Jutro nakon tragičnog čina u Haagu postali su nam poznati detalji posljednje želje generala Slobodana Praljka.
Njegovu javnu opruku možemo smatrati završni govor pri izricanju prvostupanjske presude ( “Ne pristajem na osudu da sam ratni zločinac jer ZNAM da to nisam”), a i sam je završni govor smatrao svojim zavjetom.
Po onom što znamo iz Haaga Praljak nije pristajao na presudu, makar kazna bila i godinu dana, u kojoj bi on bio presuđen kao počinitelj ratnog zločina. Umjesto stigme ratnog zločinca, kakvim se nije osjećao, radije je izabrao smrt
Znao je da nije bio ratni zločinac – nije ga počinio, nije ga zapovjedio, a ako se s njim suočio počinitelje je kažnjavao.
Po onome što znamo iz Haaga Praljak je bio spreman na sve mogućnosti pa je, predviđajući i tragičan ishod, poželio i pogreb u krugu obitelji, bez nazočnosti javnosti, a poglavito politačara.
Njima je pak poslao poruku da su na pogrebu nepoželjni.
M. Marković/foto:
