ove tužne balade, događa se nešto što sramoti našu (kvazi) skrb o pomorskoj baštini. Mađari su nedavno potpuno obnovili i restaurirali 50 metara dugu austrougarsku riječnu topovnjaču, monitor „Leitha“. Brod, inače prva riječna topovnjača u Europi, izgrađen je 1871. godine. Sudjelovao je u prvim u akcijama na Dunavu u Prvom svjetskom ratu. „Leitha“ je u plovnom stanju i nalazi se na vezu u centru Budimpešte kao brod-muzej.
Austrougarske brodove čuvaju i Srbi koji su obnovili riječni monitor „Bodrog“, brod s kojeg je prema predaji ispaljen prvi hitac u Prvom svjetskom ratu. Ova topovnjača bila u sastavu Dunavske flote koja je imala zadatak da u prvim satima rata napadne Beograd.
Izgrađen je u Budimpešti 1904. godine. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je zarobljen od strane Srpske vojske, a kasnije je bio inkorporiran u mornaričku flotu Vojske Kraljevine Jugoslavije gdje dobiva ime “Sava”. Aktivno je sudjelovao i u Drugom svjetskom ratu u kojem je, najprije, bio zarobljen od strane snaga NDH da bi ponovo prešao pod okrilje riječne ratne flotile Jugoslavije.
U potpunosti je obnovljen u brodogradilištu u Apatinu i od tada plovi kao muzej na otvorenom. Zanimljivo, „Bodrog“ je kao hrvatska „Istranka“ kroz povijest potopljen tri puta.
Posve je jasno da se ovi riječni brodovi po svojoj povijesnoj važnosti ne mogu mjeriti sa carskom jahtom „Istrankom“ koja je, među ostalim, nakon Sarajevskog atentata prevezla mrtva tijela prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i supruge mu Sofije, a niz godina bio je i zapovjedni brod Jugoslavenske ratne mornarice. Čitav svoj vijek proveo je u vodama Jadrana.
Da možda pozovemo Srbe i Mađare da nam pokažu kako se skrbi o povijesnoj baštini?
M.Marković/ Foto:cropix
