Bivši srpski nogometaš i trener Siniša Mihajlović preminuo je u bolnici u Rimu u 53. godini života, javljaju talijanski mediji.
Bivši izbornik Srbije je sredinom 2019. godine doznao da boluje od leukemije. Javnost je o bolesti upoznao na konferenciji za novinare.
“Kada sam dobio vijest, to je bio pravi udarac. Sjedio sam i plakao danima, život prolazi pred očima. Ovo nisu suze straha. Poštujem bolest, ja ću se suočiti s tim, isprsit ću se gledajući je u oči, onako kako sam to uvijek činio”, kazao je tada Mihajlović.
Zbog bolesti je pohodio i Međugorje, uspio se oporaviti i vratiti na klupu. Mihajlović je vodio Bolognu do rujna ove godine, a nakon toga se nije pojavljivao u javnosti. Posljednji put je to bilo 1. prosinca u Rimu na predstavljanju autobiografije češkog trenera Zdeneka Zemana “Ljepota nema cijenu”.
Mihajlović je iznenadio Zemana s kojim je bio dobar prijatelj. Vidno bolestan, pojavio se nasmijan i poljubio Zemana.
“On je osvojio više od drugih koji su osvajali trofeje. Cijenio je mlađe igrače, zabavljao navijače i uvijek govorio što misli. On je jedan od onih koji je donio nešto novo”, rekao je prije dva tjedna Mihajlović novinarima. Nakon toga se nije pojavljivao u javnosti, a fotografija sa Zemanom bila je njegova posljednja javno dostupna.
L’ultima foto in pubblico di #Mihajlovic alla presentazione del libro di Zeman, dimostra il grande campione di umanità che era.
Ciao Sinisa. pic.twitter.com/OlmmCJ40wU— Mirella Liuzzi (@mirellaliuzzi) December 16, 2022
Ovaj tjedan primljen je u bolnicu u Rimu gdje je, tri godine po otkriću bolesti, preminuo. Njegova obitelj javnosti se obratila priopćenjem:
‘‘Supruga Arianna, s djecom Viktorijom, Virginijom, Miroslavom, Dušanom i Nikolasom, unukom Violante, majkom Viktorijom i bratom Draženom, u svojoj boli priopćavaju nepravednu i preranu smrt supruga, oca, sina i uzornog brata Siniše Mihajlović. Jedinstven čovjek, izuzetan stručnjak, svima uslužan i dobar. Hrabro se borio sa strašnom bolešću.
Zahvaljujemo liječnicima i medicinskim sestrama koji su ga pratili u ovim godinama, s ljubavlju i poštovanjem, posebno dr. Francesca Bonifazi, dr. Antonio Curti, prof. Alessandro Rambaldi i dr. Luca Marchetti. Siniša će uvijek ostati živjeti s nama sa svom ljubavlju koju nam je dao”, stoji u objavi Mihajlovićeve obitelji.
Mihajlović je nogometnu karijeru započeo je u NK Borovu – u rodnom Vukovaru – gdje je od kuda 1988. godine odlazi u novosadsku FK Vojvodinu s kojom osvaja naslov prvaka, drugi u povijesti toga kluba.
Ubrzo nakon toga prešao je u beogradsku Crvenu zvezdu s kojom je kao igrač postao prvak Europe 1990. godine te osvajač Interkontinentalnog kupa.
Godinu potom, 1992., prelazi u talijansku Romu, a igrao je još i za Sampdoriju. No, ubrzo nakon toga ipak se vratio u Rim i to na poziv legendarnog trenera Sven-Görana Erikssona kad potpisuje za Lazio.
Nacionalni prvak bio je jednom s Vojvodinom i dvaput s Crvenom zvezdom, po jednom s Laziom i Interom, s kojima je osvojio po dva talijanska Kupa. S Laziom je osvojio i Kup pobjednika kupova te europski Superkup 1999. godine.
Addio a Mihajlovic, il duro dal cuore grande: è morto di leucemia a 53 anni https://t.co/8Xm0JIUmjS
— La Gazzetta dello Sport (@Gazzetta_it) December 16, 2022
Bio je poznat po snažnom udarcu lijevom nogom, a postao je najbolji izvođač slobodnih udaraca talijanske nogometne lige svih vremena. Na kraju karijere prepao je u milanski Inter gdje je i završio igračku karijeru.
Prvi klub koji je vodio kao trener bio je milanski Inter gdje je 2006. godine radio kao pomoćni trener, a radio je još za klubov ekao što su Bologna, Catania, Fiorentina, Sampdoria, AC Milan, Torino i Sporting iz Lisabona.
Za reprezentaciju Jugoslavije (jedno vrijeme su se zvali Srbija i Crna Gora) odigrao je ukupno 63 utakmice uz učinak od 10 golova.
Osim na sportskim terenima veliku pažnju izazivao je i izvansportskim aktivnostima. Hvalio se prijateljstvom s ratnim zločincem Arkanom, lagao o Vukovaru i Borovu, slavio “krvnika iz Srebrenice” Ratka Mladića.
“Arkana sam dobro poznavao, družili smo se, bio je moj sportski prijatelj. Ne ulazim u to što je bilo u ratu, prije i poslije. On mi je pomogao, pošto je moja majka Viktorija Hrvatica. Spasio je i jednog mog ujaka. Kad je ubijen, dao sam mu veliki pomen. O njemu mogu reći sve najbolje“, govorio je o Željku Ražnjatoviću.
Za ‘Koljača iz Srebrenice’, rekao da je domoljub koji se bori za svoj narod.
Sukobio se s Patrickom Vierom kojega je vrijeđao na rasnoj osnovi, a bijes talijanske javnosti izazvala je njegova izjava da ne zna tko je Anne Frank. “Ne čitam novine, ne znam tko je Ana Frank, ne mogu pričati o tome.”
M.M. /Foto: afp
