U riječkom KBC-u je nakon komplikacija u liječenju, u noći s petka na subotu, 4. na 5. veljače preminuo general Sergio Rabar, prenio Vlado Milković, predsjednik Kluba Zapovjedništva 111. brigade.
Osoba uz čije se ime vezuju najznačajnije, prve radnje na uspostavljanju obrane Rijeke, kao i čitavog ovog dijela Hrvatske, Sergio Rabar, jedini general Hrvatske vojske iz Istre, rodio se 28. ožujka 1948. u Rovinju.
S odličnim uspjehom završio je vojnu akademiju KOV JNA. U ljeto 1990. godine napustio je JNA te je nekoliko mjeseci bio bez radnog mjesta i plaće. Koncem godine zaposlio se u MUP-u RH. Bio je načelnik OZ Rijeka.
Prvi je zapovjednik 111. brigade Hrvatske vojske.
“Ponos, ponos i samo ponos. Uvijek je osjećaj jedinstven, uvijek je isto kad se sjetim na dane nastanka 111. brigade, na dane kad je nastajala Hrvatska vojska. Ima s protokom vremena i gorčine, mnogo kritičkih osvrta na život Hrvatske nakon oslobođenja, posebno na ponašanje elita, nas ljudi koji su stvarali Hrvatsku vojsku, kao i svih onih tisuća i tisuća koji su oslobađali Domovinu.
Ali kad se podvuče crta – naše je 1991. godine bilo stvoriti vojnu silu koja će najprije zaustaviti okupaciju, kasnije, nakon profesionalnog ustroja i osloboditi zemlju.
Mi smo to učinili, to što s tom slobodom danas, ma i svih prijašnjih godina poraća čine pojedinci – njima na čast. Mi smo svoje rekli kad je trebalo”, istaknuo nam je u razgovoru Rabar kad smo ga povodom jednog od rođendana 111. brigade posjetili nedaleko Rovinja. I uvijek tako – ponosan i principijelan, nikad pognute glave i nikad spreman ni na kakve kompromise. Znao je s takvim svojim stvavovima nekad i začuditi svoj Klub zapovjedništva, ali drugačije s njim nije moglo biti.
Dijete partizana i ponosni Hrvat
“Ja sam kao što je svima poznato bio oficir JNA. Ali sam oduvijek bio i ponosni Hrvat. Dijete partizana koji je u ratu, u antifašističkim borbama izgubio ruku. Uvijek sam bio odgajan u poštenju, svjestan sebe i svoje nacije, ponosan na nju i uvijek susretljiv prema svima drugima.
Kad su krenuli problemi, krajem osamdesetih i posebno 1990. godine, JNA je prestajala biti vojskom svih naroda i narodnosti, počinjala je biti naglašeno, ma mogu reći i isključivo srpskom vojskom. Predlagao sam, otvoren kakav jesam, ali ponekad izgleda i pretjerano naivan, stvaranje sustava u kojem bi JNA, u duhu promjena koje su nastajale u svijetu, posebno u Europi nakon pada Berlinskog zida, bila reformirana na način da bi imala republičke i zajedničke postrojbe.
Republičke bi po sastavu bile naglašeno nacionalne, zajedničke sastavljane prema dogovorenom modalitetu. Dominantno srpski dio JNA se na takve ideje nije osvrtao, a ja sam, posebno nakon poslovnog posjeta Srbiji u kolovozu 1990. godine, shvatio da nam slijedi – rat”, pojašnjavao je Rabar i u svim svojim razmišljanjima bio je u pravu.
Prerano, na neki način i pretjerano sklonjena sa scene, otišla je jedna od najznačajnijih osoba hrvatske novije povijesti, posebno njezinog ratnog dijela. Nadam se kako će njegova granitna odanost principima viteštva ostaviti dubokog traga, kako će njegovo djelo što je oblikovalo povijest imati velikog značaja i na budućnost Hrvatske.
Obitelji, suborcima i prijateljima izražavamo iskrenu sućut.
M.M. /Foto: press
